31. listopad 2020.

Energetska unija - Europskih bilijun eura za sve koji su spremni zarotirati se u zeleno

Europa ima ambiciozan plan postati klimatski neutralan kontinent do 2050. godine. To je, zapravo, nova strategija EU za rast gospodarstva koja uključuje smanjenje emisija te ulaganje u istraživanje i inovacije, zelene tehnologije, održiva rješenja i nove tvrtke

Popločavanje puta kojim se mora proći kako bi Europa do 2050. godina postala prvi klimatski neutralan kontinent već je u tijeku. No, cilj je to koji zahtijeva radikalne promjene europskoga energetskog miksa, izdašna ulaganja u tehnologije za što učinkovitije korištenje obnovljivih izvora energije i brzopotezno odricanje od ugljena, koji pogoni industrijski rast još od 19. stoljeća.

Dosadašnje napore zatvaranja tvornica na zapadu Europe koje upotrebljavaju taj odjednom neugledni energent i zahvaljujući tome rekordno niskih 19 posto proizvedene električne energije iz ugljena i lignita na razini Europske unije, s čime je došao i veliki pad emisije stakleničkih plinova, analitičari poslovnog dnevnika Financial Timesa uspoređuju s 'branjem voća s najnižih grana na putu prema dekarbonizaciji'.

Težine zadatka koji je stavljen pred proizvođače, distributere, poduzetnike i javnu upravu svjesni su i u Europskoj komisiji, koja je ove godine odlučila intenzivirati napore započete 2015. kada je osnovana Energetska unija s ciljem da se građanima i tvrtkama Unije osigura cjenovno dostupna i ekološki prihvatljiva energija. Stoga je početkom godine donesen Europski zeleni plan (Green Deal), kojim će na stol biti stavljeno bilijun eura za sve koji su se spremni zarotirati u 'zeleno'. Prijelaz na čistu energiju i energetski održivu budućnost koristi planetu, gospodarstvu, ali i potrošačima, koji mogu očekivati smanjenje troškova kućanstva.

Prvi zeleni pomaci

– Green Deal, prije svega, kaže: klimatska neutralnost EU do 2050. godine. To je zapravo nova strategija EU za rast gospodarstva, koja uključuje smanjenje emisija, ulaganje u istraživanje i inovacije, zelene tehnologije, održiva rješenja i nove tvrtke. Postati prvi klimatski neutralan kontinent u svijetu do 2050. veliki je izazov, ali i velika prilika. No, da bismo tu priliku iskoristili, trebamo djelovati odmah – naglašava Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH).

Prvi ambiciozni rezultati očekuju se već 2030. kada bi Hrvatska prema Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu trebala smanjiti emisije stakleničkih plinova za 43 posto (za ETS sektor), odnosno sedam posto (za sektore izvan ETS-a) u odnosu na 2005. te povećati udio obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji za 36,4 posto, odnosno za 13,2 posto u prometu.

– Pred Hrvatskom je veliki izazov ostvariti zacrtane ciljeve do kraja 2030. godine. U ovom trenutku pred nama je desetgodišnje razdoblje provedbe usvojenih politika, transformacije konvencionalnih poslovnih praksi i kreiranja novih poslovnih modela. U općem je interesu da zajedno učinimo sve da ispunjavanje postavljenih ciljeva ne utječe negativno na hrvatsko gospodarstvo – ističe Marija Šćulac Domac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK, dodajući da privatni sektor već pokazuje 'zelene' pomake.

Iako su industrija i poduzetnici spremni pokrenuti svoju transformaciju, navedene promjene iziskuju znatna financijska sredstva, a budući da svaku tvrtku i svako postrojenje treba promatrati individualno te da niskougljična tranzicija neće biti jednaka za svakoga, uz financijsku pomoć nužna je i tehnička potpora.

– S jedne strane imamo iznimne tvrtke predvodnice u razvoju i primjeni niskougljičnih tehnologija, velik udio proizvodnje iz obnovljivih izvora energije i ogroman potencijal gradnje sunčanih elektrana, ali s druge strane još uvijek imamo i tradicionalne industrije, koje su i radno intenzivne i koje svakako trebaju noviji pristup i koncept kako bi postale energetski učinkovitije i okolišno prihvatljivije. Postoji niz spremnih projekata modernizacije postojećih postrojenja koji samo čekaju otvaranje novih natječaja iz fondova EU kako bi ih se počelo realizirati. U ovom je trenutku spremno i više od 12 milijardi kuna vrijednih projekata obnovljivih izvora – ističe Šćulac Domac, navodeći da su predvodnice u 'ozelenjivanju' društva i regionalne razvojne i energetske agencije, koje svojim aktivnostima unaprjeđuju lokalne sredine.

No, državna uprava ima ključnu ulogu u donošenju regulative koja će usmjeravati tržište prema održivosti, a industriju i poduzetnike te sve druge dionike poticati na tranziciju prema niskougljičnom razvoju.

Država se mora pobrinuti da se Europski zeleni plan pretoči u zakone, a to je tek početak.

– Hrvatska ima još mnogo posla u definiranju ciljeva za klimatsku neutralnost. Još uvijek nemamo plan zamjene vozila na dizel i benzin alternativnim oblicima, a ni u sektoru zgradarstva nemamo definirano kada i kako se odmaknuti od plina. Sada je na politici prenijeti ciljeve Green Deala u hrvatsko zakonodavstvo, koje će usmjeravati tržište i njegove dionike prema održivim i zelenim projektima. Za to će biti potrebna znatna ulaganja, a u financiranju tranzicije važnu ulogu imat će privatni sektor. On je i dosad bio najveći nositelj zelenog razvoja. No, pomaci se neće dogoditi dovoljno brzo bez jasnog i poticajnog zakonodavnog okvira te jednoznačnih i konkretnih ciljeva. Drugim riječima, potrebno je napraviti operativne planove koji uključuju svaki korak: koliko to stoji, koliko će trajati, kolike resurse će zahtijevati i tko će sve to provesti – napominje Pokrovac.

Bolni izazovi dekarbonizacije

Iako Hrvatska razvija mnogo projekata što se tiče obnovljivih izvora energije i čini se kako će doseći zadane ciljeve o održivijoj proizvodnji električne energije, to ne treba uzimati zdravo za gotovo. Razvoj takvih projekata nailazi na mnoge prepreke i to nije tipično samo za Hrvatsku, već se na slične probleme nailazi svugdje u Europi. Direktorica OIEH-a kao glavne hrvatske kočnice takvih projekata izdvaja kompliciran administrativni proces, ishođenje dozvola koje može potrajati godinama, neriješene imovinsko-pravne odnose, prostorno planiranje i tumačenje Nature 2000.

– Ekološka mreža nije prepreka za gradnju i razvoj projekata, ona samo daje okvir zaštite prirodnih staništa i dodatnih uvjeta koje investitori moraju poštovati. Problem nastaje kada se interpretacijama tih zahtjeva na lokalnoj administrativnoj razini traže dodatni, posebni uvjeti koji nepotrebno zakompliciraju cijeli proces razvoja projekata. A kočnica dolazi i od nevladinih udruga – obrazlaže Pokrovac kako se nerijetko aktivizam ispriječi i pred projekte održivog razvoja te zaključuje da se ciljevi Europskoga zelenog plana neće ostvariti ako se ne riješe svi navedeni problemi.

– Domaći sektor obnovljive energije, koji ima znanja i iskustvo, može igrati mnogo veću ulogu u postizanju uspješne energetske tranzicije i podizanju konkurentnosti gospodarstva, stoga je itekako važno riješiti probleme s kojima se suočava – smatra ona.

Europski zeleni plan kao platformu strateških smjernica za budućnost prepoznaje i grupa Energia Naturalis (ENNA).

– Nema segmenta života EU ni države članice ili pojedinca koje novi koncept u godinama koje dolaze neće zahvatiti i tražiti promjenu razmišljanja i pristupa poslovnim, ali i svakodnevnim životnim odlukama. S obzirom na to da je jedan od ciljeva i dekarbonizacija društva te jačanje korištenja obnovljivih izvora energije te primjerice vodika i energetski učinkovitih rješenja kako bi se drastično smanjila emisija stakleničkih plinova, vidimo prostor jačanja naše uloge kako u segmentu promicanja plina kao tranzicijskoga goriva ka dekarbonizaciji, kao i u segmentu uključivanja u nova rješenja na tragu Green Deala poput istraživanja opcija korištenja vodika ili waste to energy rješenja. Posljednjih nekoliko godina razmatramo i koncepte ulaganja u obnovljive izvore energije – kažu iz ENNA-e te napominju da Europski zeleni plan podrazumijeva promjene poslovnih strategija u nizu gospodarskih sektora.

Promjene su to koje nisu jednostavne i uključuju nestanak nekih sektora.

– Gospodarstvo EU, ali i nacionalna gospodarstva suočit će se s bolnim izazovima nestanka nekih dosadašnjih procesa i znanja i s potrebom brzoga generiranja ne samo novih znanja nego i poslovnog okružja koje će omogućiti što bezbolniju tranziciju. U tom kontekstu, različiti oblici sufinanciranja tranzicije pojedinih sektora i pametno ulaganje EU sredstava u razvoj neophodne infrastrukture za ubrzanu dekarbonizaciju bit će presudno – zaključuju iz ENNA-e.

Jedan od takvih projekata jest i pilot-projekt uvođenja naprednih mreža koji provodi HEP – Operator distribucijskog sustava (HEP ODS). Ta modernizacija dijela elektrodistribucijske mreže u Hrvatskoj vrijedna je gotovo 177 milijuna kuna i prvi je projekt HEP ODS-a sufinanciran nepovratnim sredstvima Europske unije.

– U sklopu plana ulaganja za razdoblje od 2020. do 2030. godine planiramo provesti niz ulaganja u ostvarenje funkcionalnosti naprednih mreža, i to: ulaganjem u razvoj i optimiranje konvencionalne mreže, primjerice, ugradnjom većeg broja energetski učinkovitih transformatora, ulaganjem u napredna mjerenja, između ostalog, i ugradnjom brojila s mogućnošću daljinskog očitanja, ulaganjem u automatizaciju distribucijske mreže te ulaganjem u napredno vođenje pogona automatizacijom komunikacijske infrastrukture dispečerskih centara – otkrivaju nam svoje planove u HEP ODS-u svjesni da napredne mreže predstavljaju novu paradigmu elektroenergetske budućnosti.

Neizbježna energetska tranzicija

Da je to tako pokazuje i podjela sredstava u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) za ulaganja u ključne energetske infrastrukture vrijednog 998 milijuna eura. Gotovo 85 posto tog iznosa pripast će projektima u području električne energije i pametnih mreža.

– Hrvatska u idućim godinama planira znatno povećati udio obnovljivih izvora energije u ukupnom energetskom miksu i to najviše putem natječaja za dodjelu tržišnih premija i zajamčene otkupne cijene za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija. Kvota koja će se dodjeljivati putem spomenutog natječaja u iduće tri godine iznosi više od 2 GW, od čega većina otpada na sustave sunčanih elektrana i vjetroelektrana – navodi Šćulac Domac pojašnjavajući kako je tako dobivena energija varijabilna i nepredvidiva jer nemamo utjecaj na dnevnu osunčanost, vanjsku temperaturu, brzinu i smjer vjetra.

To onemogućava stabilno povezivanje s mrežom te su potrebna napredna rješenja – sustav pametnih mreža sa sustavima za pohranu energije.

Dok se ne osposobe takvi sustavi i ne prevladaju u opskrbi energijom, brat ćemo voće s najnižih grana jer upravo je funkcionalni sustav za učinkovito korištenje obnovljivih izvora energije put ka višim razinama tranzicije. Dotad je informiranje i obrazovanje ključ do novih inovativnih ideja koje tek treba razviti i usvojiti širom industrije i svih sektora.

– Jedino edukacijom i promicanjem prednosti zelene energije možemo bolje razumjeti sve izazove koji su pred nama, ali i napraviti snažnije pomake u neizbježnoj energetskoj tranziciji kroz koju prolazimo. Pritom se svi – državna vlast, industrija, tvrtke, građani – moraju uključiti u putovanje u održivi svijet jer jedino tako možemo pokrenuti lavinu promjena – zaključuje Pokrovac.