22. srpanj 2020.

Bajsić Bogović: Veledrogerije i bolnice mogu spor oko naplate potraživanja riješiti medijacijom

U jeku krize zbog epidemije koronavirusa i velikog opterećenja za hrvatski zdravstveni sustav, hrvatskim bolnicama, a posredno i svim hrvatskim građanima, prijeti nova velika kriza – predstavnici veledrogerija su najavili da zbog nagomilanih dugova više od 20 bolnica u Hrvatskoj neće dobiti naručene lijekove.

Dok trenutačno traju pregovori Vlade i predstavnika veledrogerija, kako bi se što prije pronašlo odgovarajuće i trajno rješenje, za komentar pravnih mogućnosti svih uključenih strana upitali smo Kristinu Bajsić Bogović, odvjetnicu iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović.

- Ovu problematiku je potrebno sagledati s dva aspekta. Jedan je aspekt vjerovnika (veledrogerije), dok se drugi odnosi na aspekt dužnika (bolnice) - kaže Bajsić Bogović.

image
Kristina Bajsić Bogović
---Prilikom ulaska u poslovne odnose, pa tako i konkretnog poslovnog odnosa koji je nastao između veledrogerija i bolnica uslijed narudžbe i isporuke lijekova, vjerovnik za, sa svoje strane isporučena dobra, zahtijeva predaju odgovarajućih sredstava osiguranja, kao što su npr. mjenice, zadužnice i slično, a koji će mu davati koliku-toliku sigurnost da će, u slučaju neplaćanja od strane dužnika u ugovorenom roku, naplatiti svoje potraživanje na temelju isporučene robe, konkretno lijekova i medicinskih potrepština.

- U konkretnom slučaju, koliko nam je poznato iz napisa u medijima te iz poslovne prakse veledrogerija, veledrogerije su zatražile i dobile, u većini slučajeva, sredstva osiguranja naplate potraživanja u vidu zadužnica. Na temelju zadužnica koje su veledrogerije primile (preuzele) od bolnica, veledrogerijama stoji na raspolaganju upotrijebiti ih te pokrenuti postupak izravne naplate po računima bolnica u odnosu na koje je došlo do neplaćanja u roku. Naravno da zadužnice prate sudbinu pravnog posla u odnosu na koji su izdane, odnosno one moraju biti ispunjene sukladno uvjetima koji su određeni ili ugovoreni odgovarajućim pravnim poslom - pojašnjava Bajsić Bogović.

Prije pokretanja bilo kojeg ovršnog postupka potrebno je provjeriti imovinu dužnika, kako bi vjerovnik dobio što je više moguće uvida u sve pravne mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju. Druga opcija je da se vjerovnik, odnosno u ovom slučaju veledrogerije, odluči na podnošenje tužbe nadležnom sudu, što predstavlja proces i u kojem bolnice mogu štititi svoja prava i interese u za to odgovarajućem parničnom postupku.

- Na primjeru naših klijenata, vrlo često upravo u ovakvim postupcima savjetujemo medijaciju, jer naši klijenti često moraju nastaviti daljnju suradnju s dužnikom. Medijacijom se tako postiže brzo i efikasno rješenje, naplata potraživanja provodi se u skoro svim slučajevima bez dodatnih pitanja i potreba za poduzimanjem daljnjih radnji naplate, a isto tako i nastavak poslovne suradnje više nije upitan te obje strane s povjerenjem mogu nastaviti do tada pomalo narušeni poslovni odnos zbog nastalih problema u naplati rada i/ili pruženih usluga - dodaje Bajsić Bogović.

U pogledu onoga što Vlada i nadležne institucije mogu učiniti, važno je naglasiti da Vlada može, u granicama svojih ovlasti, uputiti u proceduru prijedlog Hrvatskom saboru za donošenje propisa, odnosno zakona kojim će se utvrditi preduvjeti kada će se, na koji način i za koja potraživanja moći pokrenuti postupak naplate dospjelog, a neplaćenog potraživanja, odnosno kako će se postupati u postupcima koji su pokrenuti radi naplate konkretnih potraživanja. Druga opcija na koju Vlada može ukazati jest na pokušaj mirnog, izvaninstitucionalnog, rješavanja nastalog spora putem medijacije.

- Ipak, sve navedeno je kao da požar pokušavate ugasiti litrom vode. Potrebna je duboka analiza stručnjaka i reogranizacija cijelog zdravstvenog sustava, kontrolirana ulaganja i nedvojbena reforma samog sustava kako bi se određena samovolja, upitni postupci javne nabave i slični problemi sveli na minimum, odnosno iskorijenili, a pacijent dobio najbolju moguću njegu, što sada prečesto nije slučaj. I naravno, uplata milijunskog iznosa na račun veledrogerija, a na koji način će do toga doći, i hoće li uopće, to je prvenstveno pitanje koje moraju riješiti Ministarstvo financija i Ministarstvo zdravstva - smatra Bajsić Bogović.

A što na kraju, ako dođe do najgoreg scenarija, mogu poduzeti hrvatski pacijenti?

- Pravni mehanizmi pacijenata u slučaju nedostupnosti potrebnih lijekova i materijala vrlo su skučeni, povezani uz dugotrajnost postupaka i vrlo visoki stupanj neizvjesnosti. Republika Hrvatska, kao i sve ostale članice Europske unije, ne ovisi o samoj sebi u slučaju nedostupnosti lijekova i materijala, budući da se proizvodnja ne odvija u samoj Republici Hrvatskoj pa tako sve manje i u Europskoj uniji čija smo članica i čijem gospodarskom tržištu pripadamo. Primjerice, ukoliko neće biti moguće nabaviti originalan lijek (ako on neće biti dostupan u svom izvornom obliku) biti će potrebno posegnuti za tzv. zamjenskim, generičnim lijekovima u vezi kojih zdravstvena osiguranja, osobito u ekonomski jačim članicama Europske unije, sve više sklapaju ekskluzivne ugovore s farmaceutskim tvrtkama (time dolazi do pada cijene lijekova, ali i do sve većeg pritiska na proizvođače) - pojašnjava Bajsić Bogović.

Koje bi bilo dugoročno rješenje ovog važnog problema?

- Ova kriza nas treba potaknuti na dubinsko promišljanje, budući da okviri za opskrbu lijekovima vode k tome da je Republika Hrvatska potpuno ovisna o takozvanim 'vanjskim partnerima' te bi bilo potrebno promijeniti takvu praksu, odnosno razmotriti je li ovo ključni trenutak za uvođenje potpore za proizvođače i/ili dobavljače važnih lijekova.

Samim time bi i politika trebala razmišljati u tom smjeru, odnosno kako bi se esencijalne (aktivne) tvari valjalo proizvoditi u granicama Republike Hrvatske te time pomoći i pacijentima - zaključuje Bajsić Bogović.