Ne treba osuditi pritiske koje je hrvatska vlada radila u pokušaju da Allianz sudjeluje u kupnji Fortenovina udjela. Hrvatska strana nije napravila ništa što svakog dana, širom globusa, ne rade angažirane diplomacije. I što strani diplomati svaki dan rade u Hrvatskoj
Ne smiruju se reakcije na tekstove u Financial Timesu u kojima se tvrdi da je hrvatska vlada radila pritisak na njemačku osiguravajuću kuću Allianz i zaprijetila joj regulatornim mjerama nakon što se lokalni mirovinski fond pod Allianzovom kontrolom povukao iz dogovora da mirovinski fondovi od Sberbanka kupe 42,5 posto udjela u Fortenovi.
Neprimjeren pritisak, što je to?
Hrvatska vlada je u priopćenju istaknula da se ‘medijske spekulacije o uplivu Vlade u provedbu transakcije preuzimanja udjela Sberbanka u Fortenovi od strane mirovinskih fondova u potpunosti neosnovane i neistinite‘. Iz ureda premijera Plenkovića opovrgavaju da je bilo ‘neprimjerenih pritisaka na njemački Allianz‘.
Opozicija u Hrvatskoj je, kako se moglo i očekivati, iskoristila priliku da osudi ponašanje Plenkovića i ministra vanjskih poslova Grlića Radmana. Tome se pridružio i najveći dio opće javnosti. Međutim, taj primjer trebao bi poslužiti za konstruktivnu raspravu o tome smije li se i kako hrvatska država uključivati u važne poslovne situacije. Smije li diplomacija pritiskati inozemne tvrtke? Smiju li hrvatske kontrolne institucije biti revnosnije prema nekooperativnim inozemnim tvrtkama? Smije li hrvatska vlada, kad neka inozemna tvrtka želi ostvariti svoje interese u Hrvatskoj, uvjetovati dopuštenje time da vlada zemlje iz koje dolazi ta tvrtka zauzvrat omogući hrvatskih tvrtkama ostvarivanje nekih svojih interesa na stranom terenu?
Hajde, nemojmo se praviti grbavi! U modernom svijetu politike i biznisa lobiranja, pritisci i vezana trgovina su glavna zadaća nacionalne diplomacije. A ne bistrenje geopolitičkih pitanja o ratu u Abesiniji u gostionici kod Žnidaršića. Primjera radi, još jednom, Mađarska ima Ministarstvo vanjske trgovine i vanjske politike. Tim redom!
Zbog toga, u slučaju Allianza ne treba odmah osuditi pritiske koje je radila hrvatska strana. Mali je problem što se u tom slučaju vuku repovi afere Borg. Ako se taj sukob interesa makne u stranu, afere zapravo nema. Hrvatska vlada nije napravila ništa što svakog dana, širom globusa, ne rade angažirane diplomacije. Veleposlanik u Njemačkoj Gordan Bakota je videokonferencijski Allianzovim predstavnicima, kako u jednom intervjuu kaže FT-ov novinar, ‘argumentirao kako je Fortenova važna za hrvatsku privredu… i molio Allianz da pomogne u rješavanju tog problema‘. Što je tu problematično?! Onda je, opet prema izjavi FT-ova novinara, ‘Gordan Grlić Radman očigledno molio za razgovor s jednim članom Uprave koncerna Allianz SE‘. Što je tu skandalozno?! Da bi na kraju Hanfina kontrola u Allianzu Hrvatska ‘shvaćena kao otvorena prijetnja‘.
Iz mnogih razgovora s bivšim hrvatskim premijerima i ministrima u zadnjih par desetljeća čuo sam daleko dramatičnije oblike pritiska. Dovoljni bi bili detalji o tome kako je njemački teleoperater onomad prilično jeftino kupio hrvatsku telekomunikacijsku kompaniju. I kakvim se metodama služila njemačka strana. Ili što je radila američka administracija ne bi li hrvatska strana kupila američke ratne avione.
Samo bez korupcije!
Nema tjedna a da hrvatska ministarstva ne pohode strani ambasadori, radeći pritisak da se nešto pogura za interese tvrtki iz njihovih matičnih zemalja. U raspravama u vezi s Allianzom spominje se sintagma ‘neprimjeren pritisak‘. Bilo bi korisno da se povede ozbiljna rasprava koja je razlika između običnog i neprimjerenog pritiska.
Primjerice, poznato je da neki strani trgovački lanci u Hrvatskoj iskazuju skromnu dobit iako odlično posluju. Ali internim, tzv. transfernim cijenama, putem napuhanih troškova, prebacuju dobit bez plaćanja poreza na račun tvrtke majke. Smije li se takvima malo češće slati inspektore? I to one revnosnije. Ako imamo stranu hotelsku kuću koja izrazito odbija nabavljati robu hrvatskih tvrtki, a uzima onu tvrtki iz svoje zemlje, smije li se tu raditi neka vrsta pritiska? Onakvog s kakvim se brojne hrvatske izvozničke tvrtke susreću kad igraju u gostima?
Naravno, da bi neka hrvatska vlada dobila prešutnu podršku za diplomatske pritiske, trebala bi obznaniti kvalitetne prioritete nacionalne ekonomske politike (i onemogućiti korupciju). Pa se onda angažirati baš u takvim slučajevima. Sve u svemu, kad je riječ o aferi Allianz, trebao bi važiti slogan: ‘Slučaj blago osudi, pristup snažno podrži!‘.