U 2014. ne očekujem veći oporavak i poboljšanje gospodarske situacije u Hrvatskoj. Nadam se bar promjeni trenda i zaustavljanju konstantnog pada svih relevantnih ekonomskih pokazatelja, najviše zbog oporavka nekih od nama bitnih tržišta.
Iako smo poduzeli određene korake u pravom smjeru, poput fiskalizacije, smanjenja sive ekonomije, centralnog obračuna plaća, smanjenja troškova države, reforme radnog zakonodavstva i slično - sve to daleko je od dovoljnoga. Interesne skupine, čiji su položaji tek načeti, pripremaju nove otpore i prosvjede. Sindikati u javnom sektoru glavni su kočničari svih promjena. Zdravstvo je tempirana bomba koja prijeti proračunu, ali i ukupnoj likvidnosti u gospodarstvu. Kao jedan od najvećih potrošača, zdravstvo se ustrajno opire reformama koje bi sustav podredile dobrobiti korisnika, a ne pružatelja usluga. I dalje smo potpuno nezanimljiva zemlja stranim investitorima, a ni domaći ne vide velikog interesa investirati. I to je činjenica koju moramo prihvatiti. Pa odlučiti što stvarno želimo. Jer ako želimo investicije i nova radna mjesta, moramo mijenjati sve što smo radili zadnjih dvadeset godina.
Džoker-turizam Banke su nam hiperlikvidne, ali malo je dobrih projekata koji zadovoljavaju marginu njima prihvatljivog rizika. Tržište kapitala potpuno nam je zamrlo. Svi zajedno moramo raditi na smanjenju rizika za investiranje. Od medija, koji još uvijek prilično loše i huškački prate poduzetništvo, preko Vlade, koja ide previše sporo i oprezno s reformama, do radnika i sindikata, koji pričaju samo o pravima koja su stekli u nekim boljim vremenima. Mi poduzetnici podnosimo i podnijet ćemo svoj teret izlaska iz krize, investirat ćemo te ponovo pokrenuti kotač gospodarstva čim popuste kočnice koje su ga godinama zaustavljale. Banku ne treba tjerati na kreditiranje, ni poduzetnika na investiranje, kao što ni živo biće ne treba tjerati na disanje. Samo treba dati zraka. Očekujem da će se državne službe ponovo pokazati kao nekompetentne pa ćemo imati loš postotak povlačenja sredstava iz EU, uslijed loše pripreme okvira i pojedinih velikih projekata. Šanse vidim u našem starom džoker-turizmu. Posljednjih godina mnogo je napravljeno na obnovi i povećanju kapaciteta te Hrvatska postaje zemlja poželjna za odmor i gostima više platežne moći. Osim u turizmu pomake vidim i u ICT-u. Mnogo do jučer malih tvrtki strelovito napreduje, zapošljava i izvozi. Naravno, kao što mnogi tvrde, to ne može spasiti nacionalnu ekonomiju, ali može pokazati put kojim možemo ići. Mlade i ambiciozne tvrtke koje razvijaju proizvode visoke dodane vrijednosti, uz prave poticaje i skidanje administrativnih barijera, mogu znatnije utjecati na popravak mnogih defektnih stvari u društvu. Od popravka imidža poslodavca, preko transfera tehnologija iz ladica i laboratorija sveučilišta i instituta i time buđenja usnule znanstvene zajednice, do pomoći ’starijim’ tvrtkama uvođenjem novih rješenja i otvaranjem potpuno novih tržišta. Nadam se da će inicijative poput inkubatora, koji pomažu tvrtkama u najranijoj fazi, i akceleratora, koji rade na pronalasku i lansiranju dobrih i inovativnih projekata, država prepoznati, a sponzori i investitori pomoći. Moramo formirati pravi VC-fond koji bi investirao u tvrtke koje su u Hrvatskoj. Sad nam i regija (Bugarska, a i Poljska) i njihovi akceleratori i fondovi odvlače dobre projekte. Ne trebaju više ići preko Bare. Nadam se da ćemo im omogućiti da ostanu u Hrvatskoj.
Novi val nelikvidnosti Na mikroplanu, u Insaku, očekujem ponovno povećanje problema s likvidnošću. Mnogi trgovački lanci i mali trgovci koji su do sada odolijevali naletu krize spremali su probleme pod tepih i nisu uspjeli napraviti nužne interne prilagodbe. Predstečajne nagodbe mnogima se čine kao logičan i jeftin ’oprost grijeha’ i bojim se da ćemo sljedeće godine imati još jedno ’čišćenje’ među kupcima. Očekujem i dalje koncentraciju u maloprodaji - što će stvoriti dodatni pritisak na dobavljače, te povećanje troškova goriva i energije. Potpuno promašenim nedavnim izmjenama Zakona o javnoj nabavi i podizanjem pragova za objavu javne nabave očekujem povratak u zonu ‘ispod radara’ dijela potrošača proračunskog novca. To jesu bile nabave malih vrijednosti, ali tvrtke poput naše barem su imale mogućnost konkurirati i za te, male poslove. Sada će to biti daleko manje transparentno i očekujemo smanjenje obujma poslovanja u tom segmentu. Razmatrali smo i ulazak u proizvodnju nekih od proizvoda iz svojega prodajnog asortimana. No još uvijek je za proizvodnju u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu - previše zapreka. Stoga ćemo vlastite robne marke i dalje raditi kod uslužnih proizvođača. U 2013. počeli smo prebacivati dio te proizvodnje na domaće proizvođače te u 2014. očekujemo nastavak tog trenda. U 2013. smo i povećali kapacitete, kako ljudske, tako i tehničke, ali nismo uspjeli znatnije povećati promet i dobit. Stoga je plan za 2014. oprezno optimističan. Ne očekujem porast zapošljavanja i nove investicije, radit ćemo na konsolidiranju i iskorištenju kapaciteta. Dodatno ćemo obratiti pažnju na smanjenje troškova energije i održavanja opreme. No kao mala i fleksibilna tvrtka spremni smo za brzu uskladu planova sa svakim većim odstupanjem koje 2014. donese. I u dobru i u zlu.