Prošli sam tjedan pisao o gubitniku na čelu stranke gubitnika. Taj luzer izbora za varaždinskog župana Predrag Štromar u međuvremenu je od v. d.-a šefa HNS-a avansirao do vršitelja dužnosti potpredsjednika Vlade i usput do ministra graditeljstva. To ti je produktivnost! Izgubiš jednu (fotelju) pa dobiješ odmah tri!
>>> Gubitnik Štromar na čelu stranke gubitnika
Pa i HNS-ova nestranačka ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak ima iskustva u izgubljenim bitkama. Bila je svojedobno kandidatkinja za rektoricu Sveučilišta u Zagrebu. Nju i Štromara veže još jedna podudarnost – oboje su u prvom krugu dobili najviše glasova, ali u drugom su izgubili od Čačića odnosno od Borasa.
Uopće nije slučajnost što je spretni Plenković privukao k sebi baš gubitnike. Bit će ovisniji o njemu, a samim time i funkcionalniji, bar do onog trenutka dokad će šefu Vlade trebati njihove stranačke ruke za saborsku većinu.
Uostalom, jaki političari u Hrvatskoj, a tu ni HDZ ni HNS nisu iznimke, vole se okruživati gubitnicima, pouzdanim klakerima koji će im uvijek povlađivati i biti gromobran prema svima iz drugih stranaka, a pogotovo iz svoje, koji se usude nešto prigovoriti velikom vođi. Gubitnici se nikad neće pretvoriti u konkurente neupitnim liderima. Uostalom, uspon na stranačkoj i državnoj kadrovskoj lijani ne mogu zahvaliti izbornim rezultatima, nego dobrohotnosti velikog vođe.
>>> Ministrica Divjak: Nećemo obrazovanje koristiti u dnevno-političke svrhe
Ovaj izborni sustav, osim što dopušta predizborno koaliranje, dopušta prolazak nekompetentnim političarima koji svojim imenom, programom i karizmom ne mogu ući ni u kvartovsko vijeće, ali mogu se bez problema popeti do obiju strana Markova trga – i saborske i Vladine. Zato bi izravni izbor zastupnika bio efikasniji. Ako ne za kompletno funkcioniranje državnog aparata, onda bar za eliminiranje nekompetentnih i gubitnika iz vrha politike.