Detalji još nisu poznati, no od prošle se jeseni intenzivnije priča o izdavanju narodne obveznice. Iz Ministarstva financija sada je za to stigla i službena potvrda – Ministarstvo financija u pripremi je izdanja obveznica s plasmanom na hrvatskom tržištu u kojem će uz dosadašnji institucionalni oblik plasmana uvesti modalitet participacije retail sektora već u primarnoj fazi emisije. Dodaju kako je koordinacija relevantnih sudionika u tijeku i očekuje se skorašnja prezentacija uvjeta planiranog izdanja.
U travnju će se, izgledno je, izdati oko 200 do 300 milijuna eura namijenjenih, dakle, i običnim građanima. Tajming ne čudi, jer upravo u travnju dospijeva međunarodna obveznica od milijardu i pol dolara koja je izdana prije deset godina uz kamatu od 5,5 posto.
U ovome je trenutku teško predvidjeti koliko bi kamata na međunarodnome tržištu mogla iznositi za tri mjeseca, no tržišni insideri kažu da bi za Hrvatsku ona sigurno bila oko šest do sedam, možda čak i osam posto! To je u prosjeku 30-ak posto skuplje od originalnoga duga, stoga je za Vladu očito odličan tajming da obveznice ponudi vlastitim građanima. Insideri, naime, kažu da bi se kamate mogle kretati od tri do četiri posto, na tri godine. I to je u odnosu na pretkrizna zaduživanja skupo, no trošak će refinanciranja ipak biti niži.
Iz Ministarstva zasad ne žele izlaziti s više informacija. Dio je javnosti i analitičara s odobravanjem dočekao najavu, tvrdeći da to nipošto ne pokazuje slabost državnih financija. Na šuškanja o tome u lanjskome rujnu ministar financija Marko Primorac je poručio kako to ‘ni na koji način ne služi za punjenje državnog proračuna, niti je on ugrožen, niti imamo problema s likvidnošću, nego anticipirajući određena kretanja, ako dođe do značajnijeg povećanja kamatnih stopa, s obzirom na to da građani imaju prilično velike iznose depozita na računima u bankama na koje primaju vrlo niske kamatne stope, učinilo mi se to kao zgodno rješenje da se zapravo građanima omogući da sudjeluju dominantnije i u tom vidu financiranja i ostvarivanja određenih prinosa i kapitalnih na svoju financijsku imovinu‘.
Zašto ih ne žele banke?
Traderi na financijskim tržištima, međutim, vide zbivanja ponešto dublje od običnih smrtnika, pa jedan od njih, Neven Vidaković, iz najave izdanja takvih obveznica iščitava iznimno loše znakove.
– Imam nekoliko pitanja. Po kojoj kamatnoj stopi će se izdati? Zašto će biti više od onih na talijanske? Ako je to super ideja, zašto se domaće banke, koje su prepune viškova likvidnosti, nisu polakomile za obveznicama? Ako je to super, zašto ih ne kupe međunarodne banke? Zašto kamate rastu, a ministar je uvjeravao kako će s uvođenjem eura padati? Zašto ministar ne kaže da nije bio u pravu kada je govorio o tome da će nam euro smanjiti kamate, da će donijeti ekonomski rast, da nas štiti od recesije i da će smanjiti inflaciju?
Nitko od institucionalnih investitora ne želi kupiti državne obveznice, točnije, ne po cijeni koju je država u stanju platiti. A kada država ne može doći do novca, onda imamo krizu državnog duga. Stvari uopće nisu dobre, ne samo za nas nego za sve obveznice država članica kojima bi već sutra kamata mogla porasti 0,5 postotnih bodova nakon sastanka ECB-a. EU je pred velikim ekonomskim problemima zato što ova inflacija nije ni monetarni ni fiskalni fenomen, ona je odraz strukture ekonomije koja je postala inflatorna.
Kada smo u strukturnoj inflaciji klasične ekonomske politike mogu tu strukturu samo još destabilizirati. Takav razvoj stvari još je davne ’86. predvidio Marijan Korošić u svojoj knjizi ‘Inflacija: mogućnosti suzbijanja ‘opisujući u njoj praktički raspad Jugoslavije. EU je točno na tom tragu – suzbija slobode, eliminira tržište, birokratizacija i centralizacija još su čvršće, i sve će se to prije ili kasnije preliti u političku krizu. Upravo se to dogodilo bivšoj državi.
S potezima kakve najavljuje čelništvo EU kamate će još više rasti, kreditiranje će se smanjivati, posljedično i proizvodnja, što će smanjiti zaposlenost i sve zajedno će nas odvesti u recesiju. Nažalost, EU odgovor vidi u još više regulative, u još više ograničenja – kategoričan je Vidaković najavljujući paralelni pomak krivulje prinosa na državne obveznice, što će paralizirati restriktivnu monetarnu politiku, inflacija neće naglo pasti kao što se nada ECB, banke će zaustaviti kredite, zaustavit će se investicije, proizvodnja i zaposlenost. EU za to nije spremna.
No, trenutačno će trljati ruke građani koji će na obveznice dobiti višestruko veći prinos nego na mizerne kamate u bankama, a država će se zadužiti povoljnije nego što bi to mogla na institucionalnom financijskom tržištu.