Kako je u iscrpnom razgovoru za Lider objasnio ministar gospodarstva Darko Horvat, najnoviji prijedlog restrukturiranja, ujedno i prvi iza kojeg su zajedno stali uprava i strateški partner, predlaže privremenu i potpunu nacionalizaciju spornih brodogradilišta, ali i povrat polovine uloženih 800 milijuna eura nakon pet godina, čime bi se barem teoretski, zadovoljio osnovni uvjet Komisije da država ne može sama spašavati brodogradilišta. U Ministarstvu prijedlog smatraju provedivim, no veće je pitanje što misle u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje koja bi lako mogla naći zamjerke ovakvom planu, a tu je sada i mogućnost ulaska novih partnera, pa treba pričekati i njihovu odluku. Što se druge aktualne teme tiče, ministar poduzetnicima priprema administrativna i financijska rasterećenja, pri čemu bi prva vrijedila oko 2,5 milijarde kuna tijekom tri godine, a ministar će pokušati i uvjeriti kolege da neiskorištene alokacije europskih sredstava prepuste njegovom ministarstvu u svrhu poticanja investicija, odnosno reindustrijalizacije hrvatske ekonomije.
Sve se više stječe dojam da se brodogradilišta pušta da polako odumru prirodnom smrću, budući da nekog opipljivog napretka nema?
- Uvijek sam optimist, no restrukturiranje sa stopostotnim udjelom države jednostavno nije moguće. Stvari su jasne – nema li privatnog partnera, nema ni restrukturiranja. Država je brodogradnju pratila do krajnjih mogućnosti, dopuštenih europskim pravilima, iščekujući pravog i korektnog strateškog partnera. Zadnju inačicu plana restrukturiranja dobio sam u dva dijela, pri čemu je jedan koncept zagovarala Uprava, a drugi strateški partner. Na prošlotjednom sastanku konačno smo došli do jedinstvenog plana iza kojeg stoje svi akteri, a koji iznosi više od 800 milijuna eura. Pri tome, partner u ovom trenutku ne nudi financiranje, već se kroz uključivanje kompenzacijskih mjera želi obvezati da u petoj, odnosno sedmoj godini polovicu toga iznosa vrati u državni proračun kao vlastiti doprinos. Ja tada nisam mogao dati suglasnost za taj plan, prije konzultacija s Europskom komisijom. Po zaprimanju stava Europske Komisije donijeli bi konačnu odluku koji iznos troška restrukturiranja smo spremni preuzeti na ime državnog proračuna.
Koliko je to onda ukupno?
- Vlada je kroz jamstva do sada platila oko 2,8 milijardi kuna za brodove koji se sigurno neće graditi, osim možda putem novih ugovora. Taj iznos može narasti na 4,3 milijarde ukoliko dođe do otkazivanja svih brodova, s time da su četiri broda u visokoj fazi izgrađenosti. Za njih treba pronaći način financiranja i nakon toga još oko 400 milijuna eura svježeg kapitala za rješavanje postojećih dugova i prebijanje minusa u oba brodogradilišta. Potom bi bio uveden novi koncept ugovaranja u kojem bi se projektno pratila izgradnja svakog broda, a ne da se avans ili kredit, namijenjen izgradnji jednog broda, nenamjenski potroši na neki drugi.
Država bi time ostala u potpunosti involvirana u brodogradnju?
- Takvim modelom, država bi bila gotovo stopostotni vlasnik Uljanika. Trenutno, Vladi je prioritetno u proces restrukturiranja uvesti renomiranog strateškog partnera, kako bi se osigurala dugoročno održiva brodogradnja i u Rijeci i u Puli.
Zapravo bi ga nacionalizirala.
- To je prijedlog od prošle srijede, dobiven od Uprave i strateškog partnera. Današnja pozicija daleko je jasnija jer su u ovom trenutku dva ozbiljna partnera, kroz pismo namjere, izrazila spremnost uključiti se u restrukturiranje Uljanik Grupe. To su talijanski Fincantieri i ukrajinski Smart Holding, koji su spremni su započeti s financijskom analizom. To znači da će Uprava vrlo brzo morati zauzeti konačan stav, ide li u restrukturiranje s postojećim strateškim partnerom ili će u strateško partnerstvo uključiti jedno od spomenuta dva renomirana europska brodogradilišta. Želimo li ozbiljnog partnera, moramo im dati pristup brodogradilištima i vremena za dubinsku analizu, kako bismo u narednih mjesec dana mogli očekivati i konkretnu financijsku ponudu.
Zainteresirani su za oba brodogradilišta ili samo 3.maj?
- Za oba. Nekoliko dana su obilazili brodogradilišta i pokazali interes, ali ne kako bi jednostavno istresli hrpu novaca. Otvoreni su i za suvlasništvo s državom, u omjeru 50-50, ali i samostalno. Ako pak uđu sami, moramo utvrditi točne okolnosti pod kojima su spremni preuzeti brodogradilišta te garancije koje su spremni dati za dugoročnu održivost brodogradnje na obje lokacije. Ne želimo da se brodogradilišta pretvore u najamne radionice bez know-howa i projektiranja brodova.
Kakva je komunikacija s Bruxellesom i imate li naznake razmišljanja povjerenice Vestager?
- Oni su detaljno upoznati s ovim slučajem i naša komunikacija odvija se na dnevnoj bazi, dok s kabinetom povjerenice imamo gotovo prijateljsku suradnju. Oni ne predlažu niti prejudiciraju i do sad su bili vrlo korektni i ekspeditivni, ne samo u pogledu brodogradilišta, nego i Petrokemije. Zaista ih ne možemo okriviti ni za što i to mora biti jasno. Jedina stvar koju oni nikako ne žele je stopostotno restrukturiranje od strane države.