Prije tri tjedna u ‘Ekonomalijama’ sam iznio tezu da je došlo vrijeme da Zoran Milanović ode s premijerskog položaja. To što je na ružan način ovaj tjedan smijenio najboljeg i najpopularnijeg ministra u svojoj vladi Slavka Linića samo je još jedan dokaz te ocjene.
Na Milanovića više nema smisla trošiti riječi. On ima svoj ‘film’ i dano mu je pravo da ga ima. Sada su važna ova 103 imena. U njihovim je rukama sudbina SDP-a, ali i Hrvatske u cjelini. Ovo su članovi Glavnog odbora SDP-a, koji bi jedini mogli natjerati Milanovića na odstupanje. Može se činiti kao pretjerivanje potrošiti pola kolumne da im se abecednim redom navedu imena, ali s obzirom na to da ovakvi tekstovi ostaju zapamćeni u internetskim tražilicama, neka za desetak ili više godina djeca ili unuci nabrojenih pitaju svoje očeve, majke, djedove ili bake zašto nisu smogli hrabrosti i zaustavili propadanje. A i oni sami da se jednog dana pogledaju u ogledalo i pokušaju odgovoriti jesu li išli ‘maleni ispod zvijezda’. Dakle, članovi su najvišega stranačkog tijela između dviju konvencija:
SDP-ovih 103 Jimoh Ajibola Akinyemi, Tihomir Aleksić, Ingrid Antičević-Marinović, Ivo Baldasar, Damir Balenović, Anita Bara, Dubravko Bilić, Rade Bobanac, Ana Brbora-Hum, Sonja Brozović-Cuculić, Zvane Brumnić, Zlatko Cegledi, Ante Ćaleta, Kristina Ćurčija, Tihana Dankić, Nada Del Vechio, Nikola Domitrović, Mirko Duhović, Saša Đujić, Vesna Fabijančić Križanić, Erik Fabijanić, Marko Filipović, Damir Godec, Gabrijela Gorjanac Kapša, Peđa Grbin, Maja Grgić, Martina Grman, Goran Grobotek, Vedran Grubišić, Mario Habek, Domagoj Hajduković, Sanja Horvat Iveković, Denis Hrestak. Tu su i Ljubica Hrgović, Đurđa Ivković-Macut, Vesna Jakas, Kristina Jakopović, Nadica Jelaš, Ivo Jelušić, Maja Jenei Jurković, Martina Jović, Marin Jurje-vić, Franjo Kikić, Stjepan Kovač, Dino Kozlevac, Jurica Krleža, Sunčana Kunac, Matko Kuzmanić, Saša Lamza, Josip Leko, Martina Levaković Banović, Slavko Linić, Darko Liović, Nenad Livun, Marija Lugarić, Roberto Lujić, Ivan Lukež, Dino Manestar, Dragica Marač, Nikola Maras, Josip Matkov, Goran Mikan, Sandra Mitrović Nikšić, Daniel Mondekar, Marina Novaković-Matanić, Zvonimir Novosel, Domagoj Oštrić. U Glavnom su odboru još Tin Pažur, Lidija Pemper, Vesna Perak Bone, Sandra Petrović Jakovina, Tonino Picula, Nataša Poparić, Dražen Posavac, Vanja Posavac, Ivana Posavec Krivec, Dražen Pros, Vjeran Radelić, Igor Rađenović, Ozren Robić, Renata Sabljar Dračevac, Tomislav Saucha, Tomislav Sitar, Gordana Sobol, Srđan Subotić, Sebastijan Svat, Tatjana Šimac-Bonačić, Snježana Španjol, Dan Špicer, Petar Tanić, Nikola Turčinov, Davorko Vidović, Franko Vidović, Katica Visković, Walter Volk, Tanja Vrbat, Marija Vukobratović, Ivan Vuković, Željka Zagvozda, Dragica Zgrebec i Vesna Želježnjak.Bojim se da u toj skupini nema dovoljno kritične mase da se zaustavi srljanje u propast SDP-a, Kukuriku koalicije i ekonomski do ruba dovedene zemlje. Bit će veliko iznenađenje ako se to očekivanje pokaže netočnim. Naravno, ta vojska trebala bi imati predvodnike iz Predsjedništva stranke, ali ni ondje nema mnogo izgleda za revolucionaran pokret i liderstvo.
Učiti od Vatikana Naravno, nad SDP-om, koji će se pod Milanovićem ubrzano urušavati, ne treba previše tugovati. Svaka stranka doživi sudbinu kakvu zaslužuje. Problem je u tome što je odgovornost ta 103 član Glavnog odbora to što je u oporbi još nereformirani HDZ. Čiji predsjednik Tomislav Karamarko poručuje kako će, dođe li na vlast, ljudi smjeti slobodno govoriti samo kod kuće. A u javnosti će se morati držati pravila i doktrina koje on bude odredio.Bihevioristička teorija ponašanja organizacija kaže da sposobni organizmi imaju sposobnost preživljavanja. Nesposobni nisu imuni na izazove i - propadaju. Vjerojatno je posljednje što želi većina članova SDP-ova Glavnog odbora usporedba s organizacijom sa sjedištem u Vatikanu.Kao što danas organizaciji zvanoj SDP opada broj naklonjenih birača, tako je proteklih godina Katolička crkva počela gubiti naklonost dijela članstva. Uz ispriku vjernicima na možda neumjesnoj usporedbi, ali kad je ‘glavni odbor’ Crkve vidio da papa Benedikt XVI. ne odgovara ‘potrebama trenutka’, vrlo ga je brzo umirovio. I pronašao karizmatičnoga, reformatorskog papu Franju. Zato neke organizacije traju više od dva tisućljeća, a druge propadnu nakon samo nekoliko desetljeća.