Nekoć davno, točnije prije 20-ak ili više godina, imao sam znanca s kojim sam se susretao s vremena na vrijeme. Dugo je tražio posao, a godinu dana nakon što se zaposlio dobio je otkaz. U to vrijeme to je bila neka vrsta tragedije za čovjeka, ali za njega još i veća – jer je digao kredit i kupio jednosoban stan.
Priča za njega, srećom, na kraju ipak nije bila tragična jer mu je pomogla šira obitelj koja je radila u Njemačkoj. Ali sjećam se, još prije toga, kad god bismo se sreli, prvo bih ga pitao za posao. Samo je vrtio glavom jer to su bila ona vremena kada se samo preko veze moglo upasti u neku državnu ili javnu ustanovu, ili je zbog velikog broja nezaposlenih bilo teško upasti i u privatni sektor. A onda mu se posrećilo jer je njegov stric koji je radio u Njemačkoj napravio neku uslugu nekom poduzetniku, pa mu je ovaj iz zahvalnosti zaposlio nećaka.
Sve je bilo u redu, dosta solidna plaća sjedala je svakog mjeseca (što je u ono vrijeme bilo veliko postignuće nekog zaposlenog i mjerilo da je upao u dobru tvrtku), pa je moj poznanik odlučio skrasiti se u svom gnijezdu. Podigao je kredit, kupio mali stan zaključivši da je dovoljno za početak i redovno ga otplaćivao. Doduše, ostatak nakon otplate anuiteta nije bio baš za pohvaliti se, ali uz vlastiti stan isplatilo se malo i životariti. Bitno je da je krenulo.
Stan ‘na bubanj‘
A onda je jednog dana vlasnik tvrtke otišao u mirovinu, posao je preuzeo njegov sin, koji je imao neke druge planove u kojima nije računao na mog poznanika, pa je ovaj odradio otkazni rok i našao se opet na burzi. Bio je jako zabrinut kako će otplaćivati kredit i već se pomalo mirio sa sudbinom da će mu stan otići ‘na bubanj‘. No, kao što sam naveo, bio je jako vezan uz rodbinu u Njemačkoj, koja je nastavila otplaćivati rate kredita sve dok se on nije opet zaposlio nakon nekog vremena.
Jako dugo ga nisam vidio, ne znam kamo ga je odveo njegov životni put, ali vjerujem da je uspio otplatiti kredit, tim prije što je imao jaku podršku šire obitelji. A njega sam se sjetio čitajući ovih dana Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju. Zapravo je riječ o savjetovanju o obrascu prethodne procjene za taj zakon, no u cijeloj toj priči zaintrigirao me je jedan prijedlog.
Naime, jedan komentator predlaže da se korisniku kredita omogući ‘bar šest mjeseci u kojima bi, na primjer u slučaju gubitka zaposlenja ili bolesti, uspio nastaviti otplatu‘. Predlagač iznosi i zanimljiv argument jer kaže da banka ne bi bila u gubitku zato što bi tekle i zatezne kamate, a takvim zakonskim rješenjem ‘pojačala bi se zaštita ranjivih skupina kakve čine nezaposleni i oboljeli‘. Osim toga, smatra da bi bilo korisno propisati za tu vrstu kredita mehanizam koji bi onemogućavao prodaju tražbina agencijama za naplatu prije određene faze ovrhe i/ili pokušaja refinanciranja, počeka i sl..
Druga vremena
Raspitao sam se kod jednog bankara, koji kaže da takvu opciju banke ionako nude, i to bez zakonske obveze, s tim da nije riječ o zateznoj, nego o redovnoj kamati koja i dalje teče cijelo vrijeme za koje se ne uplaćuje anuitet. To banke omogućuju svojim klijentima baš iz razloga koji navodi i komentator Prijedloga izmjena i dopuna Zakona.
Zato, iako je prijedlog komentatora hvalevrijedan jer razmišlja o tome da pomogne ljudima, a da se istodobno ne našteti banci, nisam siguran da je najbolje rješenje nametati nešto zakonom ako za to ionako postoji volja banaka. Jer i one same pokreću ovrhu ili prodaju potraživanja agencijama za naplatu tek kad iscrpe sve mogućnosti da se nastavi otplata kredita. Za banke je najgora opcija kada nekretninu moraju preuzeti pa gubiti vrijeme u organiziranju licitacije da bi je prodali, a s druge strane, time im se dodatno pogoršava ne baš najbolji imidž u javnosti.
Uostalom, i druga su vremena. Danas ljudi ipak lakše pronalaze posao čak i u Hrvatskoj, za razliku od vremena kada je moj poznanik izgubio posao.
POST SCRIPTUM
– Banke imaju tu opciju, čak se njome i rado koriste. Mogu se njome koristiti, primjerice, ne samo ljudi koji ostanu bez posla, nego i oni koji odu na dulje bolovanje ili se pak izlazi i trudnicama i rodiljama ususret sve dok ne počnu ponovno dobivati punu plaću kojom mogu plaćati anuitete. Ljudi katkad ne mogu utjecati na život oko sebe i mi to uvažavamo, a osim toga banke će ionako sve učiniti da bi izbjegle ovrhe nad nekretninama – objašnjava sugovornik bankar.