U najmanju je ruku čudno rješenje donijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacivši kaznenu prijavu čitateljice i njezina supruga protiv provalnika, inače njezina strica, u njihov stan. Zamolila me da ne spominjem njihova imena jer se zapravo srame te obiteljske svađe, ali željela je pokazati kako radi Odvjetništvo.
Sredinom prošle godine stric je u više navrata provalio u njihov stan. Najprije je pozvao bravara da provali i promijeni bravu, no s obzirom na to da nisu uspjeli, nakon nekoliko dana ponovno su došli (ime i prezime bravara poznato redakciji), obili bravu protuprovalnih vrata i ušli u stan. Čitateljica je pozvala policiju koja je strica provalnika izbacila iz stana, no on se nije dao tako lako otjerati pa se nakon nekoliko dana vratio i sjekirom uništio vrata, dovevši tako, smatra čitateljica, u opasnost živote i imovinu. Ponovno je došla policija.
Riječ je o višegodišnjem sporu između čitateljice i strica zbog vlasništva stana njezine pokojne tete (stričeve sestre). Naime, čitateljica je taj stan kupila još devedesetih godina od tete koja je tada bila živa, no stric je smatrao da je stan kupljen na prijevaru pa je od 1998. do 2009. tri puta protiv čitateljice pokretao spor zbog vlasništva i ometanja posjeda, ali sva je tri puta izgubio. Nakon toga čitateljica je dovela podstanare koji su se izmjenjivali, a i u vrijeme stričeve provale stan je bio iznajmljen.
Uporni stric
Stric je, međutim, pokušao još jedanput dobiti stan na sudu, ponovno optužujući čitateljicu i njezina muža za ometanje posjeda, no i taj je četvrti spor lani izgubio pa se, ljut i ogorčen, odlučio na nekoliko spomenutih provala, pri čemu je čitateljici napravio štetu jer je imala troškove popravka brave, a naposljetku i promjene cijelih vrata jer ih je razbio sjekirom.
Čitateljici nije preostalo ništa drugo nego da podnese kaznenu prijavu protiv strica Općinskomu državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog počinjenoga kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnih prostora (čl. 141. st. 1. Kaznenog zakona), dovodeći u opasnost živote i imovinu općeopasnom radnjom ili sredstvom (čl. 215. st. 1. KZ) i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari (čl. 235. st. 1. KZ). Nisam pravni stručnjak, ali mislim da tu ima elemenata za kaznenu prijavu. Za svaki slučaj konzultirao sam se s odvjetnikom koji mi je to i potvrdio. No da ne pametujem, navest ću obrazloženja zagrebačkog odvjetništva koje je ustanovilo da je stric doista više puta ušao u stan koji pripada čitateljici, ali da je ‘na zahtjev vlasnika stana stan odmah napustio‘ iako je, podsjećam, morala intervenirati policija.
Gdje je problem?
U odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom utvrđeno je da je stric doista sjekirom razbio vrata navedenog stana, ‘međutim, iz materijalne dokumentacije proizlazi da je osumnjičenik sjekirom udario u vrata stana te ih na taj način oštetio, ali tom radnjom nije ni na koji način izazvao opasnost ni za život ni za tijelo ljudi, a ni za imovinu većeg opsega‘, piše u rješenju. Dodajmo tomu da je sreća što tada nikoga nije bilo u stanu.
Ima još toga: ‘Iako se imenovanom doista stavlja na teret da je oštetio ulazna vrata stana‘, a uzimajući u obzir da je riječ o bliskoj rodbini oštećene ‘s kojom je vodio i građanskopravni spor oko vlasništva predmetnog stana koji smatra svojim usprkos izgubljenim građanskopravnim sporovima koje je vodio protiv oštećenika, smatram da isti u inkriminirano vrijeme nije bio svjestan svoga protuzakonitog ponašanja, već je bio u krajnjem afektu. Nadalje, s obzirom na to da se radi o ponašanju osumnjičenoga koji je bio revoltiran određenim sudskim odlukama, a da nije došlo do izrazitih štetnih posljedica prema kriterijima društvenog ponašanja, radi se o beznačajnom djelu te je kaznenu prijavu valjalo odbaciti‘. Ja mimo ovoga više ništa ne bih komentirao.
Post scriptum
U vezi s ovim slučajem htio bih dati još jedno objašnjenje. Naime, nisam želio ulaziti u to što se uistinu dogodilo pri kupnji spornog stana, odnosno je li netko prevaren ili nije, jer o tome nemam informacija i ne želim se svrstati ni na jednu stranu. No najvažnija je u ovom slučaju nedvojbena činjenica da je sud četiri puta presudio protiv čitateljičina strica. Kako sada stvari stoje, na sud će i peti put. Ovaj put čitateljica će tužiti strica zbog svih onih radnji koje nije vidjelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu.