20. prosinac 2017.

Politika središnjih banaka, protekcionizam i mjehuri prijetnja statusu quo u 2018.

Nakon godine relativno zdravog rasta globalnog gospodarstva, ekonomisti za 2018. godinu predviđaju više-manje slične rezultate, no među prijetnjama statusu quo izdvajaju mjere središnjih banaka, trgovinske barijere i mjehure na tržištima.

Takve prognoze rasta, koji ne bi trebao biti ni previše snažan ni previše slab, već optimalan, slikovito nazivaju scenarijem po uzoru na dječju priču "Zlatokosa i tri medvjeda", ali je razlika u tome što u ovom scenariju baš i nisu na vidiku tri medvjeda, piše Reuters.

>>>Izvoz stvara 57,4 milijarde kuna dodane vrijednosti, čak 20,5 posto ukupnog gospodarstva

Radi se o tome da sve više-manje govori da će rast u 2018. godini biti snažniji od ovogodišnjeg. Dio toga može se pripisati činjenici da su ekonomisti uglavnom bili u krivu prošle godine, podcjenjujući ovogodišnje gospodarske rezultate, ponajprije za eurozonu i Japan.

Međunarodni monetarni fond (MMF) je za 2017. godinu, primjerice, procijenio da će globalni rast iznositi 3,4 posto, pri čemu su najrazvijenija gospodarstva svijeta trebala porasti u prosjeku 1,8 posto. Sada očekuje da će globalni rast dosegnuti 3,6 posto u ovoj godini, a onaj u razvijenim gospodarstvima 2,2 posto.

>>>ECB povisio procjene rasta, nastavlja sa stvaranjem novca

Za eurozonu su procjenjivali rast od 1,5 posto u ovoj godini, a za Japan od 0,6 posto. Sada procjenjuju da će rast biti 2,1 posto u eurozoni, a 1,5 posto u Japanu.

"Brži rast zahvaća gotovo dvije trećine svjetske populacije", objavljeno je u prosincu na MMF-ovu blogu.

Optimizam među nekim ekonomistima

Takva kretanja potaknula su optimizam među nekim ekonomistima. U Nomuri su ekonomisti među optimističnijima: "Globalni rast ima daleko više samo-jačajućih karakteristika sada nego u bilo kojem trenutku u proteklih 20 do 30 godina".

No medvjedi iz priče o Zlatokosi doista se u nekom trenutku pojave. Postoji čitav niz potencijalnih i političkih i gospodarskih rizika za status quo. No kao što je to u ovoj bajci, uzmimo samo njih tri:  središnje banke, trgovinu i mjehure.

>>>Vujčić: Imamo višak likvidnosti i manjak ljudskog kapitala

U prvom slučaju postoji opasnost da će biti greški na planu politika, što bi pogodilo dužnike. Drugi se odnosi na ponovni američki protekcionizam, ili ljutnju na kineski izvoz, što bi potaknulo kaznene mjere, trgovinske barijere koje guše rast. Treći slučaj govori o neočekivanim tržišnim gubicima koji bi pritisnuli potrošnju i potražnju.

Dio globalnog gospodarskog uspjeha u 2017. pripisuje se kombinaciji iznimno popustljive monetarne politike i kompetentnog upravljanja središnjih banaka nastojanjima da odvikavaju svijet od takvih darova. U 2018. Fed se sprema za još tri povećanja kamatnih stopa, Europska središnja banka (ECB) će postupno početi smanjivati kupnju obveznica, a Kina će podići kamatne stope.

Sve to pomno su osmislili političari, no greške se mogu dogoditi pa i najmanja, značajnija promjena brzine može dovesti do oštrog smanjenja potrošnje kako građana tako i kompanija.

>>>‘Amazon efekt’ koči ciljanu inflaciju FED-a

Iznos ukupnog američkog korporativnog duga doseže gotovo 8.800 milijardi dolara, podaci su američke grupe u industriji vrijednosnica Sifma.To je povećanje od 35 posto od 2010. godine i glavni je pokretač ekspanzije korporacija.

"Rizici po financijsku stabilnost predstavljaju veću prijetnju nastavku ciklusa rasta nego što to čine rizici po stabilnost cijena", napisao je ekonomist Morgana Stanleya Chetan Ahya u izgledima za 2018. godinu, ističući da su američke korporacija najizloženije višim kamatnim stopama.

Ovaj je put drukčije

To implicira da zaoštravanje monetarne politike kako bi se zauzdao prekomjerno robustan rast ili inflacijski rizici stvara kredite manje dostupnima. Odatle strah u Washingtonu, Frankfurtu, Beijingu i Tokiju.

Mjehure je teško izmjeriti sve dok ne prsnu. Postoji tendencija da se kaže "ovaj je put drukčije", sve dok se ne pokaže da nije. No jednu stvar koju su ekonomisti naučili iz kriza na financijskim tržištima u ovome tisućljeću je da one dovode do kolapsa.

>>>John Williams: U idućoj recesiji bankari će morati učiniti više od pukog smanjenja kamatnih stopa

U Svjetskoj banci procjenjuju da je stopa globalnog rasta pala s oko 4,4 posto u 2000. na oko 1,9 posto u 2001. , kad je došlo do pucanja mjehura dot. com industrije, a da je financijska kriza izazvala spuštanje stope rasta s oko 4,3 posto u 2007. u negativno područje, odnosno u pad gospodarstva od 1,7 posto u 2009. godini.

Ono što tada slijedi je da neočekivani gubitci u financijskim instrumentima izazivaju prestanak potrošnje kompanija i potrošača, dovodeći do naglog posustajanja rasta, vala otkaza i nemogućnosti vraćanja dugova.

>>>Miodrag Šajatović: Ekonomsku polemiku Banskih dvora i Pantovčaka poticati, a ne smirivati

Mnoštvo je primjera kategorija imovine koja je brzo i kontinuirano rasla u posljednjih godinu dana. Najočigledniji primjer toga je snažan rast vrijednosti bitcoina.

Analitičar u banci Societe Generale Albert Edwards priznaje da s tržištima dionica na tako visokim razinama, ne bi mnogo trebalo da se smjer preokrene.