Aktualno
StoryEditor

Paul Schuler: Usprkos ratu s obitelji Burkard Sikin šef ide u nove akvizicije

21. Listopad 2017.

Dok s jedne strane novi šef švicarskoga kemijskog diva Paul Schuler najavljuje veliki odlazak u šoping i preuzimanje niza tvrtki u bližoj budućnosti, obitelj koja je osnovala Siku vodi dugogodišnju bitku s tvrtkinim Nadzornim odborom koja još nije dobila epilog. Nesvakidašnja situacija traje od kraja 2014., kad je obitelj Burkard pronašla kupca za tvrtku u kojoj preko svojega holdinga SWH (Schenker-Winkler Holding) posjeduje 16 posto dionica i 53 posto glasova premda članovi obitelji godinama nisu sudjelovali u tvrtkinu vođenju, što je i razlog zbog kojega su na kraju odlučili prodati je. Nakon što je za kupca odabran Saint-Gobain (svaki drugi automobil u Europi ima njegovo vjetrobransko staklo, tvrtka ostvaruje promet veći od 40 milijardi eura na godinu), izbio je rat između obitelji i Odbora koji joj je ograničenjem prava glasa na pet posto spriječio plan za njega neželjenog preuzimanja.

Obitelj hoće milijune

Danas jedna od vodećih svjetskih tvrtki u proizvodnji specijaliziranih kemikalija za građevinski sektor, švicarska Sika suočena je već nekoliko godina s nesvakidašnjim problemom. Potomci tvrtkina osnivača, koji imaju 16 posto udjela u njoj, prodali su je mnogo jačemu francuskom Saint-Gobainu, no Uprava je osporila prodaju i dobila proces na sudu. Sika i dalje, bez obzira na spor, odlično posluje.

Svoju je odluku obitelj opravdala prodajom s pozicije snage i potencijalom za rast koji bi se dobio prodajom francuskomu globalnom lideru u proizvodnji građevinskog materijala i stakala. ‘Saint-Gobain orijentiran je dugoročno i nudi potrebnu stabilnost, što je velika prednost u cikličnome građevinskom sektoru. Ta suradnja nije spajanje koje uključuje preklapanja i udvostručivanja, nego suradnja između dvaju snažnih partnera iz koje će proizići velika pozitivna sinergija. Sika je sjajna tvrtka i Sika ostaje Sika. To je jedna je od prednosti predložene transakcije koje će Sika dokazano moći razviti i istodobno se okoristiti sinergijom sa Saint-Gobainom‘, obrazložili su svoje stajalište Burkardovi na internetskoj stranici posvećenoj upravo tom sukobu.

Ta briga za tvrtkinu budućnost, doduše, nekako gubi na snazi ako se zna da nakon transakcije obitelj ne bi imala više nikakve veze s njom i da bi novi vlasnik imao potpunu kontrolu. Sinergija o kojima Burkardovi govore vrijedila bi, prema Saint-Gobainovu izračunu, između 150 i 180 milijuna eura na godinu, ali Odbor sumnja da bi se postigla na štetu mnogo manje Sike, koja je prošle godine uprihodila 5,7 milijardi švicarskih franaka. Imajući na umu odnos snaga, sasvim je jasno da bi Saint-Gobain mogao sa svojim vlasništvom što želi, kao i da Siki prodaja u ovom trenutku nije potrebna.

[caption id="attachment_300095" align="aligncenter" width="750"] Sika je osnovana još 1910. kao proizvođač specijaliziranih kemijskih sredstava za upotrebu u građevinarstvu, u čemu je danas među najvećim svjetskim tvrtkama.[/caption]

Ugroženi mali dioničari

Tvrtkina Uprava i Odbor nisu se, dakle, složili s takvom ocjenom obitelji i prodaju smatraju štetnom, zbog čega su joj na sastancima dioničara ograničili glasačka prava i odbili priznati prodaju realiziranu potkraj 2014.: ‘Procjena je Uprave da bi Sika izgubila neovisnost i da bi Saint-Gobain vjerojatno znatno promijenio Sikinu strategiju koja već više godina daje vrlo uspješne rezultate.‘ Saint-Gobain je, prema tom ugovoru, pristao obitelji Burkard platiti premiju od 80-ak posto na tadašnju cijenu dionica na burzi. U njemu je navedeno da se buduće akvizicije i isplata dividende ograničavaju te da je CEO dužan što prije osigurati Sikinu integraciju u novu grupu. Neki pravni stručnjaci tvrde da bi Saint-Gobain mogao izlistati dionice s burze i tako doći do ostatka od 84 posto dionica po znatno nižoj cijeni, jasno, na štetu svih malih dioničara. Sve je to postalo jasno uvidom u ugovor o prodaji koji je sud nedavno objavio, objasnio je situaciju Zoran Iljadica, Sikin šef u Hrvatskoj.

Bill Gates kratkih rukava

Odbor i Uprava, inače, nisu jedini neskloni tom dogovoru koji smatraju suprotnima Sikinu interesu. Jednako su skeptični i dioničari, među njima Zaklada Billa i Melinde Gates, koji bi u prodaji ostali kratkih rukava jer ne bi dobili ništa. Naime, u normalnim uvjetima svi ostali dioničari mogli bi očekivati istovjetnu ponudu za svoje dionice u slučaju kad trećina ili više glasačkih prava mijenja vlasnike. Problem je što tvrtkina pravila sadržavaju klauzulu koja omogućuju Saint-Gobainu da preuzme kontrolu nad Sikom, a da ne mora ponuditi nešto i drugim dioničarima; prema vlastitom iskazu, to i namjerava.

Sikin odbor stoga je odlučio posegnuti za neuobičajenom obrambenom taktikom bacivši sve karte na nužnost pristanka Uprave u slučaju akvizicije. Obitelj se branila tvrdnjom da pristanak nije nužan jer, tehnički, Holding prodaje dionice, a ne članovi obitelji. Taktika je zasad uspješna, sud je potpuno potvrdio stajalište Odbora i poteze koje je povukao. Zanimljivo je da dioničari nisu bili te sreće nakon što je Upravni sud 2015. presudio da se obitelj ne mora konzultirati s drugim dioničarima prije prodaje svog udjela. Međutim, mora s Odborom jer da tvrtkin osnivački dokument ne dopušta prodaju više od pet posto dionica bez njegova odobrenja.

Kraj neizvjesnosti?

Sud u kantonu Zug, u kojemu je tvrtkino sjedište, presudio je u listopadu prošle godine u korist Odbora i blokirao prodaju 53 posto glasačkih prava Saint-Gobainu uza stajalište da prodaje ne može biti bez odobrenja Odbora. Tvrtkin predsjednik Paul Hälg pozdravio je, naravno, tu odluku rekavši kako je njome završeno gotovo dvije godine unutarnje i vanjske neizvjesnosti. Pozvao je i drugu stranu na postizanje dogovora koji bi zadovoljio obje strane, ali ponuda nije naišla na plodno tlo. Obitelj nije spremna olako odustati, najavila je nastavak sudske bitke na višoj instanciji. Razloga za to ima 2,78 milijardi, koliko je u dolarima iznosila ugovorena cijena sa Saint-Gobainom. Podatak da je riječ o premiji od čak 80 posto na tadašnju vrijednost dionice pokazuje koliko su Francuzi zainteresirani za kupnju, odnosno da je u pitanju iznimno vrijedna tvrtka od koje Saint- Gobain ne odustaje unatoč velikim komplikacijama koje bi odavno otjerale većinu kupaca.

[caption id="attachment_300093" align="aligncenter" width="750"] Urs Burkard predstavnik je petero članova vlasničke obitelji koja zahvaljujući 16 posto udjela u Siki raspolaže s više od 50 posto glasova i tako tvrtku pokušava prodati Francuzima.[/caption]

Uspješno stoljeće

Danas jednu od vodećih svjetskih tvrtki u proizvodnji specijaliziranih kemikalija za građevinski sektor osnovao je 1910. Kaspar Winkler. U početku je prodavala sredstva za zaštitu i čišćenje granita te proizvodila sredstvo za impregniranje po kojem se danas i zove. U prošlom stoljeću poslovanje je raslo i geografski i proizvodno; do 1950. tvrtka je bila odgovorna za impregniranje čak 67 tunela u vlasništvu Švicarskih željeznica i posluje u Europi, Americi i Aziji. Obitelji osnivača pridružio se Kasparov zet Fritz Schenker koji je od 1932. vodio tvrtku i onda je prepustio svom zetu Romualdu Burkardu, ocu članova obitelji koji danas vode bitku za prava na prodaju. SWH je uspostavljen 1930. i od tada do danas glavni je tvrtkin dioničar. Prema tvrdnjama obitelji, upravo je Romuald zaslužan za uspostavljanje današnje Sikine korporativne kulture i ‘tvrtkin duh‘. Odluku o izlasku iz tvrtke bez konzultacija s Odborom i dioničarima donijelo je petero članova obitelji: Urs, predstavnik obitelji, Fritz, Gabriella, Monica i Carmita. – Drsko ograničenje naših glasačkih prava neprihvatljivo je u zemlji poput Švicarske – poručio je Urs na jednom od burnih sastanaka skupštine dioničara. – Oni (Odbor, nap. a.) žele diktirati što smijemo raditi sa svojim vlasništvom.

Obitelj ne odustaje

Ipak, situacija nije tako jednostavna jer obitelj ima samo 16 posto tvrtke i nerealno visokih 53 posto glasačkih prava, zbog čega je i sud na kraju zaključio da je ne može ‘de facto‘ prodati bez pristanka Odbora. Dodatni je problem što Saint-Gobain ne namjerava kupovati dionice drugih dioničara, što je izazvalo dvostruki otpor njegovoj akviziciji. Jednako tako niz dioničara, poput Gatesovih, Foundation Trusta, Fidelity Worldwide Investmenta i Threadneedle Investments, ne vidi strateški interes tvrtke u prodaji mnogo većem igraču iz Francuske. Najvjerojatniji je sljedeći korak obraćanje obitelji Vrhovnom sudu, koji takve presude obično donosi od jedne do tri godine. Dok čekaju presudu, članovi obitelji nemaju kontrolu nad tvrtkom i ne mogu utjecati na njezino poslovanje, što znači da Sika nastavlja normalno poslovati, iako s oblakom iznad glave.

Sika Capital Markets Day: Predstavljeno više od dvadeset proizvoda

Na konferenciji ‘Sika Capital Markets Day‘ održanoj ovoga rujna u Zürichu CEO Paul Schuler potvrdio je tvrtkine strateške ciljeve do 2020. Pod sloganom ‘Od patenata do proizvoda svjetske klase‘ predstavljeno je više od dvadeset proizvoda i inovacija iz svih ciljanih tržišta, uključujući proizvode za viši standard gradnje, 3D tisak betona i električna vozila. Ova godina za Siku je bila vrlo uspješna, s porastom prodaje od šest-sedam posto u lokalnim valutama, otvorenjem osam novih tvornica i triju novih podružnica. Predviđa se da će ove godine prodaja dosegnuti šest milijardi švicarskih franaka, prvi put u povijesti poduzeća. Da bi upotpunila asortiman proizvoda i u 2017., Sika je preuzela tri vrlo poznate tvrtke. Rmax Operating iz SAD-a tržišni je lider u proizvodnji izolacijskih proizvoda za krovove, pa će spoj tog znanja i iskustva te Sikine tehnologije zasigurno ubrzati rast i prodor inovacija na sjevernoameričko tržište. Bitbau Dörr jedan je od vodećih austrijskih proizvođača sustava za hidroizolaciju, a u kolovozu se Grupi Sika pridružila i turska tvornica brtvila i ljepila ABC Sealants.

26. travanj 2024 07:27