Hrvatski je investicijski potencijal najmanje 116 milijardi kuna! To je kapacitet jednak cijeni gradnje šezdesetak peljeških mostova ili samo dvadeset milijardi manje od prihoda državnog proračuna. Kad bi se, hipotetski, odmah upogonio sav raspoloživi kapital u Hrvatskoj, možemo ustvrditi da bi investicijski val od 116 milijardi kuna pokosio sve pred sobom. Podatak o tom iznosu dobili smo iz nekoliko izvora i zbrojili ih sve. Prvi su izvor fondovi Europske unije.
– Uzmemo li u obzir sve što Hrvatska ima na raspolaganju i službene podatke o tome koliko je novca ugovoreno, zaključujemo da je za ugovaranje ostalo oko tri milijarde eura. Ako bismo uzeli podatke o tome koliko je isplaćeno, odnosno doista iskorišteno, ostalo bi otprilike osam milijardi eura. Taj podatak treba uzeti sa zadrškom jer je dio novca namijenjen ugovorenim projektima koji ga još nisu stigli potrošiti. Međutim, iznosi koji su na raspolaganju poduzetnicima znatno su niži i većinom proizlaze iz tri operativna programa. To se većinom iskoristilo, posebno dio koji se odnosi na osnovna ulaganja u gradnju i opremanje objekata – objašnjava Ariana Vela, direktorica tvrtke Avelant.
Najbolje tvrtke imaju kapitala
Drugi podatak izvukli smo na temelju prošlogodišnjih bilanci hrvatskog biznisa, ali ne svih tvrtki u Hrvatskoj, nego samo velikih i srednje velikih koje su poslovale isključivo s dobiti. Usporedili smo dva parametra – EBITDA i neto realni kapital na 31. prosinca. Riječ je o 1606 tvrtki u Hrvatskoj koje u ovom trenutku imaju snage uložiti 45 milijardi kuna! U tom podatku nismo gledali vlasništvo. Kad bismo ih tako segmentirali, dobili bismo podatak da one koje su u isključivo privatnom ili većinskome privatnom vlasništvu mogle uložili četrdesetak milijardi kuna, a one u državnome oko pet milijardi. U većinsko privatno vlasništvu ulazi, primjera radi, i Ina. Međutim, to je trenutačni investicijski potencijal kompanija, bez dodatnog zaduživanja.
Iz Ministarstva državne imovine poručuju nam da je na temelju njihovih (malo strožih) kriterija četrnaest tvrtki od posebnog interesa za Hrvatsku od ukupno 33 spremno uložiti 1,93 milijarde kuna.
– Slobodni kapital definira se kao onaj koji nije već upotrijebljen u poslovnim procesima poduzeća. Kriterij za definiranje viška likvidnosti kod pravnih osoba od posebnog interesa za Hrvatsku utvrđen je kao razlika između stvarnog stanja kratkotrajne imovine i trostrukog iznosa vrijednosti kratkoročnih obveza. Drugim riječima, ondje gdje je koeficijent tekuće likvidnosti veći od tri – poručuju nam iz Ministarstva.
Mnogo je kapitala i u bankama u Hrvatskoj, ali ne u obliku oročene štednje, koje danas ima ukupno 320 milijardi kuna. Prema posljednjim podacima, višak likvidnosti u sustavu gotovo je 33 milijarde kuna. To je novac koji banke teoretski mogu gotovo odmah 'upumpati' u hrvatsko gospodarstvo.
Analitičar Velimir Šonje kaže da je, zapravo, kreditni potencijal banaka u Hrvatskoj neograničen. Naime, kad bi im, opet hipotetski, na stol došlo toliko dobrih i 'bankabilnih' projekata te da oni vrijede sto milijardi kuna, to bi mogle financirati kreditima koje bi dobile od svojih matica.
Novca više nego ikada, ali...
Šonje objašnjava da je u strukturi novih ulaganja dominantan izvor financiranja vlastiti kapital, s malo više od pedeset posto, iza čega slijede bankarski krediti, leasing i slično.
– Kapitala danas ima dovoljno, ima i kreditnog potencijala, novca iz fondova Europske unije. Ukratko, novca ima više nego ikada, ali nekoliko stvari još nedostaje. Najviše nedostaje novca za ranu fazu razvoja poduzeća, ono što zovemo 'seed money', 'angel investing' i 'venture capital', te 'private equity' za zreliju fazu rasta. No i tu se stanje popravlja s pojavom novih naraštaja poduzetnika i ulagača koji su naviknuti na veće rizike u novim industrijama, a 'private equity' fondovi, osobito strani, pojavili su se u nekoliko transakcija u novije vrijeme – objašnjava Šonje, ističući da najviše nedostaje novca, odnosno likvidnosti na burzi, za onu posljednju fazu, kad zreli pothvat napokon iskoračuje – IPO.
– U tome nedostaje i ponude jer nema zrelih poduzeća za tu fazu, a država ne poduzima ništa sa svojim portfeljom te potražnje jer mnogi su se individualni ulagači povukli s domaćeg tržišta. Porez na kapitalnu dobit pasivizirao je ulagače i obrisao likvidnost s tržišta – objašnjava Šonje.
Međutim, ima investitora koji već godinama u tom segmentu čekaju u niskom startu. To su mirovinski fondovi. Prema izvješću Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga za svibanj 2019., OMF-ovi u novcu, depozitima i instrumentima novčanog tržišta imaju otprilike pet posto neto imovine.
– To je oko pet milijardi kuna, što je u slučaju pojave projekata koji su zanimljivi za ulaganje raspoloživo odmah ili u kratkom roku. Na temelju očekivanih neto mirovinskih doprinosa do kraja 2019. bit će raspoloživo još oko 3,5 milijardi kuna, a 2020. otprilike šest milijardi kuna za ulaganje – kaže nam Dijana Markoja, predsjednica Udruženja društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO).
Ističe također da su zadnjim izmjenama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima omogućena ulaganja OMF-ova u mala i srednja poduzeća, koja su mirovinski fondovi identificirali kao pokretače hrvatske ekonomije, a kojima treba pomoći da potpuno ostvare razvojne potencijale.
– Nije riječ samo o investiranju već i o ostvarivanju specifične uloge mirovinskih fondova u hrvatskom gospodarstvu. Važno je da ta poduzeća ne moraju tražiti ulagače izvan Hrvatske jer mi kao mirovinski fondovi imamo dužnost i prema hrvatskoj ekonomiji i građanima ulagati u hrvatske tvrtke. Nadamo se i vjerujemo da ćemo tako potaknuti i daljnji razvoj svojega gospodarstva – napominje Markoja.
To znači da bi mirovinski fondovi, zahvaljujući novim mogućnostima koje im je dao zakon, u mala i srednja poduzeća te startupove mogli uložiti gotovo sto milijuna kuna. Tako bi iz imovine mirovinskog fonda kategorije A, primjerice, mogli uložiti najviše 0,2 posto neto vrijednosti, odnosno 1,42 milijuna kuna, a iz imovine mirovinskog fonda kategorije B najviše 0,1 posto neto vrijednosti fonda, dakle 97,9 milijuna kuna.
Već godinama OMF-ovi imaju istu mantru – da će razmotriti svaku relevantnu ulagačku priliku na domaćem dioničkom tržištu i jako su zainteresirani za takva ulaganja. Zasad su usredotočeni na turizam, što pokazuju i ulaganja u neke hotele (primjerice, PBZ/CO uložio je u dionice Jadrana Crikvenice), no tu su i ulaganja u obnovljive izvore energije i infrastrukturne projekte kao što su zračne luke i autoceste.
EIB ne odbija dobre projekte
– Mirovinski fondovi vrlo bi rado vidjeli pokušaj razvojnog širenja s pomoću tržišta kapitala novih brzorastućih tvrtki koje nikad nisu bile društvene ili državne, pogotovo onih zasnovanih na suvremenim tehnologijama i orijentiranih prema međunarodnim tržištima – zaključuje Markoja.
Uz najveće institucionalne investitore u Hrvatskoj u posljednje je vrijeme prilično aktivna i Europska investicijska banka. U posljednje tri godine, otkad je otvoren EIB-ov ured u Hrvatskoj, prosječna su godišnja odobrenja veća od petsto milijuna eura. To je 1,5 milijardi eura investicija u gospodarske razvoj i nova radna mjesta za hrvatske građane. Anton Kovačev, šef zagrebačkog ureda, vjeruje da bi EIB, kad bi bilo dobrih projekata, uložio i milijardu eura.
– U Hrvatskoj još nismo odbili ni jedan dobar projekt, a vjerujem da i nećemo. Moram istaknuti da se EIB kao banka Europske unije jako brine za Hrvatsku. Primjerice, prošle je godine zbog bojazni od Brexita bez dogovora smanjio ukupna odobrenja za 22 posto, a u Hrvatskoj je u odnosu na prethodnu godinu odobrenje smanjeno za samo šest posto – objašnjava Kovačev.
U prvih šest mjeseci ove godine EIB je u Hrvatskoj odobrio ulaganja veća od 410 milijuna eura. Kovačev vjeruje da će u ovoj godini premašiti odobrenja iz godine prije.
– EIB donosi godišnje planove odobrenja, ali ovisno o broju i veličini dobrih projekata u pravilu ih premašuje. Plan za ovu i sljedeću godinu jest vraćanje odobrenja iznad osamdeset milijardi eura na godinu. To trebalo obradovati sve u Hrvatskoj jer to znači da će novca za dobre projekte, odnosno za gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta, biti dovoljno – kaže Kovačev.
Novca ima i uspješno ga plasira i Hrvatska banka za obnovu i razvitak. HBOR kapital hrvatskom gospodarstvu plasira i samostalno i putem Europske unije, odnosno kao ESIF-ove kredite. Lani je plasirao 5,6 milijardi kuna vrijednih kredita i tako podupro 1970 projekata. Pretpostavka je da će i ove godine plasirati barem jednak iznos, a može se vjerovati da će on biti i veći.
HAMAG-BICRO prosljeđuje kapital
Hrvatskim je tvrtkama uz HBOR na raspolaganju još jedna institucija – Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO). U posljednje je tri godine u sklopu različitih programa poticanja poduzetništva potaknula ukupno jedanaest milijardi kuna investicija u više od pet tisuća poduzetničkih projekata, što je stvorilo preduvjete za otvaranje više od šesnaest tisuća novih radnih mjesta. HAMAG-BICRO nema vlastiti novac koji plasira u gospodarstvo, nego kao posredničko tijelo poput Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta sudjeluje u pripremi postupaka i provedbi faza dodjele nepovratnih sredstava EU, a u dijelu za koje je mjerodavan daje mišljenje o konačnoj verziji dokumentacije za pojedini postupak dodjele nepovratnih sredstava te je u cijelosti odgovoran za praćenje provedbe ugovora o dodjeli nepovratnog iznosa za pojedine specifične ciljeve.
– U financijskom godišnjem planu obveza za 2019. koji se odnosi na bespovratne potpore HAMAG-BICRO u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta planira ugovoriti ukupno 3,5 milijardi kuna. Do kraja 2019. preostala je još milijarda kuna – poručuju nam iz HAMAG-BICRO-a koji kao tijelo koje provodi ESIF-ove financijske instrumente izravno dodjeljuje novac i upravlja raspodjelom koja se odnosi na financijsko razdoblje od 2014. do 2020.
Iako su HAMAG i HBOR kanali kroz koje novac EU putuje u hrvatsko gospodarstvo, osim europskih sredstava ukupni je potencijal HAMAG-BICRO-a koji se odnosi na nacionalne jamstvene programe dvije milijarde kuna, od čega je slobodna još milijarda kuna.
U potencijalno slobodnom kapitalu za ulaganja moramo spomenuti i Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) koja je lani u Hrvatskoj plasirala 171 milijun eura kredita, što je ipak gotovo upola manje nego, primjerice, 2016. kad je s 311 milijuna eura kreditirala dvanaest projekata, ali za 38 posto više nego 2017. kad je sa 124 milijuna poduprla trinaest projekata.
Izvora ima još
U ovoj Liderovoj analizi nismo uzeli u obzir još tri izvora kapitala: izravne strane investicije (FDI), doznake iz inozemstva te 'private equity' i fondove 'venture' kapitala. Naime, prema HNB-ovim posljednjim podacima, FDI je 2018. bio milijardu eura, a u prva tri mjeseca ove godine već je 405 milijuna eura. Koliko će ove godine iznositi strane investicije, nemoguće je predvidjeti. Jednako je s doznakama iz inozemstva, kojih je na godinu dvije milijarde eura. Ali to je novac koji završava u džepovima građana. Kad je pak riječ PE i VC fondovima, većina ih je strana i tek je prvi počeo raditi, a osnivaju se još dva.
Bilo kako bilo, državni investicijski potencijal trenutačno je velik, i to zbog solidnoga gospodarskog okružja, investicijskoga kreditnog rejtinga te sve snažnijeg rasta BDP-a. No, kao što je Lider pisao prije nekoliko mjeseci, sva ulaganja koja bi se mogla i trebala provesti u Hrvatskoj moraju biti dovoljno kvalitetna i isplativa jer ako se očekuje prinos od četiri ili pet posto, dugoročno je to vrlo opasno.