Hrvatska je u posljednjih 25 godina izgubila 304,571 stanovnika što odgovara broju stanovnika Splita i Rijeke. Posljedica je to veće smrtnosti odraslih u odnosu na rođenja djece. Posljednja godina u kojoj je u Hrvatskoj zabilježen pozitivan prirodni prirast bila je sad već davna 1997. godina, upozorava Hrvatska udruga poslodavaca u svojoj ovotjednoj analizi.
Negativne trendove bilježi i EU koja je u 25 godina izgubila gotovo tri milijuna stanovnika. Prvi pad stanovništva bilježi se od 2012. godine, dok je u posljednje tri godine EU gubila preko milijun stanovnika godišnje (0,6 posto populacije). U CEE regiji najgore stoje Latvija (-1,1 posto), Bugarska (-0,9 posto) i Litva (-0,5 posto). U relativnim terminima, Hrvatska je u 25 godina izgubila 14,8 posto stanovništva, što je dvostruko lošijii trend u odnosu na prosjek CEE regije (-7,2 posto). Hrvatska kao i Europa (kontinent) ima jako staro stanovništvo, što ugrožava socio-ekonomski model.
Jedino Češka očekuje rast stanovništva
Takozvani age dependency ratio, odnosno udio stanovništva koji je izvan tržišta rada jer su mlađi od 14 ili stariji od 65 godina u 2023. godini iznosio je čak 58,7 posto. Po ovom pokazatelju tako Hrvatska zauzima četvrto najgore mjesto na EU ljestvici pri čemu je zabrinjavajuće to što se taj udjel od 2014. godine kontinuirano pogoršava. Tada je naime iznosio 49,7 posto.
Omjer zaposlenih i umirovljenika je u 2022. iznosio 1:1,3, što znači da jednog umirovljenika de facto ‘uzdržava‘ jedan zaposlenik, dok je ekonomski optimalna razina 1:3. Hrvatska je taj standard posljednji put postigla u 90-ima, a u 80-ima je na jednog umirovljenika radilo čak četiri radnika.
Osim što pad stanovništva snažno pritišće mirovinski sustav, sve veći manjak radne snage sili nas na uvoz radne snage i porast outputa veće dodane vrijednosti, kako bi osigurali adekvatnu podlogu za isplatu mirovina. Olakšica za doprinose za prvi mirovinski stup za bruto plaće ispod 1300 eura koja primarno pospješuje zapošljavanje nisko-kvalificirane (inozemne) radne snage nimalo ne doprinosi stabilnosti mirovinskog sustava.
Prema projekcijama Eurostata, procijenjeni gubitak stanovništva do 2050. u osnovnom scenariju u zemljama CEE regije iznosi oko 7 milijuna (7,8posto stanovništva). Jedina zemlja CEE regije za koju se predviđa porast stanovništva je Češka (+1,2posto), a najveći pad prijeti Latviji (-37posto).
Nužna ciljana imigracijska politika
U osnovnom scenariju, Hrvatska će do 2050. godine izgubiti 550 tisuća ili 14,3 posto stanovništva zbog negativnog prirodnog prirasta i emigracija. U okviru pet scenarija Eurostata, najpovoljniji za Hrvatsku je onaj u kojem se nastavlja značajan priljev stranih radnika pa ukupni pad stanovništva iznosi -10,7 posto.
To je i jedini scenarij u kojem Hrvatska ima više od 3,5 milijuna stanovnika. Najpesimističniji scenariji uključuju ‘niži fertilitet’ (manje rađanja djece) i smanjene migracije. U tim scenarijima broj stanovnika Hrvatske pada za 17,9 posto na 3,17 milijuna.
Projekcije pokazuju da nam je nužna racionalna apolitična rasprava o troškovima i koristima imigracije te o uvjetima koji bi je mogli pretvoriti u motor ekonomskog rasta sa što manje socijalnih tenzija. Imigracija u funkciji strukturnog rješavanja problema manjka radne snage može biti snažan pokretač ekonomije, a SAD su već dugo najjasniji primjer fleksibilne dinamične ekonomije u kombinaciji s ograničenom socijalnom sigurnosti. Tamošnja imigracija (18 posto stanovništva prema 5,3 posto u EU) pomaže zadržati SAD među najrazvijenijim ekonomijama, potičući motiviranu radnu snagu kroz spektar vještina, od taksista, softverskih inžinjera do osnivača startupova pa više od polovice tamošnjih startupova teških milijarde dolara imaju bar jednog (su)osnivača imigranta.
Kao svojevrsno upozorenje našoj zemlji može poslužiti primjer susjedne Italije s rigidnim tržištem rada te ubrzanim starenjem stanovništva. S obzirom na stopu nezaposlenosti mladih iznad 20 posto (slično je u Hrvatskoj), mnogi smatraju kako raspoloživost radne snage ne predstavlja ograničenje, ne znajući pritom kako aktivirati taj dio populacije izvan zakoštale strukture ekonomije, a posebno u novim industrijama više dodane vrijednosti. Da stvari budu gore, strogi propisi tržišta rada, velikodušni sustavi socijalnih transfera te posebno u Hrvatskoj rentijerski mentalitet ne samo slabe poticaj za rad, već imigrantima otežavaju integraciju i doprinos ekonomiji.
HUP se zalaže za otvoren i fleksibilan ekonomski sustav koji može brzo apsorbirati novu radnu snagu i skup poticaja koji snažno potiče rad. U sklopu pametne imigracijske politike poticati legalno useljavanje jasnim procedurama, a obeshrabriti ilegalno useljavanje. Naime, najuspješniji ‘uvoznici’ radne snage (Australija, Nizozemska), ciljaju imigrante među studentskom populacijom (identifikacija talenata) i koriste bodovni sustav za najpotrebnije vještine. Iz Hrvatske je emigriralo čak 16 posto stanovništva pa su iseljenici veliki potencijal za privlačenje radne snage na domaće tržište naročito kad znamo da se već šest godina smanjuje zaostajanje u medijalnom dohotku (u terminima kupovne moći na -30 posto s 42 posto u 2018.) u Hrvatskoj i zemljama u koje se emigrira.
Pola milijuna stranih radnika do 2030.
S obzirom na ubrzano pogoršanje demografskih trendova, snažan ekonomski rast i kontinuiranu napetost tržišta rada, HUP procjenjuje da bi ukupan broj stranih radnika do 2030. mogao dosegnuti od 400 do 500 tisuća, uz pretpostavku rasta BDP-a od oko 2,5 posto kroz idućih sedam godina. Strani radnici tada bi činili četvrtinu ukupne radne snage u Hrvatskoj. Hrvatska uz imigraciju u sektore s najvećim deficitom radne snage, treba ciljati na visokokvalificirane za djelatnosti koje postižu brži realni rast produktivnosti u odnosu na EU prosjek i mogu biti perjanice ekonomije poput ICT-a, turizma, graditeljstva, poljoprivrede te dijelova prerađivačke industrije (npr. proizvodnje kapitalnih dobara).
Istovremeno, obrazovne programe potrebno je snažno uskladiti s potrebama tržišta rada naročito u sektorima koje ističemo kao prioritetne u Strategiji pametne specijalizacije: personalizirana briga o zdravlju, pametna i čista energija, pametan i zeleni promet, sigurnost i dvojna namjena, održiva i kružna hrana, prilagođeni i integrirani proizvodi od drva te, najnovije područje, digitalni proizvodi i platforme. U pogledu izmjena Zakona o strancima, ističemo potrebu jačanja korištenja ‘EU Plave karte’ za ICT stručnjake i bez završenog visokog obrazovanja kao i jednostavniju procedure spajanja obitelji, što zauzvrat pomaže privlačenju talenata sa trećih tržišta, integraciji stranaca i društvenoj stabilnosti.
Neizostavna je i modernizacija Zakona o radu u smjeru zaštite radnika umjesto radnog mjesta, promocije fleksibilnih oblika zapošljavanja, jednostavnijih propisa i ukidanja zaštitne klauzule. Osim toga, dugoročna istraživanja (Basu, 2009., Botero, 2004.) pokazuju negativnu korelaciju između strogosti propisa o radu, intenziteta i cijene njihove provedbe i u konačnici potencijalnog rasta.
Potrebna prezna rasterećenja
Napokon, HUP se zalaže za smanjenje poreznog klina na srednje visokim i višim bruto plaćama (od 167 posto prosjeka naviše) na razinu TOP-5 najkonkurentnijih članica EU, što je čak 10 postotnih bodova ispod aktualnih 42,5 posto u 2022. godini. Ključno je rasteretiti plaće visoko-kvalificiranih čiji poslodavci mogu neposredno utjecati na ubrzanje rasta produktivnosti, naročito kroz podizanje praga primjene više stope poreza na dohodak. Mnoge članice EU (role-model Nizozemska) ulažu značajne napore u porezno rasterećenje mlade radne snage. I zadnje, mada ne i manje važno, jest izjednačavanje poreznog tretmana dohotka od rada i rentijerskih aktivnosti.
Razlike su velike pa je tako efektivna stopa kojom se oporezuje prihod od najma turistima (1-10 posto) više nego deset puta manja od efektivne stope na nesamostalni rad, što negativno utječe na dostupnost radne snage u turističkim regijama. Također je veliki nesrazmjer između poreznog tretmana dugročnog najma te najma turistima u odnosu na efektivnu stopu kojom se oporezuje isplaćena dobit (8,40 posto i 4,5 posto u odnosu na 20,8 posto).