30. listopad 2014.

Slučaj Bandić nije sramota samo za Hrvatsku nego i za Milanovića

Kad bi u hrvatskoj stvarnosti postojala vlada stručnjaka, onda bi u njoj sjedio Ivan Koprić, stručnjak za javnu upravu koji zna organizirati državu. No politika ga ne zanima, a ni političari nisu pokazali interes da ga regrutiraju u svoje redove. Za politiku je Koprić problem.

Redoviti je profesor i predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Instituta za javnu upravu, predsjednik Znanstvenog vijeća Akademije pravnih znanosti Hrvatske, urednik biblioteke knjiga ‘Suvremena javna uprava‘, autor više knjiga. Nedavno je kao suator objavio knjigu ‘Upravna znanost: javna uprava u suvremenom europskom kontekstu‘.

● Mnogima su puna usta decentralizacije i spuštanja ovlasti na lokalnu razinu. Postoji li konkretna ideja kako to sustavno provesti u praksi?

‒ To je trenutačno na razini želja lokalne samouprave da dobije dodatna sredstva koja sad idu u državni proračun. Lokalne jedinice ne žele preuzeti nove poslove i ponuditi višu kvalitetu javnih usluga za zajednicu i građane, nego se u tome opet vidi nov plijen.

● Državni odvjetnik Dinko Cvitan izjavio je da su lokalni šerifi mnogo opasniji od političara koji završe u zatvoru. Imamo nedavni primjer uhićenja Milana Bandića koji je godinama bio glavni šerif. Koliko je država omogućila takvim ljudima da provode svoje interese?

‒ Nigdje na svijetu nema takvih supermena koji bi s jednog mjesta mogli kontrolirati 576 lokalnih jedinica, koliko ih imamo u Hrvatskoj. Jasno da je takav fragmentirani sustav izvrstan milje za razvoj svakakvih oblika ponašanja. DORH cilja na krupne ribe ne bi li se ostale prestrašile, no to preventivno djelovanje kratkog je daha. Sve što se dogodilo u Zagrebu posljedica je nemara i nebrige za metropolu. Niti je Bandić nastao sâm od sebe niti bi mogao raditi to što je radio da je situacija normalna. Zagreb funkcionira kao država u državi: istodobno je grad, ima status županije i još za državu obavlja poslove državne uprave. Otprilike četvrtina službenika u Zagrebu, dakle njih šestotinjak, obavlja državne upravne poslove, primjerice matičarstvo, zaštita spomenika kulture, katastar, povrat imovine i slične, i za te bi usluge država trebala plaćati. Nikad Zagreb za to nije dobio ni kunu, država je to riješila omogućivši mu da uzima veći prirez, odnosno prebacila je odgovornost na građane, što je neprihvatljivo. Međutim, nikad se ni predstavnici Grada zbog toga nisu bunili jer i njima odgovara takva igra. Slušao sam premijera kad je govorio da je slučaj s Bandićem sramota za Hrvatsku. To je sramota i za njega i Vladu koja nije ništa učinila da se položaj Grada Zagreba i cijeli sustav lokalne samouprave drugačije uredi. Zašto se ti poslovi državne uprave, primjerice, nisu odvojili od samouprave kao u drugim županijama?

● Što bi još u vezi s Milanom Bandićem i funkcioniranjem metropole moglo isplivati na površinu?

‒ U ovome pravosudnom procesu sigurno će izaći na vidjelo da za Zagreb vrijede drugačija pravila nego za druge lokalne jedinice, pa i u organizacijskom smislu. Tako, primjerice, Gradski ured za imovinskopravne poslove i imovinu Grada upravlja gradskom imovinom, ali i odlučuje kao prvostupanjsko tijelo državne uprave o imovinskim interesima Grada. Znači, u sukobu je interesa jer odlučuje kao da je državno tijelo u situacijama u kojima je Grad za koji radi zainteresirana strana. Nitko se ne usudi promijeniti pravila koja vrijede za Zagreb, a ne vrijede ni za jednu drugu jedinicu u Hrvatskoj.

>>>Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.