Poslovna scena
StoryEditor

‘Accountability‘: glavni Oreškovićev i hrvatski lingvistički problem

15. Siječanj 2016.
Piše:
lider.media

‘Accountability‘ nije samo odgovornost nego odgovornost sa snošenjem posljedica, što mandatar podrazumijeva. Ako suradnike nauči takvoj, ‘amerikaniziranoj‘ odgovornosti, ima(mo) šansu

Kandidat za premijera Republike Hrvatske Tihomir Orešković većinu svoga života proveo je izvan Hrvatske i radni vijek u međunarodnome poslovnom svijetu. Jedna je od prvih karakteristika novoga premijera koja je javno naglašavana da se katkad izražava gramatički netočno. S obzirom na to da postoji dio komunikacijske barijere zbog toga što je dugo živio izvan države, kao osoba koja se također međunarodno školovala i radila u Kanadi imam potrebu upozoriti na to da u premijerovu rječniku ima riječi koje su izrazito važne za budućnost svih koji će imati posla s njim. Od toga, jedna je neprocjenjiva za uspješnu komunikaciju s njime. Na žalost, nema je u hrvatskom rječniku – ta je riječ ‘accountability‘.

Neovisnost bez posljedica

Vrlo se često ta riječ pogrešno prevodi kao ‘odgovornost‘, ali ekvivalent ne postoji u hrvatskom jeziku. Postoji samo opisni prijevod, ‘odgovornost sa snošenjem posljedica‘. Naime, velika karakteristika Hrvatske u svim elementima društva često je naglašavanje odgovornosti i autonomna odlučivanja  – ‘neovisnosti institucija‘, ali pritom nitko ne spominje snošenje posljedica za donesene odluke i ponašanje, bez obzira na to jesu li te posljedice dobre ili loše.

Osim nedostatka ekvivalentne riječi za ‘accountability‘ u Hrvatskoj se pojavila još jedna zabuna: da je riječ ‘neovisnost‘ sinonim za neodgovornost, i to ikoga i za što i prema komu. Problematiku neodgovornosti vrlo je lako ilustrirati. Naime, nitko ne smije utjecati na odluke koje se donose na sudovima, ali mora se postaviti pitanje zašto dva suca na istome sudu i u sličnim predmetima imaju različit broj presuda u istom razdoblju. Mora se postaviti pitanje zašto se dva liječnika u ambulantnom pregledu razlikuju toliko da jedan ima u prosjeku dva pregleda, a drugi deset njih za jednak   broj sati. Taj je problem i u fiskalnoj i u monetarnoj politici. Premijer mora pozvati na odgovornost (sa snošenjem posljedica) ministra koji u dogovorenom roku nije u stanju spustiti deficit i potaknuti ekonomski rast mjerama fiskalne politike, kao što i Sabor mora pozvati na odgovornost (sa snošenjem posljedica) guvernera HNB-a koji izjavi da su HNB-ove mjere prouzročile rast vanjskoga duga ili da HNB ne vidi što se moglo napraviti vezano uz problem s kreditima u švicarskim francima.

Takvih pitanja ima mnogo u svim segmentima društva. Upravo je u tome problem načina funkcioniranja jer svi trče biti odgovorni i neovisni, ali nitko ne želi snositi posljedice. Premijer dolazi iz svijeta u kojemu se mora odgovarati za donesene odluke i ponašanje. Svijeta koji se temelji na riječi ‘accountability‘.

Investicijska kolonizacija

Pri tome nitko ne ulazi u neovisnost institucija, ali institucije preko svojih odgovornih osoba moraju odgovarati za trenutačno stanje i za ono što rade ili ne rade, a morale bi raditi. Ovdje se ne govori o tome treba li se nekomu miješati u posao ili utjecati na donošenjeodluka, ovdje se govori o tome da se moraju postavljati pitanja zašto se posao ne obavlja. To nije ni napad ni zadiranje u neovisnost, to je samo pitanje odgovornosti i posljedica neobavljanja posla. Odnosno ima li netko ili nema ‘accountability‘ za svoje ponašanje, poziciju i donesene odluke.

Iz navedenoga jasno je vidljivo da je problem s jezičnom barijerom budućega premijera mnogo veći nego što misle što svi njegovi suradnici. Naime, kad  upotrijebi hrvatsku riječ ‘odgovornost‘, on misli na odgovornost sa snošenjem posljedica – na ‘accountability‘; a oni koji ga slušaju, misle da neće biti posljedica. Upravo je zato budućnost premijera zapravo vrlo jednostavna – ili će biti kolosalno uspješan ili će biti kolosalno neuspješan.

Ako premijer nauči suradnike da se ponašaju u skladu sa značenjem riječi ‘accountability‘, oni će to prenijeti dalje na svoje suradnike i jednostavno će se promijeniti ukupan način funkcioniranja vlasti u državi. Pri čemu će sve institucije biti neovisne u donošenju odluka, ali morat će snositi posljedice za rezultate tih odluka. Ako premijer ne uspije nametnuti takav način obavljanja dužnosti, sa snošenjem posljedica, jednostavno će nam se dogoditi budućnost koju zazivaju neki ekonomisti frazom ‘strane investicije‘, misleći, zapravo, na pretvaranje države u koloniju rasprodajom imovine.

04. svibanj 2024 22:22