Korona i biznis
01. svibanj 2020.

Davor Runje: Uspješne tvrtke nastaju jer pojedinci znanje i strast pretoče u nevjerojatno uspješne biznise

Davor Runje    foto Dražen Lapić

Davor Runje serijski je poduzetnik s dvadesetogodišnjim iskustvom u tehnološkom sektoru. Svakih nekoliko godina počinje ispočetka i ulazi u novo područje, a sada je to primjena umjetne inteligencije. Poznat je kao osnivač prve digitalne agencije Drap koju je 2018. prodao Imago Ogilvyju, zatim još nekolicine tvrtki. Softverski je inženjer i računalni znanstvenik koji trenutačno razvija novi fintech startup airt. Runje je nedavno izabran i za predsjednika udruge Hrvatski nezavisni izvoznici softvera – CISEx. U razgovoru za Lider govori o planovima na novoj funkciji, stanju u domaćoj IT industriji i tehnološkom razvoju.

Kakvi su vam planovi na čelu CISEx-a? Vaša prethodnica je bila dosta aktivna u borbi za interese softverskih izvoznika, što su sada glavni ciljevi udruge?

CISEx ima gotovo desetogodišnju tradiciju i mi kao novi upravni odbor planiramo kontinuitet svih dosadašnjih aktivnosti, a prije svega kontinuirani dijalog sa zakonodavnom i izvršnom vlasti kako bismo smanjili prepreke razvoja industrije i svi zajedno izgradili jedno bolje društvo. Tu nismo sami, prijašnji upravni odbor nam je i dalje na raspolaganju i već smo zajedno sastavili i poslali nadležnim ministarstvima jedan dopis vezan uz, smatramo nepotrebnu, količinu izvještaja koje redovito moramo ispunjavati.

Novi upravni odbor sastoji se od vrlo uspješnih poduzetnika: Anita Cvetić Oreščanin iz Poslovne inteligencije kao potpredsjednica udruge, te Alan Sumina iz Nanobita, Marko Linke iz Repslya i Mario Frančešević iz SeekandHita kao članovi upravnog odbora. To su ljudi koje i inače pitam za savjet u poslovanju i siguran sam da ćemo jako dobro funkcionirati kao tim. Kratkoročno gledano, bačeni smo u vatru zbog izvanrednih okolnosti nastalih zbog COVID-19 i naše će aktivnosti u narednim mjesecima biti fokusirane na pomaganje članicama da se prilagode novonastaloj situaciji. Prvi put u povijesti održan je CISEx Friday u online formatu, a tema je bila upravo kako prilagoditi poslovanje u ovoj vrlo specifičnoj krizi.

Što su glavni problemi koji i dalje tište IT tvrtke kao najpropulzivniji dio gospodarstva?

Strukturalno gledano, najveći problemi na tržištu su pravna nesigurnost, nepotrebna birokracija i visoki porezi, ali i nedovoljan broj stručnog kadra, velikim dijelom uzrokovan neusklađenošću kvota i programa visokoškolskih ustanova i tržišta kao i velikim odljevom naših stručnjaka u inozemstvo. Primjera je mnogo, ali vi kao poduzetnik danas ne možete biti sigurni da vas sutra neće posjetiti neki inspektor i kazniti vas za nešto za što niste znali da uopće da ste dužni poštivati. Propisa je puno previše i nerijetko su kontradiktorni, interpretacija tih istih propisa još više, ovisno o tome tko ih tumači, a glavna metoda provedbe je kažnjavanje bez prvotne opomene i dopuštanja da se propust ispravi u razumnom roku. Porezi su visoki i također guše rast; zemlje koje imaju manje stope poreza su puno privlačnije investitorima. Jedan drukčiji, više partnerski odnos države prema tvrtkama, koji bi bio zajednički servis svih tvrtki i građana, a ne represivni aparat, sigurno bi rezultirao većim gospodarskim rastom, a samim time i većim prihodima od nazivno manjih poreza. Naše IT tvrtke uspješno posluju na globalnom tržištu, rastu iz godine u godinu i generiraju sve veću potražnju za kvalitetnim zaposlenicima. S druge strane, mladi IT stručnjaci često odmah nakon diplome odlaze u zemlje EU i dalje, ne nužno samo zbog više plaće, već i da steknu iskustvo života i rada u nekoj drugoj sredini. Dugoročno gledano to nije loše, dapače, mnogi će se vratiti u Hrvatsku s novim znanjima i kontaktima i pokrenuti nove tvrtke, ali kratkoročno se taj odljev mozgova itekako osjeti. Mislim da će nas ova kretanja u industriji potaknuti da više razvijamo proizvode, a ne usluge jer će to biti jedini način za daljnji rast u uvjetima kad kapitala ima sve više, a ljudskih resursa sve manje. Ovdje već imamo odlične primjere u tehnološkom sektoru kao što su to, na primjer, Rimac automobili, Infobip, Photomath, Nanobit, Repsly, Gideon Brothers, i brojni drugi koji se sve češče pojavljuju na sceni.

Koje je nove izazove donijela koronakriza? Tko će biti najpogođeniji?

Krizu su prvo osjetile tvrtke koje rade u industrijama najviše pogođenima epidemiološkom situacijom kao što su to, na primjer, turizam i maloprodaja proizvoda koji nisu od osnovne životne važnosti. Već ugovoreni projekti se otkazuju, prihodi strahovito padaju i te tvrtke su već s prvim danima epidemioloških mjera dobile vrlo snažan udarac. Mi smo proveli anketu među svojim članicama o posljedicama krize i čak 95 posto ih je prijavilo pad prihoda, ali dio koji najviše zabrinjava jest da čak četvrtina ima pad prihoda veći od 30 posto. Ovakva situacija nije održiva i 23 posto članica može izdržati ovakvo stanje bez drastičnih rezova najviše 3 mjeseca, a 28 posto najviše šest mjeseci.

Ovo su ipak samo kratkoročni efekti, a bojim se da će dugoročni biti puno veći i ne vjerujem da će ikoga od nas zaobići. No man is an island, kao što je to davno napisao John Donne i, kad zvona zvone, zvone za sve nas. IT sektor će na kraju dana dijeliti sudbinu industrija za koje rade, a sve će biti pogođene smanjenom potrošnjom, manjom globalnom trgovinom i padom BDP-a svugdje u svijetu. Na osobnoj razini, naša djeca idu u škole i vrtiće, roditelji su nam penzioneri, a supružnici rade u drugim industrijama i dijelit ćemo njihovu sudbinu.

Ovo nije prva kriza, što su vas naučile prethodne?

Da, nije mi prva kriza i zapravo sam optimist. Sve će na kraju završiti dobro. Čuveni dot-com crash 2001. godine dočekao sam u Silicijskoj dolini i to je bilo brutalno iskustvo, a financijsku krizu 2008. godine i Agrokorov pad od prije nekoliko godina sam dočekao u Hrvatskoj i to je također bilo bolno. Međutim, na kraju sve to prođe i život se nastavlja dalje. Na početku svoje karijere, mislio sam da je u poslu bitno imati dobro ideju, naći dobre ljude i da je onda uspjeh zagarantiran. Danas vjerujem da najvažnija osobina u poslu, ali i životu općenito, je imati snage i volje dignuti se s poda nakon neuspjeha i pokušati ponovo kad nas život sruši. Tako da danas duboko vjerujem da neuspjeh može biti slučajan, jer život će vas srušiti mada ste sve napravili ispravno, ali uspjeh nije slučajnost već rezultat talenta, rada i ono malo uvijek potrebne sreće. Ako vam ne uspije od prve ili druge, to je zapravo očekivano i samo nastavite dalje. Sreća prati hrabre.

Kako će koronakriza utjecati na fintech i AI industriju? Pogoduje li im budući da je došlo do još snažnijeg okretanja prema digitalnim kanalima?

Tržišni udio digitalnih kanala je sigurno jako narastao i ovo će sigurno biti kvantni skok u digitalizaciji apsolutno svega, od državnih servisa do bilo koje industrije. Odjednom smo prisiljeni sve raditi online i vjerujem da se nećemo više vratiti na staro. AI industrija nezaustavljivo raste već par godina i ne nazire se kraj ovog rasta.

Kako posluje vaš najnoviji startup airt? U koliko banaka ste implementirali rješenje i kakvi su rezultati? Što su sljedeći koraci u razvoju i poslovanju, tražite li ulagače?

Trenutno smo uspješno implementirali rješenje u dvije financijske institucije, u dvije trenutno implementiramo, a s nekoliko upravo pregovaramo. Rezultati koje postižemo imaju direktan, mjerljiv utjecaj na profitabilnost banaka i interesa ne manjka, mada su trenutno svi u fazi čekanja da se vide utjecaji krize na poslovanje. Naše rješenje bazira se na uvidu da banke sjede na velikim količinama podataka o svojim klijentima koje ne koriste, a koje bi im pomogle da brže detektiraju potrebe svojih klijenata. Tu dolazimo mi koji procesiranjem 99 posto podataka koji se danas ne koriste kreiramo vrlo precizne profile klijenata, a koji onda omogućavaju bankarima identificirati klijente kojima mogu pomoći nekim bankarskim proizvodom ili uslugom. Efikasnost ovakve personalizirane usluge je puno veća nego kad vas zasipaju reklamama za sve i svašta što vam ne treba.

U zadnje vrijeme je i domaćim startupima na raspologanju više izvora financiranja u vidu različitih fondova, hoće li sada doći do 'zatvaranja pipe' zbog krize ili očekujete nastavak ulaganja u tehnološke tvrtke?

Ovdje mogu podijeliti osobno iskustvo jer nemam bolji uvid od toga. Mi smo upravo u procesu dizanja investicije i moram priznati da nas je bilo strah kako će se ova situacija odraziti na proces. Na sreću, izgleda da je taj strah bio neopravdan. Fond s kojim razgovaramo nam je otvoreno rekao da novca ima i da to nije problem, a za seed rundu u kojoj smo mi je bitnija validacija tehnologije nego skaliranje prodaje tako da ne postoji problem vezan uz COVID-19 i općeniti pad prodaje dok traju karantene. Da kojim slučajem dižemo A rundu, tu bismo već imali veći problem jer je teško rasti u uvjetima u kojima je sve na čekanju.

Koliki je potencijal za razvoj fintecha i umjetne inteligencije u Hrvatskoj? Iako smo kao država propustili dosadašnje šanse za jači tehnološki razvoj i pozicioniranje na globalnoj mapi, možemo li sada uskočiti u vlak na vrijeme? Što je ključno za to?

Ja ne vjerujem u neke državne strategije razvoja tehnologije u smislu biranja u kojem području ćemo biti pozicionirani na globalnoj mapi. Rimac automobili nisu nastali zato što se Hrvatska odlučila specijalizirati za električna vozila, niti je Infobip nastao jer je država uvidjela potencijal u telekomunikacijama, a Photomath jer na državnom nivou imamo strategiju razvoja umjetne inteligencije. Takve uspješne tvrtke nastaju jer su se našli pojedinci koji su svoje znanje i strast pretočili u ove nevjerojatno uspješne biznise. Ono što je ključno, i to je zapravo ono čime se CISEx primarno bavi, je da država omogući svima lakše poslovanje u smislu veće pravne sigurnosti, smanjene nepotrebne birokracije i nižih poreza, a onda će se već naći neki novi klinci koji će napraviti uspjeh u područjima za koja niti ne znamo da će postojati.

Istaknuli ste da su tehnike dubokog učenja i umjetna inteligencija najuzbudljivija tehnologija koja se pojavila u zadnjih dvadeset godina. U kojoj smo sada fazi primjene tih tehnologija, što bi ih moglo naslijediti?

Duboko učenje, tehnika na kojoj se baziraju moderni AI sustavi, najveći je tehnološki val koji se pojavio nakon interneta. Zadnjih dvadesetak godina smo mrežno povezivali sve što se povezati da, prvo računala, a na kraju mikrovalne pećnice i perilice rublja, a sad kad je sve povezano smo počeli ubacivati veću sposobnost percepcije i obrade svih tih signala koje ti uređaji registriraju. Mislim da ćemo sljedećih dvadesetak godina jahati na tom tehnološkom valu, dokle god nam ne postane normalno da sve oko nas bude „inteligentno“ kao što nam je danas potpuno normalno da sve oko nas bude povezano.

Treba ipak napomenuti da umjetna inteligencija danas nije inteligentna na način na koji su ljudi inteligentni. Današnji AI sustavi su usporedivi s ljudima u percepcijskim zadacima tipa prepoznavanja objekata na fotografija ili prepoznavanja govora, ali oni i dalje ne razumiju jezik na način na koji ga mi razumijemo. To u praksi znači da AI ne može zamijeniti ljude u zadacima koji zahtijevaju duboko promišljanje, ali je često dovoljan za neke rutinske zadatke. Na primjer, AI ne može zamijeniti jednog dobrog novinara koji će proučiti neku temu i napisati članak za naslovnicu, ali može bez problema napisati izvještaj s nogometne utakmice. Rezultat ove tehnologije je da vrši pritisak na radna mjesta koju su tradicionalno popunjavali mladi, dok su starije kolege pod puno manjim pritiskom. Ova situacija je do sada neviđena i ne znamo koje će biti dugoročne posljedice jer su do sada uvijek mladi bili ti koji su prihvaćali nove tehnologije, a stariji koji nisu bili u stanju naučiti nove stvari pod pritiskom. Konkretno, pitanje je gdje će novinari ispeći svoj zanat ako eliminiramo juniorske pozicije i tko će za 20 godina uopće biti u stanju dubinski istražiti neku temu i napisati članak za naslovnicu.

Što smatrate najvećim uspjesima u dosadašnjoj karijeri, što neuspjesima?

Pravo pitanje je kako mjeriti uspjeh, a to je individualno karakterno pitanje. Svi smo mi rođeni s nekim talentima i imamo neke uvjete da ih razvijemo. U toj lutriji života, ja sam izvukao dvije jako dobre karte. Tehnologija mi jako dobro ide jer sam se takav rodio, a imao sam sreću da sam se rodio u obitelji koja mi je bila velika podrška i nakon toga sreću da sam išao u MIOC i FER koji su globalno gledano odlične edukacijske institucije. To sve nema puno veze sa mnom, to sam jednostavno dobio na lutriji života. Ja vjerujem da je to veliki blagoslov, ali i još veća obaveza da razvijem taj talent i iskoristim sve te prilike kako bih napravio nešto dobro za sebe, svoju obitelj, širu zajednicu i za svijet, ako je to ikako moguće. Kroz tu prizmu ja mjerim svoje uspjehe. Na primjer, moj prvi startup je radio MP3 tehnologiju krajem ’90.-ih i početkom '00.-ih, a klijenti su nam bili Nullsoft poznat po WinAMP-u, pa onda America Online nakon akvizicije Nullsofta i na kraju Napster. Zadnjih godinu i pol dana postojanja Napstera sam praktički 100 posto svog vremena provodio radeći za njih i postao sam dio njihovog tima: imao sam svoj stol u njihovom uredu, nosio sam njihovu majicu i bio na korporativnim fotografijama. Vikendom bismo često zajedno odlazili u San Francisco i jednom prilikom nam je prišao jedan čovjek privučen našim majicama i rekao nešto u stilu: dečki, jučer sam skinuo tako dobru stvar preko Napstera i cijeli dan mi je nakon toga bio super. Ostali smo u šoku i dobar dio dana pričali o tome. Nismo izliječili neku bolest i pridonijeli miru u svijetu, ali smo tom čovjeku uljepšali dan. I ne samo njemu, nego i milijunima drugih. Naš posao je imao smisla i veselo smo se vratili u ponedjeljak odraditi još jedan 80-satni radni tjedan. Za mene, to je veliki uspjeh, ne samo zato što smo dobro zarađivali i bili u središtu javnosti, nego zato što smo činili pozitivnu promjenu u životima nepoznatih ljudi. S druge strane, osvojio sam u životu nekih 50-tak raznoraznih nagrada, popeo bih se na pozornicu i doživio onaj udar adrenalina kad vam plješće puna dvorana, ali to traje točno jednu minutu i nakon toga je već netko drugi na toj pozornici i vi plješćete njima. Sve je to jako uzbudljivo, ali to je više mjera taštine nego mjera uspjeha i mislim da bi bilo suludo po broju nagrada smatrati je li moj život bio vrijedan življenja. Doma imam dvoje šmrkavaca od kojih svakodnevno pokušavam napraviti ljude kojima ću se ponositi. Na kraju dana, to će biti moja mjera uspjeha, a sve ostalo manje ili više nebitni detalji po putu.