Korona i biznis
05. veljača 2020.

‘Fintech‘ industrija - Suživot s klasičnim bankama moguć je, poželjan i koristan za obje strane

Piše: Berislav Nadinić, viši menadžer u Deloitteovu Odjelu poslovnog savjetovanja

Za sada većina financijskotehnoloških kompanija na tržištu ne konkurira tradicionalnim kreditnim institucijama na području njihova temeljnoga poslovnog modela – prikupljanja depozita i plasiranja kredita – nego se fokusira na naknade i, što je još važnije, prikupljanje podataka o potrošačkim navikama korisnika. Na modelima suradnje koje su pokrenuli Apple i Google vide se prednosti, ali i mogući rizici

Počevši od spektakularnog rasta bitcoin balona u drugoj polovini 2017., u Hrvatskoj se sve češće i češće u medijima govori o 'fintech' industriji. Financijska tehnologija, skraćeno 'fintech', nova je grana industrije koja upotrebljava nove tehnologije za poboljšani pristup financijskim uslugama, najčešće preko mobilnih uređaja odnosno novih aplikativnih sučelja.

Nekadašnji unicorn startupovi, danas etablirane 'fintech' tvrtke kao što su Revolut i TransferWise, postali su sastavni dio svakodnevice za velik dio hrvatskih građana. Revolut u Hrvatskoj ima više od pedeset tisuća korisnika, što je znatan udio u odnosu na sedam milijuna korisnika na razini Europe i Australije.

Jednostavna korisnička sučelja, mogućnost plaćanja u domaćoj valuti, slanje i primanje sredstava iz inozemstva te jednostavne i efektivne opcije za budžetiranje, planiranje, analizu troškova i investiranje čine financijskotehnološka aplikativna rješenja iznimno privlačnima za korisnike financijskih usluga.

U čemu je razlika

Nasuprot njima, mobilne aplikacije ili aplikacije internetskog bankarstva tradicionalnih kreditnih institucija, često razvijene još prošlog desetljeća, mogu se mnogim korisnicima činiti nezgrapne i zastarjele. Prema takvoj percepciji neumitnog tehnološkog razvoja, promatraču se čini da je pitanje dana kada će tradicionalne kreditne institucije staviti ključ u bravu i biti zamijenjene kreditnim karticama na mobilnim uređajima.

No stvarnost je malo drugačija. Naime, kao što im ime kaže, primarna je zadaća kreditne institucije zaprimanje depozita i plasiranje kredita. Ako se pomnije prouči ponuda usluga većine 'fintech' kompanija, primjećuje se vrlo slaba prisutnost odnosno izostanak kreditnih proizvoda. Riječ je uglavnom o raznim vrstama prepaid kreditnih kartica, olakšanim konverzijama među valutama, međunarodnim prijenosima koji zaobilaze SWIFT te združenim aplikativnim sučeljima za pregled računa iz više kreditnih institucija.

Slijedom toga, očito je da za sada većina 'fintech' kompanija na tržištu ne konkurira tradicionalnim kreditnim institucijama na području njihova temeljnoga poslovnog modela – prikupljanja depozita i plasiranja kredita, nego se fokusira na naknade i, što je još važnije, prikupljanje podataka o potrošačkim navikama korisnika.

Naravno, riječ je o vrlo općenitoj generalizaciji koja ne uključuje mnoge iznimke. Možda je jedna od najpoznatijih Kabbage, financijskotehnološka kompanija koja se specijalizirala za izravno financiranje prije svega malih poduzetnika koristeći se algoritmima strojnog učenja za analizu podataka klijenata i podnositelja zahtjeva, kako bi na temelju analize toka novca poduzetnika smjesta donijela odluku o odobravanju odnosno odbijanju kredita.

Bankarski Uber?

Postavlja se pitanje zašto još nismo vidjeli 'fintech' ekvivalent Ubera ili Airbnba? Uber i Airbnb tehnološke su platforme koje na jeftin, siguran i brz način povezuju vlasnike određenog resursa (automobila i vozača, odnosno nekretnine) i korisnike koji su spremni platiti privremeno korištenje njime. Kod 'fintech' industrije taj je resurs novac, a za sada nema mnogo potencijalnih korisnika koji bi svoju ušteđevinu bili spremni ponuditi preko neke peer-to-peer lending tehnološke platforme i napustiti dosadašnje tradicionalne oblike investiranja. Čak i da zanemarimo regulatorne i pravne zapreke, kao i kod tradicionalne kreditne institucije, iznos plasiranih sredstava – bilo putem 'fintecha' kao tradicionalne kreditne institucije bilo samo kao platforme posrednice – ovisi o izvorima financiranja.

Za svaki 'fintech' koji želi uvesti inovaciju u područje kreditnih proizvoda dodatan je izazov pitanje kolaterala, najčešći način djelomične mitigacije rizika kod tradicionalnog bankarstva. Neke 'fintech' kompanije, kao prije spomenuti Kabbage, izbjegavaju osiguranje plasmana kolateralom koristeći se prediktivnom snagom klijentovih podataka u svrhu što točnije moguće procjene kreditne sposobnosti klijenta.

Regulativa i okrupnjivanje

Problem transformacije tradicionalnog bankarstva u svijet 'fintecha' ograničen je i dodatnim čimbenicima, prije svega sve većim regulatornim pritiskom koji utječe na okrupnjivanje financijskog sustava kako u regiji tako i na razini EU. Uvođenje nove, sve kompleksnije regulative pisane za velike, međunarodno aktivne banke otežava poslovanje srednjih i malih banaka koje moraju sve više financijskih i ljudskih resursa investirati u 'compliance' s postavljenim standardima, što može znatno utjecati na bilancu.

Slijedom toga, dobivanje bankarske licencije za 'fintech' kompaniju predstavlja dodatan izazov, posebno u zemljama Europske unije. No ti izazovi nisu spriječili poznate 'fintech' kompanije kao što je Revolut da osiguraju specijalizirane bankarske licencije (u slučaju Revoluta kod Narodne banke Litve) koje im omogućuju zaprimanje depozita. Te regulativne zapreke objašnjavaju zašto se ipak velik dio 'fintech startupova' fokusira na tehnološke aspekte unaprjeđenja umjesto da pokušaju konkurirati tradicionalnim bankama u njihovoj temeljnoj djelatnosti – plasiranju kredita i zaprimanju depozita.

'Fintech' i tehnološki divovi

Možda najbolji pokazatelj izazova s kojima se susreće 'fintech' industrija u svojim naporima da revolucionira financijsku industriju jest ponašanje dvaju tehnoloških divova – Applea i Googlea. Dvije tvrtke s gotovo nevjerojatnim zalihama kapitala iza sebe imaju povijest ambicioznih pokušaja disrupcije ulaskom u nove grane industrije od ručnih satova do računalnih igara. No vrlo su oprezne kada je riječ o financijskoj industriji, bez obzira na uspostavu svojih vlastitih platnih servisa (Google Pay i Apple Pay).

Tek u studenome 2019. Google je objavio svoj pilot-projekt pružanja usluge štednih i tekućih računa u suradnji sa Stanford Federal Credit Unionom, kreditnom unijom skromne aktive od dvije milijarde dolara i 65 tisuća korisnika. No važniji od kreditne unije jest drugi, znatno veći partner u tom pilot-projektu – Citibank. Još je nejasno koji će biti sljedeći korak suradnje Googlea i Citibanka nakon provedenog pilota.

Potpuno dijametralni pristup odabrao je Apple predstavivši svoje partnerstvo s Goldman Sachsom. Za razliku od Googleova pilot-projekta koji se fokusirao na tradicionalne financijske usluge, Apple se odlučio za strategiju izdavanja brendirane kreditne kartice – Apple Carda. Poslovni model ove suradnje zapravo je vrlo sličan ostalim brendiranim kreditnim karticama u tome da Apple dobiva naknadu od Goldman Sachsa za svakoga novoga klijenta koji odluči postati korisnik Apple Carda. Zahvaljujući divovskoj prodajnoj mreži i činjenici da velik broj Amerikanaca kupuje mobilne uređaje na novougovorene kreditne kartice, očito je da će taj aranžman biti unosan za obje strane.

Postavlja se pitanje zašto su se dva tehnološka diva odlučila na partnerstvo s etabliranim kreditnim institucijama pri ulasku na financijsko tržište umjesto da su krenula od nule?

Budući suživot

Odgovor je na to pitanje da sve strane mogu profitirati iz zajedničke suradnje. Apple i Google partnerstvom s Goldman Sachsom odnosno Citibankom ne trebaju se upletati u vrlo reguliranu industriju kao što je financijska, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. Tradicionalne kreditne institucije i dalje će se brinuti za zadovoljenje regulatornih zahtjeva, razinama kapitala, ali i privlačenju deponenata, čija sredstva uvjetuju kreditnu aktivnost banke.

Također, tradicionalne banke posjeduje jednu komponentu koja je Appleu i Googleu iznimno važna, a to je povijest financijskih transakcija svojih klijenata. Integracija tih podataka kao što su povijest, iznos i lokacija svake transakcije s kreditnom karticom s podacima o svojim klijentima koje pohranjuju Apple, a posebno Google, dat će doslovce potpuni uvid u ponašanje njihovih zajedničkih klijenata. I za Citibank i Goldman Sachs prednosti su velike – Apple i Google omogućuju pristup golemom broju potencijalnih novih klijenata, a postoji mogućnost da njihova virtualna i stvarna prodajna mreža može zamijeniti postojeće bančine prodajne kanale. Naravno, ovaj modalitet suradnje nosi određene rizike za obje strane – kao što je Michael Corbat, CEO Citibanka, primijetio da je rizik za tradicionalne banke da tehnološki div potpuno preuzme upravljanje odnosom s klijentima i da se kreditna institucija svede na razinu tvrtke koja upravlja komunalnom infrastrukturom.

S druge strane, primjer optužbi za navodnu diskriminaciju tijekom odobravanja zahtjeva za Apple Card pokazuje reputacijske rizike od ulaska tehnoloških divova na visokoregulirano tržište financijskih usluga i proizvoda. Ostaje vidjeti kako će dva tehnološka diva, odabravši dva suprotna pristupa ulasku u financijsku industriju, točno definirati svoja partnerstva s tradicionalnim bankama i koje će inovativne proizvode ponuditi na tržištu. Naime, bez obzira na izjave financijskotehnoloških inovatora i poduzetnika otprije nekoliko godina, velike međunarodne bankarske grupacije još će dosta vremena biti prisutne, barem do sljedećega evolucijskog koraka u financijskoj industriji.