Politički skandali, previranja i gubitak povjerenja javnosti samo su neki od izazova s kojima se nose domaći političari, a opći je dojam da ili imaju loš PR ili ga uopće nemaju. Nedvojbeno je da Kukuriku koalicija gubi kredibilnost, najjača oporbena stranka HDZ također ne stoji sjajno; za Hrvatske laburiste pak može se reći da imaju konstantan rejting, ali ni oni ne napreduju mnogo u popularnosti.
Vlada je lani potkraj srpnja donijela odluku o prekidu angažiranja PR agencija, što je dignulo veliku buru među PR stručnjacima, no najavila je tad da su moguće iznimke za posebne projekte. Premijer Zoran Milanović rekao je da će za PR agencije i dalje biti posla s državom, ali da će ga dobiti ona koja pobijedi na javnom natječaju za posebne projekte.
Posljedica takve odluke zatvorenost je i netransparentnost Vlade prema javnosti, smatra direktorica IM&C agencije Ankica Mamić, unatoč tome što je pravo na pristup informacijama ne samo zakonska obveza nego jedno od najvažnijih prava građana i bitan preduvjet slobode mišljenja. U prilog transparentnosti, upozorava Mamić, ne ide estradizacija mnogih medija i način na koji se upotrebljavaju politički sadržaji, pa je zato iznimno važno javnosti dodatno objašnjavati svaki potez. Tako su se posložili spomenuti utjecaji pa se mogao očekivati gubitak povjerenja u vlast.
- Komunikacijske strategije očito nema, a stihijska komunikacija ne koristi nikomu. Političari koji vode zemlju dužni su objašnjavati javnosti svoje poteze, a time se svakako trebaju baviti komunikacijski stručnjaci. Stoga je Vladina odluka kojom se tijelima državne uprave, javnim ustanovama te trgovačkim društvima u kojima je Republika Hrvatska većinska ili pretežna vlasnica ne dopušta angažirati PR agencije veoma štetna - kaže Mamić.
Samo ušminkaj!
Pitanje je što je Vlada htjela postići takvom odlukom. Ako je namjeravala uštedjeti, upitno je koliko se u tome uspjelo jer naši sugovornici upozoravaju na pojavu sive zone u PR uslugama, i to upravo povezanih s Vladinim tijelima. Mamić tvrdi da se pojedini komunikacijski stručnjaci surađuju s javnim poduzećima ipak odvija, što je još povećalo netransparentnost. Direktor Millenium grupe Mario Petrović također spominje sivu zonu tvrdeći je ne bi bilo da se usluge komunikacijskih stručnjaka, koje su i dalje nužne političkim akterima te državnim ustanovama i tvrtkama, mogu zatražiti regularno.
- Osim što je riječ o negiranju liberalnih tržišnih načela, takvom su odlukom jamo narušeni politički komunikacijski procesi i nanesena je šteta ugledu struke veoma važne u političkom djelovanju - kaže Petrović.
Stručnjak za odnose s javnošću i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Božo Skoko smatra da za urušavanje ugleda vladajuće garniture postoje tri glavna razloga: jedan je nedostatak rezultata, zbog čega se njezina komunikacija svodi na na jeftine spinove i promidžbu u medijima koje ima pod kontrolom, što je daleko od kvalitetnih odnosa s javnošću. Drugi je problem taština političara koji ne žele čuti istinu ni o sebi ni o pogreškama koje čine ili ih javnost takvima doživljava. Zato ne žele angažirati prave stručnjake za političku komunikaciju, nego se oslanjaju na one koji im neće proturječiti i koji će pokušati jednokratno ušminkati njihovu sliku.
- Treći je razlog svakako čest nedostatak ekspertize u političkim ustanovama i organizacijama, koja je dodatno ugrožena tom Vladinom odlukom. Zbog toga su čelni ljudi tih ustanova i organizacija oslonjeni isključivo na interne potencijale, koji ne moraju biti osposobljeni za sva područja komunikacije - objašnjava Skoko.
Nisi bolji od nas
Čini se da je problem ipak mnogo dublji nego što se čini na prvi pogled, tj. nije u pitanju samo ušteda nego upravo ono što spominje Skoko - da vladajuća garnitura kao da bježi od stvarnosti, uvjerena da s Markova trga bolje vidi položaj građana. Direktor Manjgure Krešimir Macan kaže da ni PR agencije nemaju čarobni štapić ako vladajući ni sami ne znaju koju politiku vode ili bi trebali voditi. Upozorava na to da ni oporba nije ništa bolja jer, dok se ona zabavlja u zapletanju vladajućih, ne vidi da se i njoj samoj događa što slično. Donekle, kaže, odskaču Hrvatski laburisti i pojedini lokalni lideri, poput Milana Bandića, koji jako dobro znaju kad se naći u pravo vrijeme na pravome mjestu te još izreći ono što se od njih očekuje.
- Vladajući su najviše izgubili padom dojma javnosti o premijeru Milanoviću koji je sâm doprinio tomu tvrdoglavim i, u javnosti tako doživljenim, bahatim ponašanjem. Pokazalo se da je to predložak koji se ponavlja pa su ga birači odlučili kazniti za to što se smatra boljim od njih. Oporba pak, donekle i zbog stalne vatre vladajućih, ispada konzervativna, nazadna, zatvorena. Međutim, to kao da je ne zabrinjava previše, stoga ne začuđuje što je njezin čelnik na vrhu ljestvica nepopularnih političara u državi. Imamo dojam da se i jedni i drugi zbog toga ne uzrujavaju previše; valjda vjeruju da će javnost s vremenom shvatiti da su baš super. E, na njihovu veliku žalost, neće, morat će mijenjati ponašanje, i to dugotrajnim radom. Nema brzih trikova ni čarobnog štapića - kaže Macan.
Glupava tajnovitost
Na te riječi Mamić dodaje kako je zapravo zanimljivo što popularnost jednako pada i šefu vladajućih i šefu oporbe, ističući da je to doista rijetkost. Posljednji primjer u slučaju ‘lex Perković’ ilustrira koje komunikacijske pogreške čini Vlada jer je premijer svojim upornim inzistiranjem izgubio vjerodostojnost, a na njoj se zadobiva povjerenje birača. S druge je strane očita pasivnost oporbe pak, koja nema strategiju i jasnu komunikaciju. I u njoj također imamo dobar primjer: odnedavno tvrdi da je njezin gospodarski program tajna, što je, smatra Mamić, velika pogreška. Kaže da je aktualna vlada već na pola mandata pa bi oporba svoj program već trebala jasno i aktivno iznositi te pridobivati birače.
Uistinu je, dodajmo, o gospodarskom programu besmisleno govoriti kao o tajni. Upravo suprotno, HDZ bi na sva zvona trebao govoriti o svojem programu, neovisno o tome je li Vlada na početku, sredini ili na kraju mandata, jer tako bi javnosti jasno poručio da zna kako izvesti zemlju iz krize. Ovako je svojom besmislenom i izmišljenom tajnovitošću poslao suprotnu poruku biračima: naime, da nema pojma kako bi zemlju izveo iz krize. Uostalom, da nema ideju, jasno je i iz nemuštih odgovora njegovih ekonomskih stručnjaka nakon objave o tajnovitosti na pitanja što bi HDZ učini da je na vlasti.
Verbalni konflikti
Vladajuća garnitura ima problem i u međusobnoj komunikaciji. Tako jedni kažu da je moguć poziv MMF-u, a drugi ističu kako se o tome uopće nije razgovaralo. Imamo primjere i različitog tumačenja zakona, a sukob između vladajućih i oporbe rasplamsava se prema neživotnim temama poput referenduma za brak žene i muškarca te uklanjanja ćiriličnih natpisa iz Vukovara. Prema mišljenju autora ovog teksta, oba su postupka suprotna Ustavu, no što je najgore, komunikacija oporbe nije suvisla i argumentirana, a vlast svojim škrtim iznošenjem stajališta ostavlja dojam da nije sposobna riješiti aktualni problem. Sve to utječe na percepciju birača, a direktor Millenium grupe Mario Petrović ističe i koliko takvi verbalni konflikti stvaraju loše ozračje.
- U Hrvatskoj nedostaje konkretnog sadržaja, politički partneri uglavnom nisu usklađeni u komuniciranju, što banalizira njihovo djelovanje; informiranje nije adekvatno i građanstvo kao sudionik političkog života posve se obezvređuje - kaže Petrović.Macan ističe, a s time se možemo složiti, da je ova vlada prividno otvorena te da bi sljedeća trebala biti potpuno otvorena prema povratnim informacijama iz javnosti, ako već ne može prihvatiti ravnopravnu dvosmjernu komunikaciju, kojoj danas svi težimo. Pravo na pristup informacijama danas je jedno od najvažnijih prava građana i bitan preduvjet slobode mišljenja. U travnju 2009. Europski sud za ljudska prava donio je odluku kojom je prvi put pravo na pristup državnim informacijama formalno priznato kao dio članka 10. Europske povelje o ljudskim pravima. Mamić kaže da je dužnost svake vlade obavještavati i otvoreno informirati javnost o svakom potezu.
- PR je zastupanje nečijih stajališta pred sudom javnosti. Ako odnosi nisu transparentni, ako se ne zna u čije ime se govori, javnost se zbunjuje i dovodi u zabludu - kaže Mamić.
Palac gore ili dolje
Prošlo je gotovo dvije godine otkad je Milanovićeva vlada preuzela upravljanje zemljom. Od tada je splasnula nada mnogih građana da će se napokon uvesti red. Naime, dojam je da Milanovićeva vlada ponavlja pogreške Račanove, koja je 2000. smijenila do tada suvereni HDZ. Politika premijera Račana bila je kolebljiva, nije se usudio suprotstaviti prijetnjama ekstremne desnice i izgubio je vjerodostojnost te je kažnjen već na sljedećim izborima. Za razliku od njega, tadašnji predsjednik Republike bio je mnogo odlučniji, primjerice kad je potezom pera smijenio bahate generale, i javnost je to znala prepoznati.
Zoran Milanović ne usuđuje se sa svojim timom provesti dublje reforme, s Europskom komisijom nepotrebno se svađa oko ‘lex Perković’ umjesto da se bori za povoljnije uvjete domaćega gospodarstva. U njegovu ponašanju ima elemenata bahatosti, dakle ima problem u komuniciranju s javnošću. Zato njegov rejting pada i pitanje je koliko je upravo za njega bilo ispravno da odbaci PR agencije. Ima, naravno, i primjera političara kojima popularnost raste unatoč specifičnom nastupu, poput ministra Slavka Linića, ali takvi su rijetki i premijer Milanović očito nije jedan od njih. Njemu bi dobro došao stručnjak koji će ga upozoriti na to kako komunicira s javnošću.