Još prije nekoliko godina tko bi rekao da će godišnje, obvezno prilagođavanje ili KONVERGENCIJA postati tako važan instrument ekonomske politike i predmet testiranja svekolikih političkih odnosa. Iako ovaj put u sjeni reformskog paketa, konvergencija je prvorazredni politički događaj, u rangu donošenja proračuna.
Polako smo se prilagodili tzv. europskom semestru, koji objedinjava praćenje nacionalnih fiskalnih i strukturnih politika. Sada je to naše treće prilogođavanje i bez obzira na to što na unutarnjepolitičkom planu sve uvijek kreće iznova te na uglavnom viđeni način, a prije svega s negacijom svega što je činio ili nije politički konkurent, u ekonomiji je nemoguće raditi bez kontinuiteta. Toga se čvrsto drži i ekipa iz Europske komisije. Sreća naša da svake godine ne upisujemo prvi razred te škole.
Što je otvoreno Prethodni trogodišnji program fiskalne financijske konsolidacije prema mišljenju prethodne vlade dobro je proveden. Ali gotovo ništa nije učinjeno u dostupnosti kapitala i privlačenju investitora. U programu konvergencije za 2014. ministar Linić najavio je da će deficit u 2013. godini biti 4,2 posto, a da će u 2016. godini biti manji od tri posto. To se i događa, ali na žalost deficit je prešao 80 posto BDP-a, a obećavali smo da neće prijeći 70 posto. U preporukama iz siječnja 2014. Vijeće Europe zahtijevalo je smanjenje proračunskog manjka i duga opće države. EK je produžio proces fiskalne konsolidacije do kraja 2017. S velikom pozornosti očekivao se treći program konvergencije, ovaj put od nove vlade. Lani je zaustavljen šestogodišnji negativni trend. BDP je realno rastao 1,6 posto. Pozitivan doprinos rastu dobrim dijelom došao je od domaće potražnje, ponajviše pokrenute potrošnjom kućanstava. Zbog hrabre odluke da se ide tim putem, tadašnji premijer Milanović na europskoj sceni dolazio je u sukob s raznim liberalima i skinuo s vlade bilo kakve epitete neoliberalizma.S nasljeđenim rezultatima, novoj vladi i nije ostalo drugo doli prihvatiti nasljeđeni makroekonomski okvir i dalje se usklađivati s EK-om. Ipak, vidjet ćemo izvedbu, premijerov ‘performance‘. Naime, u Saboru treba donijeti mjere koje su u suprotnosti s predizbornim obećanjima, ali HDZ i Most moraju osigurati odgovarajuće odluke jer bi u protivnom ugrozili odnose s EK, a time i sami sebe.
Na redu su Karamarko i Petrov Premijer je svjestan situacije i sada se poslije njegova i Marićeva uradka dobro moraju pokazati potpredsjednici. Prethodni debakl s rejtinškim agencijama, koje su unatoč dobrim pokazateljima bile vrlo stroge prema Hrvatskoj, iako tehnički neopravdano, dobro je upozorio Vladu da sve mora biti perfektno. I brojke i program i izvedba. Sve se ocjenjuje. To je realnost koju su prvi shvatili premijer i ministar financija jer su dobili packe kad su u rukama imali dobre računovodstveno-financijske pokazatelje.Stoga se čini sve za dobru poruku s daljnjim smanjivanjem duga, koje mora biti obavljeno što prije kako bi se dočekalo agencije koje dolaze, a rezultate će objaviti u lipnju. U lipnju će se mnogo toga više znati. Ako bi bilo negativno, lako je zamisliti reakciju nezadovoljnih političara opće prakse. Prije dva mjeseca premijer je želio izvesti vraćanje oko pola milijarde eura vjerovnicima i postići efekte razduživanja. Sada je smanjio iznos na 100-200 milijuna eura, što je dohvatljivo. U pravu je kada kaže da bi takva prodaja državne imovine bila dobra investicija jer minimalno poboljšanje kreditnog rejtinga donosi smanjenje kamata za 0,5 posto ili 1,5 milijardi kuna na godinu, samo državi. Premijera treba u tome podržati bez obzira na to što se to plaća imovinom, a ne iz dobiti, što će to biti iz živih, a ne kako je prvotno rečeno mrtvih kapitala. Uostalom, i sam je naznačio da Vlada želi ostvariti reformski paket i stvoriti pozitivno ozračje. Ako Tihomir Orešković to uspije, moći će se reći da je postao političar.Nakon treće konvergencije na redu će biti četvrta. Možda političari opće prakse i nauče da bar na polju makroekonomskih pokazatelja ne mogu svašta obećavati. Ali teško, jer u vodstvima stranaka vrlo je malo ekonomista, a gospodarstvenika gotovo nema.