08. lipanj 2021.

Apsurdi ovrha - Tko redovito ne provjerava prave mrežne stranice, može ostati bez svojih potraživanja

Financijskoj agenciji dopušta se objava poziva za dostavu pismena na njezinim internetskim tranicama, što prouzrokuje obustavu postupaka ovrhe koji traju i više godina. Rješenje je prilično jednostavno, zašto onda npr. Finine objave ne bi automatizmom bile i na sudskoj e-oglasnoj ploči?!

Od kada postoje sudovi, postoji i problem ovrhe. Iznimka su sudski postupci u kojima se donose tzv. konstitutivne odluke koje ne zahtijevaju ovrhu, a pravilo su one u kojima je ovrha nužna, drugim riječima neizbježna. Primjer sudske odluke bez ovrhe su npr. postupci u kojima dolazi do razvoda braka. Najbolji primjer sudske odluke koja zahtijeva ovrhu ona je kojom se tuženiku nalaže plaćanje određenog iznosa pod prijetnjom ovrhe ako se ne plati dragovoljno. Već jako dugo se kao temeljni pozitivni trend u hrvatskom pravosuđu provlači ideja rasterećenja, pod kojim pojmom se skriva mnogo toga, i pozitivnog i negativnog.

Notorno je da ovršni postupci jako opterećuju sudove, nije tako star podatak prema kojemu je na drugom po veličini sudu u našoj državi pronađeno nekoliko tisuća ovršnih rješenja za koja nije ni pokušana dostava. Brojne su ovrhe na sudovima trajale godinama i nitko se nije ni bunio kada su u taj postupak uključeni javni bilježnici i Fina. Sada preostaje samo provjeriti jesu li osnovane ili neosnovane primjedbe prema kojima se Fina na neki način ponaša kao 'sud iznad suda' i prema kojima su iz određenih razloga ugroženi i pravna sigurnost i vladavina prava. Evo o čemu je riječ.

Nelogičnosti objava

Stranke su se već nekako navikle da informacije o postupcima u kojima imaju interesa prikupljaju i putem oglasnih ploča sudova (uključujući i e-oglasnu ploču). Naravno da to nije jednako jednostavno i dostupno pravno i/ili informatički neobrazovanoj osobi i onoj koja ima znanja, a ako nema znanja ima sredstva za angažiranje stručnjaka koji će obaviti posao. Od novele Ovršnog zakona iz 2014. na snazi je čl. 95., a prema kojemu prodaju nekretnine provodi Agencija (Fina), a Zahtjev za prodaju Agenciji dostavlja sud.

Radi provedbe te promjene doneseno je više podzakonskih akata, pa tako i Pravilnik o vrstama i visini naknada za obavljanje poslova provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku. Prema tom Pravilniku Fina će objaviti na svojim mrežnim stranicama poziv na uplatu predujma za pokriće troškova provedbe prodaje elektroničkom javnom dražbom. Ako ovrhovoditelj u propisanom roku ne uplati predujam u cijelosti, Agencija neće provesti prodaju te će o tome u roku od osam dana obavijestiti sud. Sukladno tim odredbama, Fina poziv na uplatu predujma za prodaju nekretnine objavljuje na svojoj web-stranici, time da se pismeno smatra uručenim u trenutku kada je to tako i objavljeno, te je rok za uplatu osam dana.

Dakle, ako ovrhovoditelj nije svakodnevno provjeravao Fininu web-stranicu propustit će rok. Pri tome predstavlja posebnu nelogičnost da o istoj objavi nema naznake u Očevidniku pokretnina i nekretnina Fine. Navedenim odredbama zaobilazi se uobičajena procesna procedura dostave te se Fini dopušta objava za zasebnoj platformi, koja se smatra valjanom, a što dovodi do obustava postupaka ovrhe koji traju i više godina te isto može dovesti i do potpunoga gubitka tražbine ovrhovoditelja uslijed zastare. Takav način dostave pismena koji može dovesti do obustave ovrhe u najmanju je ruku apsurdan, a vjerujemo i da ozbiljno ugrožava i pravnu sigurnost i vladavinu prava kao temeljna načela svake pravne države.

Naravno da svatko može reći da nije problem obustava ovršnog postupka jer je ovrhu moguće ponovno pokrenuti. Međutim, kao prvo, propadaju sva plaćanja iz onoga obustavljenog postupka, a još je mnogo važnije i opasnije što je moguće da je u vrijeme ponovnog predlaganja ovrhe tražbina zastarjela. Inače, zastara glede tražbine na temelju pravomoćne presude iznosi 10 godina. Dogodi li se to zato što se dostava smatra izvršenom, a stvarno nije izvršena, situacija je katastrofična. Pri tome je rješenje prilično jednostavno, zašto npr. objave koje daje Fina ne bi automatizmom bile i na sudskoj e-oglasnoj ploči?!

Problematične javne dražbe

Nakon navedenog problema treba dodati još jedan. Naime, od 2014. od svih koji pretendiraju na kupnju na javnoj dražbi traži se uplata jamčevine (10 posto). To nije prijeporno za treće osobe, ali ako postoji hipotekarni vjerovnik onda ne vidimo razloga za traženje uplate jamčevine, tim prije što je plaćen predujam za trošak dražbe (bez kojega bi postupak bio obustavljen). Čak i ako prihvatimo da nigdje nije izrijekom spomenut (hipotekarni) vjerovnik, u nabrajanju onih koji imaju pravo sudjelovati u dražbi su samo oni koji su platili jamčevinu (čl. 132. e Ovršnog zakona). Pravo pitanje je mora li vjerovnik gotovo upropašten opstrukcijama dužnika imati sredstva za uplatu jamčevine?

Kako ne bi ispalo da su jedine primjedbe one na Finu i na tvorca pravnog okvira, treba istaknuti da i tamo gdje je u pravilu koncentrirana pravna pamet – na sudovima – ima razloga za zabrinutost. Naime, nedavno smo imali prigodu vidjeti odluku mjerodavnog suda kojim je sud potpuno nezakonito odredio koja se to prava i tereti brišu kada se nakon elektroničke dražbe nekretnina dosuđuje kupcu, odnosno što ostaje neizbrisano.