Ispratite ljeto najboljim koktelima na plaži

U Sjedinjenim Američkim Državama prije 200-300 godina zdravica uzgajivača pijetlova za borbu bila je ‘Pijmo za pijetlov rep’. Nakon borbe vlasnik poraženog pijetla častio bi pobjednika pićem koje se sastojalo od pića čije su boje bile slične bojama perja na repu pijetla pobjednika. Prema legendi, tako je nastalo ime cocktail – pijetlov rep – kojim se i danas nazivaju miješana pića među kojima su najpopularnija rum-kola ili džin-tonik, a ima ih na stotine tisuća. I svaki dan nastaje poneki novi.

Cocktail se, kao piće koje se poslužuje u baru, prvi put spominje u knjizi “Kako raditi pića” koju je 1862. godine izdao Jerry P. Thomas iz njujorškog Metropolitan hotela. Njegov najpoznatiji koktel je Blue Blazer, mješavina viskija, vruće vode i šećera, ukrašen kriškom limuna. Thomas je tekućinu palio i takvu, plamenu, pretakao iz jedne posude u drugu.

Protresi, ne miješaj

U njegovoj se knjizi prvi put spominje i ‘martinez‘, kako je on nazivao kralja koktela koji danas poznajemo kao martini. Ovu mješavinu džina i vermuta s par kapi limuna i maslinom, pod imenom The Martine, opisao je 1872. drugi važni američki koktel-majstor Harry Johnson u knjizi “Priručnik za barmene”. Martini je tijekom prošlog stoljeća mijenjao recepturu.

Isprva je odnos džina i vermuta počeo s “pola-pola”, a završio s čak 50 naprama 1 u korist džina. James Bond proslavio je votku-martini i narudžbu “shaken, not stirred”, odnosno "promućkan, ne promiješan". Puritanci u koktelskoj industriji ipak tvrde kako martini ne treba mućkati nego ga samo lagano promiješati kako bi se u čaši odvojeno vidjele rjeđa žestica i gušće aromatizirano vino.

Što je baza?

U povijesti koktela posebno mjesto zauzima katalonski emigrant na Kubu, Constantino Ribalaigua Vert. On je od 1918. u Havani držao restoran Floridita u koji je zalazio i Ernest Hemingway. Constante, kako su odmilja zvali vlasnika, osmislio je kako koktele rashladiti ledom, a da ih voda ne razblaži. On bi sastojke koktela prelio preko drobljenog leda, ali bi gotov koktel prije posluživanja procijedio pa u čaši više ne bi bilo komadića leda koji bi se mogli rastopiti. Pravi kokteli moraju sadržavati alkohol pa se dijele, prema osnovnom piću, na one s rumom, džinom, votkom, viskijem i tekilom.

Apsint, to piće u kojemu su uživali Vincent van Gogh, Arthur Rimbaud, Henri de Toulouse-Lautrec…, kao baza koktela ne spominje se često jer je ponegdje još uvijek zabranjen, no mnogi ga koriste. U vinskim zemljama česti su kokteli na bazi vina. Tako u Burgundiji rade kir, mješavinu bijelog vina od tamošnje sorte aligote i likera od crnih ribizla. U kraljevskom kiru, odnosno kir royalu, je šampanjac, u kir petilantu neko pjenušavo vino izvan Champagne, u Communardu/Cardinalu crveno vino…

I gemišt je - koktel

I naš je tradicionalni gemišt zapravo - koktel. To nije piće u kojem se loš okus krivotvorenog vina želi razblažiti mineralnom vodom. Pomno treba odabrati vino, a najbolja su ona s malo alkohola, izraženije kiselosti i nježnih aroma, poput kraljevine ili moslavca. Treba birati i mineralnu vodu. Jamnička ima poprilično velike, donekle i agresivne mjehuriće pa će gemišt s njom malo peckati usta, što mnogi vole. Oni drugi mogu uzeti neku “mirniju” vodu poput Kalničke. Miješanje vina s običnom vodom ipak je barbarizam kojemu je jedina svrha razblaživanje vina. A vina ima s više i manje alkohola, od 9 pa do više od 15 posto alkohola, stoga doista nema potrebe za razblaživanjima. Kokteli su vrlo ukusna, ali vrlo opasna pića jer lako prevare. Zato u njima treba uživati trijezno.

Izvorni hrvatski koktel - crocktail

Marin Nekić, vodeći hrvatski majstor za koktele, osmislio je i hrvatski nacionalni koktel - crocktail. Riječ je o mješavini hrvatskih proizvoda – zadarskog likera od višanja, tj. maraskina, soka od višanja, svježeg limunovog soka, ušećerene narančine kore arancina koje crocktailu daju jedinstveni okus te samih višanja kao dekoracije.

U visoku čašu nariba se malo kore od svježe naranče, potom ubaci drobljeni led pa 5 centilitara maraskina, 3 centilitra svježe iscijeđenog soka od limuna i 3 centilitra soka od višnje. Sve se lagano promiješa žlicom i ukrasi arancinima te višnjama.

Mali rječnik koktela:

• Cobblers – osvježavajući kokteli s malo alkohola, komadićima voća i smrvljenim ledom. Miješaju se u čaši u kojoj se poslužuju. Najpopularniji je sherry cobbler od istoimenog ojačanog španjolskog vina

• Collins – tipični ljetni kokteli sa žestokim pićem, ledom, šećerom, limunovim sokom i sodom. Vrlo su osvježavajući. Prvi takav koktel bio je Tom Collins s džinom.

• Coolers – to su kokteli za lagano pijuckanje s malo alkohola, kockicama leda, često ukrašeni kriškom naranče, limuna il limete. Među njih spada džin-tonik.

• Crustas – kokteli pripremljeni u shakeru i posluženi u čaši čiji je rub pošećeren. Tipičan je primjer margarita, meksički koktel od tekile, likera od naranče ili limuna, te limunova ili limetina soka.

• Cups – kokteli od vina ili žestokih pića i komada voća, čak i krastavaca koji se nekoliko sati drže u zamrzivaču. Pripremaju se u velikim posudama, a gosti ih sami istaču u čaše. Jedan od njih je punč.

• Egg nogs – kokteli od žestice s mlijekom, jajima i muškatnim oraščićem. Mogu biti hladni i topli, a služe se u malim kriglama. Slično piće bio je kod nas nekad vrlo popularni “ajerkonjak”.

• Fizzes – pjenušavi kokteli od limunova soka, šećera i bjelanjka s nekim žestokim pićem, najčešće džinom. Pjenušavost im daje soda. Tipičan fizz je džin-fizz.

• Frozen – polusmrznuti, ledeni kokteli u kojima su žestoka pića miješana s puno mljevenog leda. Primjer je pina colada, koktel od kokosova mlijeka, ruma i komadića ananasa.

• Grogs – topla pića najčešće od ruma (ali može biti i rakija od višnje ili konjak) te pošećerene vode i komadića limuna zbog arome. Navy grog radi se od tri vrste ruma, te s medom i grejpom.

• Juleps – mirišu po menti. Rade se od burbona ili viskija, ruma, pa čak i vinjaka, te šećernog sirupa i mljevenog leda. Najpoznatiji je mojito, sastavljen od ruma, šećera, soka od limete, mente i gazirane vode.

• Pousse-café – rade se u čaši iz koje se piju, a poslužuju se uz kavu. Zajednički sastojak im je šlag. Najpoznatiji je Anđeoski poljubac (Angel’s kiss) sastavljen od šlaga, džina, vinjaka i čokoladnog likera.

• Sangria – spada u vrstu cups, no toliko je popularna da je treba izdvojiti. Radi se od crvenog vina, šećera, narezanog voća (ananas, jabuka, breskva, kruška) i gazirane vode.

• Sours – kokteli u kojima se puno limuna i šećera miješa s različitim žestokim pićima. Iako se za ove koktele najčešće koriste viskiji, najpoznatiji sour je daiquiri načinjen od ruma, šećera i soka od limete.

Za plažu: Zajamčeno bez mamurnosti

• Ljetna kiša (Summer rain) – izmiksane maline, sok od grejpa, sok od ananasa, šerbet (ukuhani sirup) od naranče, limunada

• Ljubičasta krava – sladoled od vanilije i sok od crvenog grožđa. Ovisno o omjeru, poslužuje se sa slamkom ili sa žlicom.

• Sigurni seks na plaži (Safe sex on the beach) – sok od brusnice, grejpa i breskve, uz višnju kao ukras. Siguran je jer nema votke kao u originalu.

• Djevičanska pina colada (Virgin pina colada) – sok od ananasa, kokosovo mlijeko, led. Djevičanstvo mu osigurava izostanak ruma.

• Luda Jana (Crazy Janie) – U originalu je šampanjac (zato je valjda luda), a u bezalkoholnom je koktelu Sprite, sok od naranče i grejpa, te grenadine sirup