‘Ah, ponekad se pitam može li sve ovo završiti bez milijuna umrlih od gladi...‘, rezignirano je prokomentirao moj učitelj, mudrac Zlato, a ja sam ostao zatečen. Moje pitanje upućeno njemu, žutom plemenitom metalu kemijske oznake Au, učinilo mi se sasvim nevino: Što će biti sa svim tim silnim dugovima? Nisam ni u snu pomislio da ću dobiti tako pesimističan odgovor.
‘Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali u zapadnim zemljama čini se da su ljudi u završnoj fazi zaborava. Malo tko se još sjeća što zapravo znači proizvesti nešto na zadovoljstvo kupca. Ideal dobroga proizvođača postao je – političar‘, kaže Zlato. Moj dragi učitelju, kad bi samo znao kako je kod nas...
A što je političar? Moj učitelj tvrdi, a ja sam mu sve skloniji povjerovati, da su političari ili ljudi koji vas bezočno potkradaju ili ljudi koji bi to rado činili, ali ne mogu jer još nisu na vlasti. A kako je osvajaju? Tako da se ne zalažu za istinu, nego za dječje priče o Djedu Mrazu, milozvuk za uši birača. ‘Sve možete dobiti odmah, besprijekorno i besplatno!‘ Prešućuju političari, međutim, da besplatno nije besplatno, nego je na dug.
Monstruozne brojke Doista, što će biti s tim vrtoglavnim iznosima što ih duguju Grčka, Portugal, Španjolska, Italija, Belgija, Njemačka, Francuska, Irska, Velika Britanija (nastavite niz sami, i ne zaboravite Hrvatsku) i još, najveći dužnik od svih dužnika u povijesti čovječanstva, Sjedinjene Američke Države. Mislite li da će 39 tisuća milijardi i 340 milijardi dolara (to se piše ovako: 39.340.000.000.000,00) biti vraćeno onima koji su taj novac posudili? Od toga iznosa globalnih državnih dugova samo na Sjedinjene Države otpada 15 tisuća milijardi i 670 milijardi dolara (15.670.000.000.000,00). Namjerno ne spominjem ‘bilijune‘, nego ‘tisuće milijardi‘, zato da biste barem pokušali mislima obuhvatiti monstruoznost te brojke.
Nju su potpisali i preuzeli političari-vlastodršci u ime nas, običnih građana, a da nas o tome nisu pošteno izvijestili. Ili možda jesu? Zar ih mi nismo birali, na temelju njihovih slatkih priča o Djedu Mrazu?Opravdanje za zaduživanje političari-vlastodršci daju pjevajući uvijek istu pjesmu u aranžmanu ‘uglednih ekonomskih stručnjaka‘. Njezini stihovi kažu kako se država u trenucima krize treba zadužiti kako bi ‘potaknula potrošnju‘ i time ‘izvukla zemlju iz recesije‘. Taj bi se dug, tvrdi teorija, vratio u vremenima gospodarskog rasta. Zvuči uvjerljivo. Problemčić je u tome što se povrat državnih dugova u doba gospodarskog rasta nikako ne događa. I tako mi upadamo u sve dublji dužnički glib.
Gas do daske ‘Ah, nema veze. Dug ionako nije važan‘, reći će na to samouvjereno doktori ekonomske znanosti. ‘Bitna je proizvodnja i razmjena‘. Ili neće. Možda će reći: Drugovi i drugarice, dug jeste važan, uozbiljite se, treba to početi vraćati, ali ne još sada dok smo u krizi, sad treba dužnički gas do daske, jer će nam inače gospodarstvo kolabirati.Imaju pravo. To tako funkcionira i funkcionirat će i dalje. Sve dok jednog dana više neće funkcionirati. A kad ih pitate kako će stvari funkcionirati kad više neće funkcionirati, pogledaju vas blagoteleće i kažu: ‘Kako to misliš da ‘neće funkcionirati‘? To mora funkcionirati, jer bi suprotnu situaciju bilo prestrašno zamisliti!‘ Ne znam, kako vi, dragi čitaoci, ali moj učitelj, mudrac Zlato naziva to samozavaravanjem.Postoji još jedan zanimljiv pogled na taj enormni globalni dug. Kako je on moguć? Tko je mogao biti toliko glup da pristane proizvoditi sulude količine proizvoda i usluga bez da zatraži potpunu isplatu od svojih dužnika? Rekao bih da u odgovoru na to pitanje leži objašnjenje o načinu funkcioniranja globalnoga gospodarstva nakon što ono prestane funkcionirati onako kako funkcionira danas.
Hajdemo najprije vidjeti tko su najveći ‘glupani‘? Kinezi, Japanci, zemlje izvoznice nafte, američka središnja banka... Što su oni isporučili dužnicima, i time ih učinili dužnima? Za Kineze i Japance znamo, oni proizvode sve od igle do lokomotive i pomahnitalo izvoze. Slično vrijedi i za zemlje izvoznice nafte. A što američka središnja banka radi u tom uglednom društvu? Odlično pitanje! Ona proizvodi novac ni iz čega i dijeli ga okolo kako bi političari i njihovi glasači-robovi mogli i dalje kupovati proizvode što ih nisu zaslužili, te kako bi mogli slušati slatku pjesmu ‘uglednih ekonomskih stručnjaka‘ o tome da ‘dugovi nisu važni‘.
Sladoled od vanilije Bojim se, međutim, da Kinezi, odnosno, proizvođači općenito, polako gube strpljenje. Htjeli bi se i oni malo odmoriti, a ne da besplatno crnče od jutra do mraka za milijune zapadnih leziljebovića hipnotiziranih političarskom retorikom o Djedu Mrazu. Zapravo, rekao bih da su najpametniji među njima već izgubili strpljenje, no svjesni su da bi mogli izvući kraći kraj ako to javno pokažu, pa zato šute, i dalje svojim proizvodima hrane nezasitno zapadno čudovište, a potom papirnatim novcem što ga na taj način zarade kupuju resurse diljem svijeta od naivčina koji još nisu shvatili što se zbiva! Eto, zato Kinezi u Hrvatsku dolaze graditi željezničku prugu! I zato kupuju zlato kao da je sladoled od vanilije!
Vratimo se još jednom na američku središnju banku. Upravo traje bitka epskih razmjera između nje i Kineza. Tko će biti brži: Kinezi koji će zarađenim dolarima pokupovati svijet ili američka središnja banka koja će tiskanjem novca te dolare obezvrijediti do razine rođendanskih konfeta? Rekao bih da u toj bitci neće biti jasnoga pobjednika. Kinezi, baš kao i golem broj drugih proizvođača koji su zapadnjacima dali sulude količine proizvoda da ih potroše na dug morat će se pomiriti s činjenicom da taj dug neće biti vraćen ni približno u vrijednosti iz doba isporuke.
Ali to ne znači da će Kinezi i drugi proizvođači izgubiti baš sve. Čak i ako uspiju izvući samo 10 posto od 39 i nešto tisuća milijardi vrijednosti globalnoga duga, bit će im to dovoljno da zavladaju svijetom, a bezumne zapadnjake dovedu u, blago rečeno, vrlo neugodnu situaciju. Dragi čitatelji, zaboravite besplatno zdravstvo, besplatno školstvo, subvencije, naknade, poticaje... Sve će to nestati, a vi ćete biti ostavljeni od strane vaših blagoglagoljivih političara da se snalazite kako znate i umijete. ‘Ne, to nije moguće! To je nezamislivo!‘ Ne znam, kako vi, dragi čitaoci, ali moj učitelj, mudrac Zlato naziva to samozavaravanjem.
Sven Sambunjak, savjetnik za ulaganje u plemenite kovine i urednik portala Srebrozlato.com, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.