16. lipanj 2020.

Konkurentnost Hrvatske: I dalje zabetonirani pri dnu!

Konkurentnost   

Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je rezultate 'Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2020.'. Hrvatska se u ovogodišnjem izvješću, kao i prošle godine, nalazi na 60. mjestu od ukupno 63. svjetske ekonomije. Ljestvica konkurentnosti IMD-a uključuje 255 kriterija od kojih se 163 odnose na statističke indikatore, a 92 na istraživanje mišljenja gospodarstvenika. Istraživanje je provedeno u veljači, ožujku i travnju 2020. godine i bazira se na dostupnim statističkim podacima za 2019. godinu.

Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti. Metodologija IMD-a temelji se na analizi 4 faktora konkurentnost, i to: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, koristeći pritom 20 indeksa, 5 za svako područje.

„Naša pozicija na ljestvici konkurentnosti nije se promijenila, znači da stagniramo. Ipak, događanja tijekom pandemije i globalna očekivanja u post pandemijskom vremenu, potiču nadu da bi mogle ubrzati toliko potrebne strukturne promjene. U teškim situacijama se snalazimo bolje nego u mirnim, to smo dokazali više puta, a svijest o potrebi dubokih promjena sada je sveprisutna, pa vjerujem da kao društvo možemo preispitati postojeće i ubrzati implementaciju novih paradigmi“ - ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost. 

Pandemija COVID-19 imala je utjecaj na sve aspekte života u 2020. godini. Međutim, podaci korišteni u izradi Svjetske ljestvice konkurentnosti za 2020. ne zahvaćaju u potpunosti taj utjecaj. Tvrdi podaci odnose se na 2019. godinu, a anketa gospodarstvenika provodila se od veljače do travnja 2020. i time samo djelomično uključuje utjecaj COVID-19. Na primjer, pokazatelji prilagodljivosti vladinih politika i kvaliteta zdravstvenog sustava mogu odražavati trenutnu krizu. 

I ovogodišnji rezultati pokazuju dominantan utjecaj pojedinih faktora na visoko rangiranje zemalja. To se posebno odnosi na međunarodnu trgovinu i ulaganja, zapošljavanje, otvorenost društva, mjere povezane s političkom stabilnosti te socijalnu i rodnu ravnopravnost. Osim toga, faktori učinkovitosti zdravstvenog i obrazovnog sustava, zajedno sa zaštitom okoliša imaju presudnu ulogu u pokretanju trendova konkurentnosti. Singapur je i ove godine zauzeo prvu poziciju. Druga zemlja na ljestvici konkurentnosti je Danska, pa slijede Švicarska, Nizozemska, Hong Kong, Švedska, Norveška, Kanada i Sjedinjene Američke Države. 

U zemljama u okruženju, novim članicama EU, rezultati su različiti. Osim Hrvatske, pozicije od prošle godine zadržale su i Češka (33.), Mađarska (47.) i Bugarska (48.), dok su Poljska (39.), Rumunjska (51.) i Slovačka (57.) pale na ljestvici u odnosu na prošlu godinu. Jedino je Slovenija (35.)poboljšala svoju poziciju za dva mjesta.

Detaljniji uvid pozicije Hrvatske na razini 20 indeksa konkurentnosti ukazuje na dobre rangove u području međunarodne trgovine, razine cijena, zdravlja i okoliša te obrazovanja (19. – 40. mjesto na ljestvici). Razmjerno dobra je konkurentnosti u području stranih ulaganja.

Velikih problema i potencijala za promjenu Hrvatska ima u čak 10 od 20 indeksa, pri čemu na samom začelju (63. mjesto na ljestvici) stoji u tri područja: tržište rada, poslovno upravljanja te stavovi i vrijednosti. S druge strane, u tri područja koja se često navode kao prioritetna za reforme (porezna politika, institucionalni okvir i tehnološka infrastruktura)) Hrvatska nije na samom začelju (52. – 55. mjesto na ljestvici). Od područja koja nisu u povećanom fokusu razvojne politike vrijedi izdvojiti vrlo lošu konkurentnost u područjima znanstvene infrastrukture i osnovne infrastrukture.

Pozitivne promjene ocjene konkurentnosti Hrvatske za 2020. su:

  • Gospodarski rezultati: - međunarodna trgovina (+4), strana ulaganja (+2), zaposlenost (+6) i cijene (+11),
  • Efikasnost javnog sektora:  javne financije (+1) i institucionalni okvir (+3),
  • Efikasnost poslovnog sektora: – financije (+3),
  • Infrastruktura: tehnološka infrastruktura (+2) i obrazovanje (+2).

Najveći pad u odnosu na prošlu godinu zabilježen je u području društvenog okvira (-5), osnovne infrastrukture (-2), te znanstvene infrastrukture (-2).

U okviru 4 osnovna stupa konkurentnosti izdvojeni su sljedeći indikatori koji poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost:

  • Gospodarski rezultati

Veliki prihodi od turizma i izvoza te niski indeks troškova života, niska inflacija, rast dugoročne zaposlenosti, izvoz komercijalnih usluga, bruto investicije u osnovni kapital – realni rast, realni BDP po glavi stanovnika te niske cijene najma uredskog prostora.

  • Efikasnost javnog sektora

Stabilnost tečaja, stopa poreza na dobit, niske carinske barijere, devizne rezerve, suficit državnog proračuna i ciljevi održivog razvoja.

  • Efikasnost poslovnog sektora

Naknade managementu, naknade u uslužnim djelatnostima, razina naknada, visok udjel žena među zaposlenima te pristupačnost financijskim uslugama.

  • Infrastruktura

Investicije u telekomunikacije, obrazovana ženska radna snaga, povoljan odnos broja učitelja i učenika kao i izdvajanja za obrazovanje, udio obnovljivih izvora energije, broj pretplatnika širokopojasne mreže, sporazumi o okolišu te dostupnost zdravstvenih usluga.

Najveće slabosti na razini indikatora mogu se grupirati kako slijedi:

  • Gospodarski rezultati

Otpornost gospodarstva, izvoz roba, zalihe izravnih ulaganja u zemlji i inozemstvu te zaposlenost.

  • Efikasnost javnog sektora

Pravni i regulatorni okvir, birokracija, državno vlasništvo u kompanijama, zaštita prava vlasništva, prilagodljivost vladinih politika, zakon o radu, poticaji za ulaganja te imigracijski zakoni.

  • Efikasnost poslovnog sektora

Obrazovanje zaposlenika, slaba prilagodljivost na promjene, vjerodostojnost menadžera, zadovoljstvo potrošača, nacionalna kultura, financijske vještine, potreba za gospodarskim i socijalnim reformama, kompetentan viši menadžment i socijalna odgovornost.

  • Infrastruktura

Razvoj i primjena tehnologija, održivi razvoj, javno-privatno partnerstvo, obrazovanje menadžmenta, transfer znanja, kvalificirani inženjeri te zakonodavstvo o znanstvenim istraživanjima.

Kao izazovi za Hrvatsku u 2020. godini navedeni su:

  • reformirati javnu upravu i teritorijalni ustroj države uz digitalizaciju javne uprave i njenih servisa,
  • jačati sektore važne za samodostatnost u pogledu nacionalne sigurnosti, prvenstveno sektore hrane, lijekova i javnog zdravstva,
  • jačanje investicija privatnog sektora kroz fondove rizičnog kapitala, poslovnih anđela i crowdfunding,
  • reforma pravosuđa,
  • ostvariti Tripe Helix koncept suradnje akademskog, poslovnog i vladinog sektora u jačanju inovativnosti i konkurentnosti.

U anketi, po mišljenju gospodarstvenika, kao najpovoljniji indikatori izdvojeni su sljedeći: kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura, visoka razina obrazovanja, troškovna konkurentnost, pristup financiranju, dok su najlošije ocjenjeni: učinkovito pravno okruženje, sposobnost vlade, stabilnost i predvidljivost politika, konkurentan porezni sustav te poslovno prijateljsko okruženje.

Rezultati istraživanja mogu se preuzeti OVDJE i OVDJE