18. srpanj 2016.

Djeca i zdrava prehrana? Moguća misija!

lider.media
lider.media

Djeca u Hrvatskoj imaju problema s težinom. Trend je uzlazan u svim hrvatskim županijama, odnosno svake godine povećava se broj preuhranjene i pretile djece i među dječacima i među djevojčicama. Debljina nije samo estetski problem, riječ je o ozbiljnoj bolesti cjelokupnog organizma koja povećava rizik za niz složenih metaboličkih poremećaja i bolesti; od dijabetesa, do bolesti štitnjače, kardiovaskularnih bolesti, bolesti jetre i bubrega te poremećaja reproduktivne funkcije. Osim fizičkih posljedica za zdravlje, debelo dijete proživljava i duboke psihičke i emocionalne traume zbog društvene izolacije i obilježenosti, i često je meta izrugivanja vršnjaka i okoline. Jednom riječju, debelo je dijete nesretno i bolesno dijete, a velika je vjerojanost da će se i cijeli život morati mukotrpno boriti s viškom kilograma, niskim samopoštovanjem, odbacivanjem okoline, visokim rizicima za nastajanje niza složenih bolesti koje skraćuju životni vijek, i općenito će mu kvaliteta života biti slabija. To je sudbina koju nikako ne želimo svome djetetu.

Kreće od kuće

Jasno je da sve kreće od kuće, odnosno da glavnu ulogu u svemu pa i u usvajanju zdravih prehrambenih navika kod djeteta imaju roditelji. No ta je misija vrlo teška ako roditelj nema podršku okoline, društva i institucija države. S obzirom da se radi o sve izraženijem javnozdravstvenom problemu, zdravi jelovnici uvedeni su u hrvatske vrtiće. No, što je s osnovnim školama? Tim više što je najkritičnije razdoblje za nastanak debljine upravo na prijelazu iz vrtićkog doba u osnovnu školu. Tu dolazimo do svima nama znanog  problema; sve je lijepo napisano, doneseni su akcijski planovi, izrađene prehrambene smjernice i normativi za zdravu prehranu djece u osnovnim školama, no implementacija odnosno provođenje u praksi ‘šteka’.  Mnogi jelovnici hrvatskih osnovnih škola daleko su od zdravih i nalik su na one grozne jelovnike od prije trideset godina, s bljutavom bijelom kavom, preslatkim čajem, masnim piroškama, burecima, mesnim narescima, paštetama, a pizze i krafne zapravo su najbolji (najukusniji) dio tih nezdravih i neukusnih jelovnika. Kada pitate ravnatelje škola zašto ne slijede normative i smjernice za sastavljanje zdravih jelovnika, oni lakonsko sliježu ramenima, a odgovor je poznat; nema se dovoljno novca, a djeca ionako ne žele jesti tu zdravu hranu. Istina je i da jelovnike uglavnom sastavljaju nedovoljno educirane kuharice.

Upotrijebi maštu

Nutricionistu Nenadu Bratkoviću koji vodi nutricionističko savjetovalište NutriConsult te provodi edukaciju, predavanja i radionice zdrave prehrane u raznim školama ta su opravdanja ravnatelja itekako poznata. On odgovara kako zdrava prehrana ne podrazumijeva kupovinu skupih ‘bio‘ iliti organskih namirnica, nego onih koje imaju visoku nutritivnu vrijednost i koje omogućuju djeci rast i razvoj, a ne gomilanje prehrambenih aditiva, škroba, šećera i trans-masti u mladim organizmima koji su u vrlo važnom formativnom razdoblju. Bratković upozorava da je za provedbu novih mjera potrebno razumijevanje i suradnja svih; od ministarstva do ravnatelja, kuharica i, prije svega, roditelja. Podsjeća na nisku prehrambenu kulturu kod Hrvata te ističe kako je još velik broj roditelja neosviješten pa kao argument navode kako su i oni jeli paštete, salame i parizere ‘pa im nije ništa’. Napominje kako nije dovoljno govoriti parole u stilu ‘uzmi jabuku umjesto čipsa’ ili ‘jedi brokulu umjesto bijelog kruha’. Potrebno je maštovitim i jednostavnim metodama poput zanimljivih recepata, novih načina pripreme i serviranja potaknuti djecu da tu hranu zavole. Za početak treba educirati školske kuharice. Bratković sugerira da se na jelovnicima škola voće nađe kao sastavni dio ukusnog doručka, primjerice, domaće hrskave pahuljice mogu se napraviti u školskoj kuhinji pomoću jeftinih zobenih pahuljica s dodatkom mlijeka ili jogurta i voća. Naš sugovornik smatra i kako bi bilo izvrsno kada bi se ravnatelji u nabavci namirnica okrenuli malim dobavljačima iz vlastite regije.

Pogubne pekarnice

Kao poseban problem i prepreku zdravoj prehrani i kod kuće i u školi Bratković ističe gomilu objekata brze prehrane, pekarnica i kioska na kojima djeca kupuju grickalice i nezdrave slastice, gazirana pića, a koji su smješteni u neposrednoj blizini škola. Njih bi, smatra, trebalo zakonom zabraniti u blizini škola. Za kraj poručuje: kroz prehranu stvaramo temelje i usmjeravamo djecu u odrasloj dobi ili prema zdravlju ili prema bolesti. Kvalitetna prehrana ključna je i za koncentraciju prilikom učenja i pažnju na nastavi, što roditelji također ne bi smjeli zanemariti.