U životu možemo slijediti tuđe ili svoje snove. Istraživanja pokazuju da samo deset posto ljudi radi ono što voli, pet posto slijedi svoju životnu strast, a samo od tri do pet posto postavlja ciljeve. Istraživanja o sreći pak pokazuju da je na drugome mjestu faktora sreće upravo posao.
Stručnjaci kažu da smo sretni u životu kad radimo ono što volimo i kad smo dobri u tome te da smo sa svojim životom sretni kad iskorištavamo svoje kreativne potencijale. Isto tako, jedna od pet stvari za kojima ljudi najčešće žale na samrti jest da nisu radili ono što su htjeli. Dakle, čini se da je ono što radimo mnogo važnije nego što smo možda svjesni.
Prvi u umu kupca Mnogi su bar jednom pomislili kako bi to bilo pokrenuti vlastiti biznis i biti sâm svoj gazda. Birati što, kada i s kime i koliko te kako raditi. Raditi ono što volimo i živjeti od toga, biti sretan i bolje uravnotežiti privatni i poslovni život. A onda počinju izlike poput: ‘Ne znam čime se želim baviti, nemam revolucionarnu ideju;‘ Imam ideju, ali ne znam je li ona dovoljno dobra i održiva, hoće li proći na tržištu i hoće li me konkurencija pojesti‘; ‘Ne znam kako do kapitala‘; ‘Nemam vremena‘; ‘Strah me promjena‘; ‘Strah me ostaviti siguran posao‘; ‘Recesija je‘; ‘Strah me sve te administracije‘; ‘Strah me nenaplate‘; ‘Strah me neuspjeha‘; ‘Nisam dovoljno hrabar/hrabra‘; ‘Ne znam što sve ne znam‘; ‘Nemam potporu okoline‘… Što onda učiniti? Najprije razbiti strahove, odnosno dati i drugi mogući pogled na istu stvar. Vlastiti talenti i snage dobra su polazišna točka. Svi poduzetnici tvrde da je njihov ‘tajni‘ sastojak za uspjeh upravo strast da rade ono što vole. Dakle, zapitajte se iznova dok ne dođe odgovor što biste radili i da vam ne plate. U čemu toliko uživate? Često nam i ne treba revolucionarna ideja. Ne trebamo se time opterećivati na početku. Ono što muči vas, muči i druge ljude. Dobra poslovna ideja ne mijenja život korjenito, nego ga unapređuje, rješava neki problem, dodaje vrijednost. Najčešće je dovoljno ponuditi nešto bolje, brže, jednostavnije, povoljnije od rješenja na tržištu. Isto tako, mnogo je važnije biti prvi u umu kupaca, pozicionirati se kao njihov prvi izbor, nego biti kronološki prvi.
Novac će doći Kako do kapitala? Znam da nerealno zvuči: ‘Krenite i novac će doći’, ali tako je. Mnogo je poduzetničkih inkubatora, akceleratora, privatnih anđela investitora, poticaja, prijatelja, obitelj nas također može poduprijeti, no najvažnije je da krenemo što prije i da imamo prvi prototip svojeg proizvoda/usluge te da počnemo dobivati povratne informacije kupaca, u skladu s tim oblikovati završni proizvod i uvijek se usredotočiti na njih i prodaju.Bez njih nema posla. Sve drugo samo je šlag na torti. Vjerujte da je jednaka situacija s radnicima. Na burzi ih je 400.000, ali kad tražite nekoga kvalitetnog, teško ga je naći. Isto je tako s idejama. Ulagači imaju novac i traže kvalitetne projekte i timove te žele uložiti. Kaže se da učitelj dolazi kad je učenik spreman. Tako je i s novcem – doći će kad budete spremni, kad prije sami napravite sve što možete i trebate. Nikad neće biti dovoljno ni vremena ni novca, u poslu je uvijek tako, zato treba izvući maksimum od onoga što nam je na raspolaganju. Svi koji planiraju vrijeme kažu da je trik u upravljanju energijom, a ne vremenom, jer kad smo puni energije, mnogo više toga stignemo u kraćem vremenu (a, provjereno, kad radimo ono što je naša strast, stalno se punimo energijom). Trebamo si uzeti vrijeme za ono što želimo, a ne čekati da se ono stvori.
Ništa nije sigurno Svakog je strah promjena, to je normalno. Međutim, one su neizbježne. Ili ćemo odgovarati reaktivno na njih ili ćemo ih sami oblikovati u smjeru u kojem želimo. Je li posao u korporaciji doista siguran? Netko drugi u Beču, Sofiji, Budimpešti kroji vašu sudbinu, odlučuje kada je i koliko potreban ‘downsizing’, ‘outplacement’ (i druge mjere nazvane ‘fancy’ riječima koje zapravo znače da ćete preko noći dobiti otkaz). Kad imate svoj posao, imate sigurnost u svojim rukama, birate što ćete i kada raditi i s kime. Recesija je. Navodno izlazimo iz nje, ali o tom potom. U recesiji su uvijek nastajali novi biznisi; mnogi su od njih i dandanas svjetski uspješni. Najveći učinak na naš uspjeh ima mentalni sklop, a ne vanjske okolnosti. Oko sebe možemo vidjeti mnogo primjera ljudi koji unatoč svemu uspijevaju. Državna administracija posvuda je državna administracija, tu se ne može mnogo napraviti osim naoružati se strpljenjem i biti uporan. Istina, mogli bismo biti mnogo više poduzetnička zemlja. Radi se na promjeni klime, ali te promjene ne idu preko noći. Ne treba se usredotočiti na to. Nenaplata jest problem, ali dâ se riješiti. Možete birati s kim ćete raditi, postoje instrumenti osiguranja; na kraju, možete raditi i samo sa strancima, kojima je kultura plaćanja normalna stvar.
Hrabrost je pokušavati Strah nas je neuspjeha jer nemamo kulturu koja njeguje pokušaj i ne osuđuje pogreške. Pogreške su pogreške samo ako na njima nismo ništa naučili. Mnogo je izglednije da će nam uspjeti drugi biznis ako nam je prvi propao nego onima koji počinju prvi put. Dakle, samo hrabro i sjetite se da se zapravo više bojimo uspjeha nego neuspjeha. Onda ćemo sami sebi izbiti sve izlike i morat ćemo napustiti zonu udobnosti u kojoj tako uživamo. Hrabrost nije ne bojati se, nego djelovati usprkos strahu. Da, osim nedostatak kapitala najčešći je uzrok propasti startup-tvrtki nepoznavanje poslovnih vještina.