Rijetki su vlasnici obiteljskih tvrtki koji će upravljanje prepustiti nekome bez iskustva u biznisu. Najbolje je kad nasljednik najprije upozna cijeli poslovni proces: od kurirske službe i proizvodnje do prodaje i marketinga, pa tek onda, eventualno, do vrhunskog menadžmenta.
Jer, klinci bi na čelu kompanije od straha vozili 20 na sat ili bi dali gas i završili u jarku na prvom zavoju. A upravo takvo kadroviranje krasi Hrvatski nogometni savez već skoro deset godina. I Marković i Šuker davali su volan ‘formule’ u ruke početnicima. Slaven Bilić nakon samo 17 utakmica na klupi Hajduka i stažiranja u mladoj reprezentaciji postao je izbornik. I uspio ispasti s Europskog prvenstva od znatno slabije Turske, a zatim se nije uspio plasirati na Svjetsko prvenstvo. Tek nešto više ‘vozačkog’ iskustva imao je Igor Štimac, koji je smijenjen nakon dva poraza prije dvije godine. Ali, eto još neiskusnijeg ‘vozača’.
Prije reprezentacije sastavljene od skupih zvijezda koje igraju u najjačim europskim klubovima Niko Kovač nije samostalno vodio nijednu seniorsku momčad. Najprije se osramotio na Svjetskom prvenstvu (tada sam spomenuo njegovo početničko nesnalaženje), da bi na kraju za svoje loše procjene okrivio igrače, koje ne uspijeva motivirati ni da se pošteno oznoje. Tako su trenerski početnici devet godina pokušavali voziti nogometnu formulu 1 s referencama za vozača ‘fićeka’. I dobivali plaćenu školicu pod motom ‘na greškama se uči(m)’. Pravi vlasnici ozbiljnih tvrtki to ne dopuštaju ni svojoj djeci. Nakon višednevne medijske pripreme izbornik je u srijedu smijenjen. No pravo je pitanje zašto Šuker i Mamić razmišljaju o Čačiću i Gračanu umjesto da svoju tvornicu novca predaju na upravljanje međunarodno priznatom menadžeru, kakvog Modrić, Rakitić i društvo trebaju i zaslužuju.