Na sjednici Predsjedništva SDP-a održanoj ove srijede nije ocijenjeno da je za Josipovićev gubitak predsjedničkih izbora ključni krivac Zoran Milanović. A kriv je.
Naime, čak i nakon tri godine vrludanja bespućima ekonomske zbiljnosti mogao je uoči drugoga kruga preokrenuti situaciju. No potez koji bi Josipoviću donio pobjedu povukao je tek/samo četiri dana nakon izgubljenih izbora.
Oprost dugova obuhvaća 75 tisuća dužnika. Da je objavljen tjedan dana ranije, anulirao bi razliku od 32.509 glasova. Jer, kampanja je završila s baražnom paljbom na Josipovićevu pasivnost i Milanovićevu promašenu ekonomsku politiku, a teren je još u prvom krugu pripremio ‘treći čovjek’, Ivan Vilibor Sinčić, mobilizirajući upravo najočajniji sloj birača – deložirane i blokirane, što je HDZ spretno (is)koristio u finišu.
Nakon svega, moja je jedina dvojba je li Milanović predsjedničke izbore izgubio namjerno. Ta tvrdnja izgleda pomalo nategnuto jer je SDP u kampanju uložio velik novac, i još veći angažman svih članova i simpatizera, što bi bilo nemoguće bez Milanovićeve odluke. Osim toga Josipovićevom bi pobjedom SDP dobio izglede da ipak pobijedi na parlamentarnim izborima, na kojima je sad HDZ veliki favorit. S druge strane, Milanoviću ne odgovara prejaki Josipović, jer mu može biti konkurent za lidera ljevice. A ljevica u ruci, pa makar i u oporbi, možda mu izgleda dostižnija od drugoga premijerskog mandata na grani.
No postoji i drugo objašnjenje: zakasnjeli oprost dugova samo je još jedan pokazatelj sve nesposobnosti ove Vladine i SDP-ove vodeće garniture. Što baš i nije neka utjeha hrvatskoj ljevici. A desnici je ionako svejedno zašto dobiva izbore.