24. kolovoz 2020.

Silicijsku dolinu zamijenila je Hrvatskom i sada potiče sve ‘digitalce‘ svijeta da učine isto

Vickie Brennan   

Potraga za sugovornicima digitalnim nomadima za temu novog izdanja tjednika Lider dovela me do mnogih zanimljivih ljudi, a među njima se svojom pasioniranošću i spremnošću da secira temu Hrvatske kao potencijalne nove destinacije s jednogodišnjom vizom za digitalne nomade najviše istaknula Amerikanka Vickie Brennan, koja kaže da joj ne bi bio problem napisati deset stranica o toj temi koliko je toga prošla. U to nas je uvjerila, a i vas će ako ste spremni pročitati njezinu zanimljivu priču do kraja.

Amerikanka Vickie Brennan koja se uskoro nada istarskoj adresi prošla je dug i trnovit put u svojoj želji da se podvrgne opuštenijem, europskom načinu životu.

– Prije nešto više od dvije godine napustila sam San Francisco gdje sam radila u tehnološkim startupovima. Posljednji u kojem sam radila prije odlaska bio je Cruise Automation, startup koji je razvijao autonomna vozila i koji je akvirirao General Motors kako bi revolucionarizirao način na koji ljudi putuju, osobito u gradovima. Iako je to bila fantastična tvrtka i u njoj je bilo uzbudljivo raditi, nakon dvije godine odrađivanja tipičnih radnih sati za San Francisco počela sam osjećati izgorjevanje te da me američki put ka sreći ne ispunjava. Znala sam da moram doći u okolinu gdje bih i dalje mogla raditi ono što volim u sferi tehnologije i održati ravnotežu privatnog i poslovnog života. To je često teško postići u San Franciscu jer je kultura rada tako dinamična i orijentirana prema cilju, što je kratkoročno odlično za karijeru, ali dugoročno nije dobro za mentalno zdravlje i međuljudske odnose – priča Brennan kako se odlučila za veliku prekretnicu jer su joj nedostajala kvalitetna druženja i uživanje u životu.

Europa joj je odmah bila privlačna jer, kako kaže, taj je kontinent primjer njegovanja vrijednosti koje su prema njoj ključne za sretan život. No, nije sve teklo glatko.

– Kad sam napuštala SAD, nisu postojale vize za digitalne nomade, stoga sam zadržala svoj posao i kretala se svuda kako ne bih kršila zakone. U većini zemalja nemoguće je dobiti privremeno boravište i raditi u tvrtki registriranoj izvan te zemlje. Morala sam otići negdje gdje bih mogla koristiti svoje iskustvo u tehnološkoj branši i brzo pronaći posao kako bih legalno mogla tamo živjeti duže vrijeme. Odlučila sam se za Maltu. Tamo cvate tech scena, velika je zajednica iseljenika, plaže su fenomenalne, klima izvrsna, dio je Schengena, a engleski je službeni jezik. Činilo se savršeno.

No, kao što smo rekli, nije išlo po planu.

– Stigla sam tamo, i već u prvom tjednu osigurala stan i posao. Međutim, brzo sam shvatila bih morala platiti apsurdne iznose za preseljenje zbog birokracije i zbog toga da malteške imigracijske službe zapravo ne poznaju vlastite imigracijske zakone. I tako je prošlo šest mjeseci koje smo poslodavac i ja proveli pokušavajući navigirati kroz sustav. Moja turistička viza je istekla i boravak u šengenskoj zoni došao je kraju, a nije došlo ni do kakvog napretka što se tiče legalnosti mog ostanka i života tamo – mlada Amerikanka svjedoči preprekama s kojim su se susreli mnogi digitalni nomadi, a koje bi vize po njihovoj mjeri trebale eliminirati.

Bijeg iz Schengena doveo ju je u Hrvatsku gdje je trebala pričekati da se ponovno može vratiti u tu zonu.

– Mnogi su mi oduševljeno preporučili da idem u Hrvatsku jer je prekrasna. I zaista. Trebalo mi je tek mjesec dana u Splitu da zaključim da je to moje najdraže mjesto u Europi od svih koje sam dotad posjetila. Nesputana užasnim imigracijskim iskustvom u Malti, započela sam imigracijski proces u Hrvatskoj samo kako bih se ponovno suočila s brojnim poteškoćama, čak i samo da saznam kako pravno osigurati svoj boravak ovdje. Provela sam sate i sate čitajući na internetu sve hrvatske i EU dokumente o imigraciji, nebrojeno puta posjetila sam odvjetnike i redovno sam dolazila u MUP, ali ispalo je da bi se mogla ponoviti Malta. Usporedno s time, uvidjela sam da i u Hrvatskoj postoji vibrantna i bujajuća tehnološka scena puna talenata i mogućnosti. To me odvelo u Zagreb gdje sam počela raditi za jedan od vodećih hrvatskih tech startupa. Oni su imali vrlo sposobnog odvjetnika koji je uz mnogo truda i ustrajnosti uspio izganjati svu papirologiju potrebnu za radnu dozvolu – uspjela je naći rješenje digitalna migrantica.

No, plan joj nije bio smiriti se u Hrvatskoj. Prihvatila je mjesto HR menadžera u estonskom Jobbaticalu koji je osnovala Karoli Hindriks, koja je pokrenula inicijativu za uvođenje vize za digitalne nomade u Estoniji. Brennan se odmah poistovjetila s misijom Jobbaticala u povezivanju svijeta spajajući kompanije s digitalnim nomadima. Korona je odjednom nepozvana uskočila u priču. U tjednu kada se trebala preseliti u Estoniju, nastupilo je 'zaključavanje'. U takvim neizvjesnim uvjetima, pala je odluka da nije najbolje vrijeme za pridruživanje toj platformi.

- Iako sam bila tužna što sam propustila priliku da radim s takvom naprednom tvrtkom, sretna sam što sam upravo prihvatila poziciju HR menadžera u hrvatsko-američkoj tvrtki CroatiaTech. Sada sam sigurna da moram ostati u Hrvatskoj i raditi isti posao koji bih radila za Jobbatical, što bi značilo pomagati međunarodnim radnicima da se dosele u Hrvatsku i privući još ljudi u ovu zemlju koju volim – kaže Brennan koja je zaključavanje provela blizu Plitvica i sada u Istri traži kuću koju bi kupila. Zadovoljna je što njezin novi šef Nenad Ćuk već godinama omogućuje rad na daljinu, tako da može raditi odakle god želi, a trenutno želi da to bude Istra u koju se zaljubila i koja, kako kaže, nalikuje Napi i Sonomi te bi mogla privući mnogo digitalnih nomada iz Kalifornije.

Vickie Brennan snažno je podržala inicijativu splitskog poduzetnika nizozemskih korijena Jana de Jonga koji je Vladi predložio uvođenje viza za digitalne nomade po uzoru na Estoniju. Drži da bi na viziji kako bi to sve skupa trebalo izgledati zajedničkim snagama trebali poraditi poduzetnici, političari, vladina tijela, građani, dijaspora i digitalni nomadi.

Sve više Amerikanaca krenut će putevima digitalnih nomada. Pitanja koja su otvorena su:

  • Kamo će ići?
  • Koje zemlje će im olakšati dolazak?
  • Kojim zemljama će oni ekonomski doprinijeti?
  • Koje zemlje će inovirati imigracijsku politiku i povesti nas u novu eru?

- Iz iskustva znam da napredne vlade mogu privući tehnološke talente iz Silicijske Doline. Imajući više slobode da biraju mjesto rada Amerikanci će sve više napuštati SAD. Pitanje je gdje će ići. Hrvatska mora digitalnim nomadima ponuditi viziju. Temelje ima jer gotovo svi izvrsno pričaju engleski, digitalne vještine Hrvata iznad su europskog prosjeka što je odlična okolina za inovativne tehnološke kompanije, a digitalni nomadi koji žive u Hrvatskoj mogu to dovesti na novu razinu mentorirajući mlade talente. Investitori slijede talent. Tako se u Hrvatskoj mogu zadržati mladi koji će zasnovati jednoroge sutrašnjice – obrazlaže Brennan te dodaje da Hrvatska ima i čist zrak, netaknutu prirodu za provođenje vremena s obitelji i prijateljima. Visoka kvaliteta i niski troškovi života, umjerena klima, lakoća putovanja, niske stope zaraze i sigurnost čine Hrvatsku jednom od najatraktivnijih lokacija postpandemijskog svijeta, smatra ona.

Amerikanka navodi po čemu je Hrvatska čak i bolja za digitalne nomade od Estonije

Digitalnim nomadima kojima je engleski materinji jezik lakše se integrirati u hrvatsku kulturu, nego u kulture mnogih dijelova EU, uključujući i Estoniju, jer u Hrvatskoj mnogi izvrsno govore engleski. U mnogim drugim europskim zemljama lokalci zaziru od digitalnih nomada koji ne govore njihovim jezikom. Hrvati su već pri odrastanju vrlo izloženi kulturama engleskog govornog područja što digitalnim nomadima pomaže da steknu prijatelje i brže se integriraju u zajednicu. Također, zahvaljujući dijaspori dijelimo puno kulturnih referenci pa čak i obiteljskih veza.

Jedan od zahtjeva digitalnih nomada je snažna zajednica istomišljenika, inteligentnih ljudi s kojima mogu razmjenjivati ​​ideje i stvarati ekosustav koji potiče ideje, inovacije i ulaganja. Prema Eurostatu, 95 posto Hrvata u dobi od 16 do 24 godine ima barem osnovne digitalne vještine, što je bolje od bilo koje druge zemlje EU, čak i pionirke e-vlade Estonije koja je bila na drugom mjestu. Skor Hrvatske usporediv je samo sa zemljama koje nisu članice EU-a, Islanda i Norveške. Upravo je to vrsta intelektualnog okruženja koja, ako se njeguje, daje potencijal da mladi u Hrvatskoj stvore najinovativnije tehnološke tvrtke za sljedeće generacije. Digitalni nomadi koji žive u Hrvatskoj mogli bi mentorirati i povezati mlade talente Hrvatske sa svojim razgranatim mrežama kontakata i stvoriti nove mogućnosti za njih upravo ovdje u Hrvatskoj.

- Hrvatska neće morati puno uvjeravati digitalne nomade da dođu. Zapravo oni moraju uvjeriti Hrvatsku da im dopusti dolazak. Sve što Hrvatska treba napraviti je stvoriti put ili, kako to kaže Kevin Costner u Polju snova: 'Ako ga izgradiš, oni će doći.' – zaključuje.