Čast mi je i zadovoljstvo što u godini na izmaku mogu podijeliti razmišljanja o gospodarstvu u nadolazećoj, 2014. godini s čitateljicama i čitateljima Lidera.
Potkraj svake godine jedni drugima uvijek zaželimo da nam nova, nadolazeća godina bude bolja. Znači li to samo tradicijsko izražavanje dobrih želja u blagdanskom raspoloženju ili time izražavamo stajalište da u protekloj godini nismo učinili što je trebalo, da smo u godini na izmaku mogli i morali bolje? Konstatiramo li time da ono što smo mogli učiniti jučer i danas ostavljamo za sutra? U današnjoj bih se gospodarskoj krizi složio s tim tezama.
Doza optimizma Ali, kako god razumjeli blagdanske poruke i dobre želje, one uvijek i nužno nose dozu optimizma. Optimizam nosi i spremnost vlastitog doprinosa dobru koje želimo sebi i drugima. Naše gospodarstvo, infrastruktura, državna uprava i lokalna samouprava, pravosuđe, obrazovanje, kultura, znanost, odgoj i obrazovanje, sport, vape za korjenitim promjenama, koje su moguće samo ako i sami možemo i hoćemo učiniti sve da se ostvare, a ne da ostanu puki ukras blagdanskim čestitkama. Bolji život naših građanki i građana moguć je samo reformama utemeljenim na odgovornim i stručno utemeljenim odlukama te predanom radu.
U godini iza nas realizirali smo veliki državni i društveni cilj ulaskom u članstvo Europske unije, postavši njezina 28. članica. Naš hrvatski jezik odzvanja briselskim, strasburškim i drugim hodnicima velebnih zdanja u kojima se donose odluke o kojima ovisi sudbina svih nas. Vrijeme je da osjećaj zadovoljstva i ponosa zbog ostvarenog cilja zamijenimo ostvarenjem novih, dobrih mogućnosti koje nam nosi članstvo u EU. Neke prednosti članstva možemo ostvariti odmah, druge na srednji rok, a dugoročno Hrvatska bi trebala biti zemlja sa standardom približno jednakim vrlo razvijenim državama Europe. Pretpostavka za to je potpun i ravnopravan nastup na jedinstvenom tržištu EU i uspjeh na drugim tržištima. To je moguće samo povećanjem investicija i našom jačom financijskom integracijom u europski financijski prostor. Zato je neophodna provedba strukturalnih reformi kako bi se ublažile slabosti na tržištu proizvoda i tržištu rada, poboljšala poslovna klima i konsolidirale javne financije. Nažalost, u kratkom roku, rast troškova zbog provedbe strukturnih reformi može znatno smanjiti koristi od pristupa EU.
Očekujem dublje i ciljane mjere U sljedećem sedmogodišnjem proračunskom razdoblju Hrvatska će imati na raspolaganju 11,7 milijardi eura. Kada odbijemo naš doprinos u proračun EU kao članica, Hrvatska na godinu ima na raspolaganju oko milijardu eura. No moramo svi biti svjesni da najveći dio toga iznosa nije zajamčen novac; nitko nam ga neće uručiti s našim imenom na omotnici. Samo strateškim dokumentima utvrđeni prioriteti i projekti koji će morati zadovoljiti stroge kriterije podloga su za ugovaranje i povlačenje konkretnih sredstava. To se odnosi na sve izvore: od ukupnog iznosa proračuna namijenjenog našoj zemlji, 2,676 mlrd eura otpada na Kohezijski fond, 5,225 mlrd eura sredstva su namijenjena manje razvijenim područjima, 128 milijuna eura je za teritorijalnu suradnju te 3,7 mlrd eura za dodatne prilike namijenjene poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Mnogim je područjima nasušno potrebno upravo takvo financiranje. Ali, osim kvalitete projekata, prepreka povlačenju sredstava je u nemogućnosti sudjelovanja u troškovima projekta, posebno na strani lokalne i regionalne samouprave i manjih gospodarskih subjekata. Upravo zato, preporučam Vladi da nađe način kako poduprijeti perspektivne projekte, posebno u manje razvijenim područjima u kojima se mora ostvariti napredak u obrazovnoj, komunalnoj i poslovnoj infrastrukturi. Ovdje moram upozoriti da Hrvatska ne smije zaboraviti da je socijalna država i da, unatoč potrebi smanjivanja javnih rashoda, mora naći načina da fokusiranim mjerama pomogne onima kojima je najteže. Najvažnije, svakako moramo naći načina da se smanji nezaposlenost među mladima. Društvene posljedice nezaposlenosti nesagledive su.
U protekloj smo godini, na žalost, svjedočili daljnjem produbljivanju krize i održanju pada ekonomskih aktivnosti u gotovo svim sektorima. To je izravno imalo za posljedicu, kako gašenje mnogih tvrtki, tako i gašenje ogromnog broja radnih mjesta - od građevinarskog sektora preko trgovine i prerađivačke industrije do poljoprivrede. Zbog svojih jakih trgovačkih i financijskih veza s EU Hrvatska je znatno izložena krizi koja vlada u eurozoni. No recesija u Hrvatskoj vlastitih je korijena i primarno strukturne naravi. O tome najbolje govori izvoz, koji je slabo diverzificiran i u znatnoj mjeri zasnovan na procikličkim sektorima poput brodogradnje i turizma. Slaba međunarodna konkurentnost hrvatskoga gospodarstva održava slabosti na tržištu rada i tržištu proizvoda te posljedično slabu poslovnu klimu. Zato i ne čudi slab rang Hrvatske u usporedbi s konkurentima. Unatoč evidentnim naporima, pali smo na 89. mjesto u Lakoći poslovanja prema indeksu Doing Business, a prema Indeksu ekonomskih sloboda u 2013. nalazimo se na 78. mjestu. Oba indeksa mjere našu prilagodljivost, fleksibilnost i otvorenost u poslovanju, zaštiti investitora, poreznom opterećenju, poštovanju ugovornih odnosa, pokretanju posla, zaštiti vlasničkih prava, tržištu rada i investicijama. Očekujem dublje i ciljane mjere i poteze koje će nas u praksi, ali i na ljestvicama mjerljivosti podići na razinu koju naša zemlja toliko treba i zaslužuje.
Blagi rast BDP-a Ulaskom u EU Hrvatska je postala subjekt Procedure prekomjernog deficita, koja se primjenjuje kada zemlja premaši udio deficita u bruto domaćem proizvoda od tri posto i udio javnog duga od 60 posto u bruto domaćem proizvodu. Mjere koje ćemo provoditi u okviru tog postupka, očekujem, neće biti usmjerene samo na daljnju štednju, već i na reformske zahvate koji će obuhvatiti širu zajednicu. Neke od mjera bit će društveno i politički osjetljive. Zato držim da moraju biti pravovremeno predstavljene, sa svim svojim učincima, općoj javnosti i svim ciljanim skupinama. Javnost dijaloga i dostupnosti informacija bit će od presudne važnosti. Politički konsenzus i suglasje u socijalnom partnerstvu važni su za uspjeh mjera i naših reformi. Neuspjeh u reformama i Proceduri prekomjernog deficita, moramo biti svjesni, može dovesti do sankcija. One mogu uključivati i suspenziju korištenja sredstvima Kohezijskog fonda, što bi dodatno negativno utjecalo na ionako previđeni slabi rast bruto domaćeg proizvoda u 2014. Osim toga umanjio bi se i sveukupni investicijski potencijal i otpali bi mnogi projekti planirani u nadolazećem ciklusu programiranja i ugovaranja sredstava nasušno potrebnih našim manje razvijenim krajevima. Takvo što ne smijemo dopustiti!
Hrvatska je među samo nekoliko zemalja u kojima realni bruto domaći proizvod nije rastao od početka globalne financijske krize. To je imalo za posljedicu znatno povećanje nezaposlenosti i pogoršanje fiskalne pozicije s javnim dugom, koji se približava 60 posto bruto domaćeg proizvoda. Razvidno je da moramo, kako radi sebe, tako radi i investicijskog potencijala, provesti odlučne korake kako bismo izbjegli daljnji rast javnog duga i pokazati jaču i odvažniju aktivnost usmjerenu na planove konsolidacije. U 2014. godini može se očekivati blagi rast bruto domaćeg proizvoda, uvjetovanog povećanjem izvoza. Do toga će doći ponajprije zbog gospodarskog oporavka naših glavnih trgovačkih partnera i povećanjem domaće investicijske aktivnosti. Tržište rada i njegova struktura kao i broj nezaposlenih mladih ljudi zajedno gledano s dugotrajno nezaposlenima koji su na Zavodu za zapošljavanje duže od šest mjeseci predstavlja lakmus-papir, svojevrstan indikator reformi koje se moraju poduzeti s naglaskom upravo na te kategorije nezaposlenih i njihov povratak odnosno prvi ulazak na aktivno tržište rada. Na žalost, u usporedbi s eurozonom i državama članicama EU, imamo visoku stopu nezaposlenosti, čak 17,2%, a pritom jednu od najviših stopa nezaposlenosti mlade populacije - 52,8%. Blagi gospodarski oporavak koji se očekuje trebao bi djelovati i na smanjenje nezaposlenosti, koja će, na žalost, ipak ostati na visokoj razini. Visoka razina zaduženosti stanovništva i poduzeća te njihov daljnji proces razduživanja djelovat će negativno na domaću potražnju, što će ograničiti mogući veći rast bruto domaćeg proizvoda.
Priliku treba iskoristiti Važno je napomenuti da su naši građani do sada nekoliko puta pokazali spremnost na odricanje. Ali, nakon vremena trpljenja s pravom očekuju ostvarenje reformskih ciljeva i poboljšanje standarda. Plan reformi zato mora ukazivati na to što to one pozitivnog donose, koji su rokovi za ostvarenje ciljeva i pravednost u raspodjeli tereta krize. Imamo prelijepu zemlju i priliku da je učinimo jednom od najugodnijih za življenje. Ipak, ne znamo je li sadašnja prilika da ostvarimo taj cilj zadnja. Nitko tko je izborima dobio političku moć i obvezu da donosi odluke ili tko je u upravljačkim strukturama gospodarskih subjekata nema pravo činiti išta što bi moglo omesti naše društvo da priliku i iskoristi. Demokratska rasprava, kompetentnost i odgovornost u donošenju odluka, alati su kojima se moramo koristiti.
Politička utakmica u demokratskom društvu ne bi smjela biti zapreka odgovornom konsenzusu o najvažnijim reformskim potezima. Sjetimo se, što smo propustili učiniti u prošloj godini, čeka nas u novoj. Što ne učinimo u toj godini, čekat će nas učiniti s mnogo više napora i žrtve kasnije. Ili, najgore, možda to više nikada nećemo moći učiniti. Zato, neka 2014. bude godina odgovornog upravljanja, uspješnog rada i godina na kraju koje ćemo reći da je kriza iza nas!
Svim čitateljicama i čitateljima kao i uredništvu Lidera želim bolju i uspješniju, sretnu Novu godinu - neka 2014. godina bude godina ostvarenih mogućnosti!