U završnom dijelu Liderove konferencije ‘Marketing by numbers‘, Ante Šalinović iz Ipsos Pulsa, predstavio je opsežnu analizu medijskog tržišta u Hrvatskoj.
- Pad neto oglašavanja u medijima daleko je veći od pada gospodarske djelatnosti. U 2013., na oglase u medijima potrošeno je 170 milijuna eura, dok je 2008. potrošeno 277 milijuna eura – kazao je Šalinović.
Televizija je i dalje dominantan medij na kojeg odlazi 52 posto svih oglasa. Slijede tiskani mediji sa 26 posto udjela, dok prestali marketinški budžet otpada na radio i internetske portale. Iako je prosječno vrijeme provedeno na internetu poraslo, gledanost televizije u minutama nije drastično pala. Čak 30 posto vremena provedenog uz televizijski prijamnik otpada na gledanje malih TV postaja.
U zadnji sedam godina, deset najgledanijih događaja na televiziju su redom sportski – nogomet i rukomet. U ovoj godini prva dva mjesta drže također sportski prijenosi, slijedi Dnevnik Nove TV i serija Lud, zbunjen, normalan. Što se interneta tiče, čak 72 posto građana ga aktivno koristi ili marketinškim riječima, ‘konzumira‘. Čak 52 posto stanovnika konzumira radio, 40 posto razne magazine, a tek 37 posto dnevne novine.
Na top listi dnevnih novina dominiraju 24 sata, slijede Večernji i Jutarnji list te Slobodna Dalmacija. Najprodavaniji magazini su Gloria i Hrana i Vino. Na webu su najposjećeniji Njuškalo, 24 sata, Index, Jutarnji i Večernji.
Mario Vicković iz Ipsos Pulsa demonstrirao je evaluacijske efekte multikanalne kampanje za novi bankarski proizvod. Iz prezentacije je bilo vidljivo da je kampanja vrlo dobro primijećena te da je čak 73 posto ispitanika uspjelo povezati kampanju s bankom na koju se ona odnosila. Spomenuta kampanja najbolje je primijećena u studentskim domovima, na bankomatima, Facebooku i od drugih osoba koje su ranije čule za nju.
Nakon prezentera iz Ipsos Pulsa, održan je okrugli stol na temu povezivanja vlastitih, plaćenih i zasluženim medijskim kanalima u trenucima kada se marketinški budžeti brutalno režu. Na okruglom stolu sudjelovali su Anamarija Horaček iz UNEX-a, Mladen Mileusnić iz Proximity-a, Ante Šalinović iz Ipsos Pulsa i Damir Vukić iz Generali osiguranja.
Šalinović misli da se u trenucima rezanja budžeta treba okrenuti efikasnosti, bilo poboljšanju prodaje ili poboljšanju komunikacije sa potrošačem. Treba znati koji je komunikacijski kanal najefikasniji i da je ukupan učinak kombinacija sva tri kanala. –Nepojmljivo mi je da se potroši 300.000 eura na kampanju, a da se ne potroši na euro na procjenu efikasnosti kampanje – kaže Šalinovović.
Mileusnić je rekao kako tehnologija omogućava lakšu razmjenu informaciju i što jednostavniju daljnju distribuciju ako vjerujemo u vlastiti proizvod. Horaček je zaključila da marketing ponekad ima nerealna očekivanja od klijenata. Digitalni mediji imaju najveći potencijal rasta i najveći kapacitet za prijenos poruka. –Sada težimo novostima i u prodaji i u marketingu, koji uvijek pronađe najbolje kanale bili oni vlastiti, plaćeni ili zasluženi – kazala je. Vukić je na kraju poručio da integrirana komunikacija počiva na otvorenosti klijenata i javnosti, ali i osnovnoj poslovnoj filozofiji neke tvrtke.
Na samom kraju konferencije, Nicholas Kfuri sa Cotrugli Business School održao je zanimljivo predavanje u kojem je kazao kako bi tvrtke svoje brendove trebale odvesti psihologu, a kupce u trgovine.
- Psiho brendiranje je kombinacija psihologije i marketinga. Psihologija nam može puno pomoći pri donošenju poslovnih odluka. Psihologija proučava navike, percepciju, pozornost, emocije i motivaciju ljudi, vaših budućih kupaca – veli Kfuri.
Na pitanje zašto uopće kupujemo, Kufri kaže da to radimo kako bi bili sretniji od drugih ljudi, jer prirodno vjerujemo da su drugi sretniji. Marketing, ako ne igra, trebao bi igrati na tu kartu. Studije pokazuju da primjerice, ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama troše više nego što zarađuju samo zato jer misle da će tako postati sretniji od susjeda. Hoće li neki pojedinac trošiti ili ne ovisi od stvari koje već posjeduje, društvenih odnosa u kojima je aktivan, znanja i sigurnosti.
- Pri donošenju odluka o kupnji znamo da se ništa bitno neće promijeniti, no emocionalna strana mozga prevladava racionalnu i mi se uzbuđujemo. Najbolji primjer je cijena proizvoda što košta 39,99 eura. On zapravo košta 40 eura, a ne ‘trideset i nešto‘ kako mi to volimo vidjeti – zaključio je.