Nakon što je naučio ponešto o Hrvatskoj, moj učitelj, mudrac Zlato, postao je vrlo radoznao. Taj vitalni starčić ne može se načuditi hrvatskim građanima koji mirno i bez glasa godinama trpe svjetski porezni rekord na zlato u visini od 60 posto, i još k tome nametnutu kriminalizaciju trgovanja zlatom u domaćem kaznenome zakonodavstvu.
Pokušavam mu objasniti kako obrazovaniji dio hrvatske populacije na zlato uglavnom gleda kao na kapitalistički izmet koji je dopušteno držati samo s dva prsta, kažiprstom i palcem, u zaštitnim rukavicama i što dalje od sebe. Žuta plemenita kovina, kažem, poistovjećuje se s društvenim talogom: kriminalcima, ‘janjevcima‘, ‘šiptarima‘, krijumčarima i preprodavačima. Zlato predstavlja gusto upakirano bogatstvo, a bogatstvo je u Hrvatskoj prljava riječ. Ako si bogat, smatraju Hrvati, ne postoji niti teorijska šansa da nisi prevarant.
‘Zar tvoji ljudi ne shvaćaju da se bogatstvo može steći i na pošten način?‘, pita me moj učitelj. Ironično se smiješeći, odgovaram kako se riječi ‘bogatstvo‘ i ‘poštenje‘ jedno kraj druge u hrvatskome jeziku mogu naći samo u ciničnim vicevima. ‘Onda je tvoj narod doista bijedan, tragičan narod. Ako nastavite s takvim odnosom prema bogatstvu, zauvijek ćete ostati siromašni.‘, zaključuje mudrac Zlato.Njegov me zaključak potresao. Doista, zbog čega u Hrvatskoj postoji tako duboka, iskonska odioznost prema posjedovanju nečega što vrijedi, osobito u velikim količinama i osobito ako je to u rukama drugih? Dugo sam razmišljao o tome, promatrao, istraživao, preslagivao misli. I evo do čega sam došao.
1. Oni koji bogatstvo smatraju prljavom riječju nisu u većini, nego su samo izuzetno glasniTe neobične spodobe imaju jedno vrlo zanimljivo (moj učitelj mudrac Zlato kaže ‘krajnje iritantno‘) svojstvo što ga ja nazivam ‘krvoločno-blagoteleća tolerancija‘. Riječ je o ljudima koji sebe smatraju benevolentnim, pluralističkim umovima, otvorenima za najrazličitija mišljenja, sve dok su ta mišljenja unutar kodificiranoga kruga što ga oni smatraju tolerabilnim. Kada se međutim u raspravi primaknete njihovim svjetnonazorskim granicama, u njihovim se umovima uključuje ‘dring-dring!‘ alarm koji od njih stvara ili opake zvjeri spremne da vas rastrgaju na rezance ili nepomične biljke koje vas gledaju mutnim, blagotelećim ‘ništa-mi-nije-jasno‘ pogledom, kao da ste ih tretirali kloroformom. Jedan od najznačajnijih pojmovnih parova koji u glavama tih ljudi uključuju alarm jesu ‘bogatstvo" i "poštenje‘. To dvoje ne može stajati zajedno. Za njih su to nekongruentni pojmovi koji stvaraju snažnu kognitivnu disonancu. A ako ustrajete na tome da ih je ipak moguće upariti, krvoločniji dio spomenute populacije učinit će sve da vas temeljito i javno izdifamira kao vampire, proždiratelje djece, pretvaratelje radnika u ljepilo, a prema potrebi i da vas fizički napadnu ili barem lažno optuže i natovare policiju na vrat. Eto, otuda dolazi ta glasnoća, i eto, zato je u Hrvatskoj opasno biti istovremeno i pošten i bogat. Ja, dakako, ne tvrdim kako su svi bogati ljudi svoje bogatstvo stekli na pošten način. Želim samo naglasiti kako je uvjerenje da bogatstvo i poštenje ne mogu ići zajedno jedan od razloga zbog kojih nam ide onako kako nam ide.Milijuni malih ljudi rado bi bili i pošteni i bogati. Oni ne samo da ne smatraju kako su ti pojmovi nespojivi, nego bi, štoviše, dali sve na svijetu da mogu naučiti kako se tome idealu približiti.
2. Oni koji pojmove bogatstva i poštenja ne žele zajedno često su vrlo utjecajni i bogatiMeđu političarima, nesrazmjerno je velik broj ljudi koji posjeduju svojstvo "krvoločno-blagoteleće tolerancije". Za te i takve ‘tolerantne‘ spodobe politička aktivnost svojevrstan je sirenski zov. Agresivni među njima pažljivo se trude da se riječi ‘bogatstvo‘ i ‘poštenje‘ ne bi u diskurzu pojavljivale u pozitivnom kontekstu, budući da bi to uništilo golem dio njihove moći uvjeravanja birača da je politika neophodna aktivnost. Esencija političkog djelovanja jest zagovaranje oduzimanja jednima kako bi se dalo drugima. A ako smo svi bogati i ako smo svi do bogatstva došli pošteno, zar nam političari uopće trebaju?Ogađivanje pojmova ‘bogatstvo‘ i ‘poštenje‘ trajan je, složen, profinjen i vrlo zanimljiv proces što ga ‘tolerantni‘ političari i nepošteni bogataši provode kao zajednički projekt.Sve počinje od političara. Oni proizvode zakone koji navodno rješavaju raznorazne probleme. Ti zakoni, međutim, imaju mnoge nepredviđene i nenamjerne loše posljedice, što je razumljivo, budući da sve stvoreno ljudskom mudrošću nije bezgrešno, a ni savršeno. Te se posljedice, čim budu uočene, nastoje umanjiti ili ukloniti donošenjem novih i novih zakona, s novim i novim nenamjernim posljedicama koje se rješavaju novim zakonima.
Negdje usred te zakonske spirale u pakao, bogataši skloni nepoštenju oštroumno otkrivaju svoju priliku. Oni zaključuju kako je politički mehanizam zapravo dar s neba, zlatna koka za zarađivanje bez muke i rizika. Dovoljno je samo ‘tolerantne‘ političare na pravi način usmjeriti ‘podmazivanjem‘. Novac je jedan od važnih sredstava za to, ali svakako ne i najvažniji. Mnogo je važnije osigurati da se u javnosti naglašavaju ili pak od javnosti skrivaju nenamjerne negativne posljedice različitih zakona, a sve ovisno o tome kako nepoštenom bogatašu u određenome trenutku odgovara. U tu svrhu koriste se novinari i stručnjaci za odnose s javnošću, korumpirani pravnici, ekonomisti i druga utjecajna bratija. Na taj način nepošteni bogataši zapravo kormilare smjerom proizvodnje zakona, i to u skladu s njihovim osobnim poslovnim interesima.I to je to. Tango ‘tolerantne‘ politike i nepoštena bogatstva u punome je jeku, a zakoni koji odgovaraju nepoštenim bogatašima umotani u celofan ‘opće društvene koristi‘ frcaju s pokretne trake kao lizalice.
3. Oni koji bogatstvo NE smatraju prljavom riječju vrlo često više nisu u HrvatskojNemojte me krivo shvatiti, nije Hrvatska jedina zemlja u kojoj postoji ta nakaradna legislativna pokretna traka koja radi u korist nepoštenih bogataša. Riječ je o globalnome trendu. Mi smo u tom pogledu samo vrlo napredni. A takvi možemo biti zato jer iz Hrvatske traje stalan odljev ljudi sa snažno izraženom poduzetničkom crtom. Kada bi ti ljudi ostajali u Hrvatskoj, oni bi snagom svoje želje za uspjehom tu pokretnu traku nastojali barem malo usporiti. No za njih je naprosto preskupo i prenaporno ostati ovdje. Mnogo je lakše boriti se s austrijskim, njemačkim ili kineskim zakonima i birokracijom u nastojanju da se pošteno zaradi svoje bogatstvo nego s ovim našima ovdje. Zbog toga kod nas uglavnom ne postoje ljudi koji bi maloga čovjeka mogli podučiti kako istovremeno biti i pošten i bogat. A to je i razlog zašto je zlato u Hrvatskoj nepoželjno. Moj učitelj je, naime, jedan od najglasnijih zagovaratelja ideje o bogaćenju kao plemenitoj i poštenoj ideji, koja zajednicu ljudi čini zdravom, naprednom i čvrstom.
Sven Sambunjak, savjetnik za ulaganje u plemenite kovine i urednik portala Srebrozlato.com, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.