12. listopad 2019.

Marinko Škare: Razvojne ambicije gospodarstva svode nam se na turizam i mandarine

Dok premijer pompozno čita varljivu (i nevažnu) statistiku povezanu s upotrebom fondova EU, Elon Musk priprema se za let na Mars, a potražnja za mandarinama leti u nebo. Možda bi nam zato svima bilo najbolje da se sljedećih pedeset godina bavimo upravo mandarinama

Stvarno stanje hrvatskoga gospodarstva ponajbolje oslikava prošli tjedan. I dok premijer pompozno čita varljivu (i nevažnu) statistiku povezanu s upotrebom fondova EU, Elon Musk priprema se za let na Mars, a potražnja za mandarinama leti u nebo. Hrvatska nije SAD i nikad neće (i ne treba) biti, ali ova usporedba pokazuje nešto još gore: razvojne ambicije hrvatskoga gospodarstva svedene na turizam i mandarine.

Svjetsko gospodarstvo ulazi u fazu s kojom se nikad dosad nije suočilo. Napuštaju se tradicionalni stupovi u vođenju monetarne politike, nakaradno se upotrebljava mehanizam kvantitativnog otpuštanja (u narodnom rječniku: tiskaj novac), usporava se svjetski rast i suočava s Minskyjevim momentom.

Dežurni ekonomski analitičari u Hrvatskoj (ekonomski ubojice) dobro rade svoj posao i svakoga tko spomene riječ 'kriza' nazivaju zlogukim. U uvjetima u kojima grafovi ulaganja i rizika na kojima su obrazovanje stoljetne generacije ekonomista više ne vrijede i kad negativna kamatna stopa postaje pravilo, spremni su za napad na bilo koga tko spomene sintagmu 'financijska kriza'. Nema financijske krize, nema nove ekonomske krize na vidiku; ako je i bude (kada i gdje, oni bi kao vrsni ekonomski analitičari trebali znati), onda to neće biti financijska kriza, nego kriza tečaja, trgovinskih ratova ili nečega trećeg.

Turizam ne može potaknuti veći rast

Struktura ulaganja i posljedično struktura gospodarstva izravno određuju stopu gospodarskog rasta. Gospodarstvo s turizmom kao primarnom djelatnošću ne može i neće ostvarivati stope gospodarskog rasta iznad pet do šest posto. Proizvodi visoke dodane vrijednosti i specijalizacije (tehnološkog napretka) moraju svoj put naći na međunarodnim prodajnim tržištima na kojima izvoz postaje distribucijski kanal kojim rezultati povećane produktivnosti i efikasnosti pretvaraju u novostvorenu vrijednost.

Ulaganja zahtijevaju stalan i stabilan izvor financiranja. Bez izvora financiranja nema produktivnih ulaganja, nema tehnološkog napretka, nema rasta produktivnosti, nema rasta izvoza i nema ekonomskog rasta. Visokozadužene zemlje izravno su izložene riziku dvostrukog deficita i posljedično kandidatkinje za dugoročne recesije u vrijeme krize.

Tržišne ekonomije na koje smo se naviknuli morat će se promijeniti i prilagoditi novim okolnostima, inače će ekonomskih kriza biti sve više, bit će teže i dugoročne. Upravo je to nedavno istaknuo i Financial Times koji opisuje zašto se tržišne (kapitalističke) ekonomije moraju restrukturirati.

Minskyjeva hipoteza, koja se uporno (svjesno) odbacivala svih ovih godina, danas se pokazuje ispravnom. Financijska su tržišta inherentno nestabilna, što rezultira financijskim ciklusima koji posljedično izazivaju ekonomske cikluse. Dokaz su tomu i podaci koji pokazuju da se u Engleskoj od 1270. do 2016. naizmjenično ponavljaju financijski i ekonomski ciklusi. Kad god je u Engleskoj tijekom osam stoljeća registriran ekonomski ciklus, tekao je i financijski.

ba su tijesno sinkronizirana. Financijski ciklusi mogu protumačiti 45 posto promjena u ekonomskim ciklusima tijekom tih osam stoljeća. Dakle, financijski ciklusi tresu svjetsko gospodarstvo, a iza njega dolaze tečajni i trgovinski ratovi, nafta i ostali krizni ekonomski čimbenici.

Hrvatski zaostatak od 40 godina

Kažu da je hrvatsko gospodarstvo danas stabilnije i otpornije na moguću ekonomsku krizu. Pritom se naglašavaju pozitivna ekonomska kretanja u posljednje vrijeme koje nisu posljedica Vladine ekonomske politike ili jačeg gospodarstva, već ulaska u EU i famoznih fondova.

U isto vrijeme udio turizma u BDP-u i zaposlenosti raste u nebo, zaduženost kućanstva i cijene nekretnina također. Dakle, svi su elementi tu za jedan novi i jači financijski ciklus u Hrvatskoj. Hrvatsko je gospodarstvo ​rudimentarno, potpuno nespremno za svjetsku ekonomiju i izazove dvadeset prvog stoljeća i za ostalim gospodarstvima zaostaje u prosjeku četrdeset godina.

Isto toliko zaostajemo i za životnim standardom mjerenim kvalitetom usluga u javnom sektoru (zdravstvo, mirovine) i BDP-om po stanovniku. Naravno, nećemo razvijati svoj svemirski program i letjeti na Mars (iako s obzirom na migracijska kretanja u Hrvatskoj posljednjeg desetljeća postoji velika vjerojatnost da prvi čovjek na Marsu bude upravo naš).

Ipak, treba napokon shvatiti da postoji golema razlika između fondova, Muskove rakete Falcon i mandarina. Možda bi nam zato svima bilo najbolje da se sljedećih pedeset godina bavimo upravo mandarinama.