U noći sa subote na nedjelju i s nedjelje na ponedjeljak moći ćete vidjeti do 80 zvijezda padalica u jednom satu i dakako ne zaboravite pri tom poželjeti nešto!
Kiša meteora, odnosno Perzeida prikazuje veći broj svijetlih meteora, događa se u kolovozu i obično kada je vrijeme lijepo, a noćne temperature ugodne sjeverno od ekvatora. Ovogodišnja kiša Perzeida događa se kada je Mjesec u fazi polumjeseca, što znači da sjaj mjesečine neće utjecati na broj vidljivih meteora, piše portal Znano.st.
Perzeidi počinju kao sitne čestice prašine koje ulaze u Zemljinu atmosferu brzinom od 59 km/s isparavajući zbog trenja sa zrakom te ostavljajući za sobom tragove svjetlosti koje zovemo meteori. Meteori izgledaju kao da svijetle s mjesta na granici zviježđa Kasiopeja i Perzej (od ovog drugog kiša je i dobila ime). Ova tzv. svjetlost nalazi se jednu trećinu puta od sjevernoistočnog horizonta do zenita oko ponoći i penje se više kako se približava zora.
Mladi mjesec neće imati veliki utjecaj, zato što će biti puno svijetlih meteora. Promatrači koji budu gledali nebo za oblačnog vremena, moći će vidjeti 60 do 80 meteora na sat, u prosjeku barem jedan po minuti, sat ili dva prije prolaska sumraka nakon 4 ujutro po lokalnom vremenu. Do tada će planeti Venera i Jupiter dati svoj svjetleći doprinos najljepšoj predstavi prije zore u 2012. godini.
Za opažače iz znatiželje najbolje vrijeme za opažanje Perzeida je 11./12. i 12./13. Nakon 24:00 radijant će već biti dovoljno visoko te će učestalost pojavljivanja meteora biti dovoljno brojna za uživanje u čarima zvijezda. Pored Perzeida u to je vrijeme aktivno još nekoliko meteorskih rojeva (sjeverni i južni Aquaridi, Capricornidi) te i oni pridonose spektaklu na nebu.
Osnovno pravilo kod astronomskih opažanja, pa tako i opažanja meteora, je – naoružati se strpljenjem – vrlo se često događa da nekoliko minuta “nema ništa” a onda se u svega par sekundi pojavi nekoliko sjajnih meteora! Za opažanje meteora nije vam potrebno nikakvo optičko pomagalo – dovoljne su samo oči! Za početak potrebno je otići izvan područja koja su kontaminirana svjetlosnim zagađenjem, ili u najmanju ruku barem izvan područja direktne vidljivosti žarulja iz armatura javne i druge rasvjete. Najpovoljniji položaj za opažanje je ležeći. Iako većina meteora nestane visoko u Zemljinoj atmosferi, na visini od 85 i 115 km, nekoliko većih čestica preživi do 20 km od površine. One obično proizvedu vatrene kugle koje sjaje kao, ili čak više, od Venere.