20. svibanj 2016.

Zašto nemamo kulturu učenja

Maja Katinić
Maja Katinić

U našoj kulturi, učenje se smatra nečim što se mora, što je nametnuto i treba se „odraditi“. „Natjerali“ su nas prvo roditelji, zatim društvo, a konačno i šefovi. Kada s takvim negativnim stavom ulazimo u okolinu učenja, rezultat će svakako izostati

Ako se sjetite svojih školskih dana, većinom vam se vraćaju lijepe uspomene ljudi s kojima ste dijelili klupe ili raznih anegdota. Rijetko ćete se sjetiti načina na koji ste učili ili samog gradiva. Slično se događa kada odrastemo i uđemo u poslovni svijet. Najčešće vas šef ili tvrtka šalju na razne edukacije i seminare, a vi se pritom veselite pauzi između predavanja.

U našoj kulturi, učenje se smatra nečim što se mora, što je nametnuto i treba se „odraditi“. „Natjerali“ su nas prvo roditelji, zatim društvo, a konačno i šefovi. Kada s takvim negativnim stavom ulazimo u okolinu učenja, rezultat će svakako izostati. Kroz godine rada kao trenerica, kada bih upitala sudionike ili kolege kako im je bilo na edukaciji, spomenuli bi kako im je bila odlična ekipa, kakva je bila hrana i prostor, ali gotovo nikad i što su naučili. Znanje ne dijelimo, a ako je netko uspješniji ili obrazovaniji, zavidni smo i nećemo pitati za pomoć i savjet.

Dobra vijest je da se svijest o učenju i dijeljenju znanja mijenja. Prvenstveno zbog dinamičnosti poslovanja i svijeta oko nas, stoga moramo konstantno učiti kako bismo bili u toku. To je osnova cjeloživotnog učenja. Mlađe generacije, koje odrastaju uz najnovije tehnologije, uče od prvog dana, te primaju i obrađuju informacije iz svoje okoline puno brže nego starije generacije.

Mnoge tvrtke pri zapošljavanju ne pitaju koji stupanj formalnog obrazovanja imate već da li ste voljni učiti ispočetka i kontinuirano se usavršavati. Potiču vas na dijeljenje znanja – pisanje članaka i blogova, sudjelovanje i držanje govora na konferencijama i edukacijama, timski rad kako biste što više naučili od svojih kolega. U organizacijama koje njeguju kulturu učenja, ono postaje dio svakodnevnog poslovanja, a pojedinci unutar organizacije razvijaju stručnost i samopouzdanje.

Da bismo promijenili opću svijest, trebamo krenuti od nas samih i spoznati da je znanje moć. Možemo početi tako što ćemo pohvaliti srednjoškolca za dobivenu peticu, a zaposleniku objasniti zašto je važno sudjelovanje na seminaru, odnosno koji benefit će imati tvrtka i on, kao pojedinac. Prema istraživanju Američkog društva za razvoj talenata (ATD) „radna okolina u kojoj je učenje cijenjeni način života, znanje se voljno dijeli a performansa poboljšava, je vizija koja potiče tvrtke na razvoj i širenje kulture učenja“. Te tvrtke smatraju da im je takva kultura prava prednost na tržištu, a njihovi zaposlenici smatraju da ih šefovi cijene i ulažu u njih. Konačno, na obostrano zadovoljstvo i korist.