Korona i biznis
24. ožujak 2020.

Nikola Nikšić: Poduzetnici, razmislite o svemu što trebate napraviti da bi preživjeli

korona kriza   

PIŠE: Nikola Nikšić, Konter savjetovanje

Evo nekoliko prijedloga na što se fokusirati i što raditi u ovako teškoj i izuzetno nepredvidivoj situaciji. Za nju nema nigdje u svijetu povijesnih uzoraka, jer ni jedna prethodna nije bila toliko globalno globalna. Ovo što ću navesti dosta sam komunicirao s drugim poduzetnicima, a i nekim kolegama iz institucija koje na razne načine sudjeluju u gospodarstvu. Ovo nije pametovanje niti „ludilo od ideje“, nego podsjetnik na neke od mogućnosti, pa vidjeti što tko može i mora primijeniti.

KLJUČNA JE LIKVIDNOST

Sada je ključno fokusirati se na LIKVIDNOST. Tko već nije, odmah dobro isplanirati novčani tijek s nekoliko scenarija (od optimizma do pesimizma). Detaljno za 2020. (u okviru tekuće tjedna dnevno, u okviru tekućeg mjeseca tjedno, za preostali dio godine mjesečno), s procjenom na godišnjoj razini za 2021. Rentabilnost i zaduženost ne treba zanemariti ali sada nisu toliko bitni, o njima će se voditi računa u sljedećim koracima. Treba kupiti vrijeme, poslovno preživjeti, zadržati poslovnu sposobnost vodeći računa da se s niti jednim od radnika, svih drugih partnera, institucija ne izgubi razina stečenog povjerenja.

NE OTPUŠTATI

Ne otpuštati ljude. Sjesti s njima i brzo napraviti razuman dogovor o prilagodbi modela plaća. Većina smanjuje masu bruto plaća za 30-tak posto, i to rade tako da veće plaće smanjuju za veće vrijednosti a manje za manje (Robin Hood model, netko će odmah reći „socijalistički“, neka im). Komprimiraju se rasponi između pojedinih kategorija radnih mjesta. Fokus je na osiguranje minimalnih socijalnih potreba kroz radni odnos za većinu. Tome prilagođavaju i ugovore o radu, nadležne pravilnike i odluke. Dio za koji se smanjuje osnovna bruto plaće pretvara se u varijabilni dio čija se isplata veže na objektivne okolnosti (intenzitet posla, naplativost potraživanja, okruženja, mogućnosti djelovanja….). Modeli upravljanja radnim učincima su itekako i dalje neophodni u primjeni, da ostane jasna slika tko više i bolje radi, ali zasigurno korištenjem značajno manjih „fondova“ za tu vrstu troška.

GODIŠNJI ODMORI

Godišnji odmori se mogu sada svi iskoristiti. No to ne znači „pravi“ godišnji jer teško da postoji mjesto na svijetu gdje bi se sada mogao iskoristiti i da bi ljudi mogli u glavama otići na godišnji. Radi se o tome da tijekom razdoblja korištenja godišnjih ljudi ipak ostanu dostupni i obave nešto što je specifičnost njihovog radnog mjesta, što je važno, i što mogu. Ne treba zaboraviti, ako nas posreći, i nakon nekoliko mjeseci se  krene s intenzivnijim gospodarskim aktivnostima, da se nakon toga u 2020. neće imati vremena za odmor, nego za rad i odricanja.

ISKORISTITI SVE ŠTO SE NUDI

Pratiti sve objave vezane na potpore, odgode i slično. U svakom slučaju iskoristiti sve što se nudi, da li kao subvencija, odgoda ili povoljno kreditiranje. Prikupiti sve, i zadužiti se koliko god se može pod povoljnim uvjetima (bez naknada, bez kamata ili uz mini mini minimalnu kamatnu stopu). Sav novac koji se prikupi koristi se isključivo za potrebe obrtnih sredstava, za neophodne troškove, i ništa više. Biti strpljiv ukoliko informacija iz institucija nisu jasne, ili su nepotpune ili kontradiktorne. Ne kukati, jer uvijek postoji alternativno rješenje. Ako Hrvate baš ne krase sposobnosti strateškog promišljanja i dugoročnog djelovanja, sigurno smo opravdano cijenjeni po snalažljivosti i sposobnosti improvizacije i „ad hoc“ akcije.  

NEMA ULAGANJA

Nema ulaganja, jedino nabavka onoga što je potrebno da se procesi koliko – toliko uredno odvijaju. Što više sala (novca) koje će se topiti, to bolje, moći će se dulje izdržati. To ne znači nekorektno postupati prema vjerovnicima, niti koristiti situaciju, nego se dogovarati što je optimalno za obije strane.

AKONTACIJE SE NE PLAĆAJU

Akontacije poreza na dobit se više ne plaćaju, a za nadati se da će se brzo naknadno donijeti razumna odluka o plaćanju PDV-a po naplaćenoj realizaciji. Sada za bilo kakve obveze prema državi ne treba trošiti novac, ako je poduzetniku taj novac potreban za održavanje broja zaposlenih, likvidnosti i opće poslovne sposobnosti. Država ima resurse i mogućnosti koje niti jedan od poduzetnika nema (zaduženja, značajna smanjivanja mase plaća u državnoj administraciji koja nije ključna u uvjetima ove krize, redukcija troškova i nabava), i zato je bolje da poduzetnici drže „masku za kisik“ na svojim licima jer tako će omogućiti da veći broj onih koji se financiraju iz njihovog rada i rezultata, preživi. I inzistirati i nadati se da će u međuvremenu od odgovornih donijeti upravo takve odluke koje će omogućiti gospodarstvu da optimiziraju poslovanje, i tako ostvaruju što više ekonomskih koristi za sve skupine dionika.    

PAZITI NA TEČAJ

Treba voditi računa o klizanju tečaja i potencijalnim rizicima koji iz toga mogu proizaći, a u nekim situacijama i mogućnosti zarade.

KOME PRODATI, S KIME RADITI

Što se tiče prodaje i prometa roba, tu se više ne mogu primjenjivati klasična pravila iz upravljanja kreditnim rizicima. Jasno je da rizik nenaplativosti raste, no još je veći rizik da se ne prodaje. Zato, ovdje je ključno kombinirati dvije perspektive. Jedna je procijeniti koje djelatnosti (segmentacija djelatnosti prema dostupnim povijesnim javno objavljenim podacima) i tko može dulje izdržati i izvjesnije preživjeti (neka poduzeća od svojih kupaca koji traže robu i najavljuju da je teško mogu jamčiti da će je podmiriti u nekom sigurnom roku, traže da im takvi dostave preliminarna financijska izvješća za 2019.). Druga je analiza ne-financijskih informacija o postojećim i potencijalnim kupcima: kako su se povijesno ponašali (koliko su i što kupovali, kako plaćali, kako naručivali i komunicirali), tko ih vodi (koliko su kompetentni za djelovanje u ovim situacijama), i ono najbitnije „osjećaj povjerenja“ (može li im se vjerovati, jesu li „pravi“ ili špekulanti i ljudi niže razine morala). Na temelju te kombinacije, donositi odluke o ulasku (ili odbijanju) u poslovnu suradnju, pa onda korak po korak tražiti najbolja rješenja u skladu s okolnostima iz okruženja. Za tako nešto, trebati će sasvim drugi način ponašanja financijskog sektora, i naravno, šteta je (davno napravljena) da u tom sektoru nema više banaka u domicilnom vlasništvu, da mogu autonomnije podržavati i poticati ono što je bitno i korisno za hrvatsko društvo i gospodarstvo.   

SADA NEMA EKSTRA ZARADE

Voditi računa o izlaznim i ulaznim cijenama, sada nije vrijeme ekstra zarada, ali i ne ići dalje od točke pokrića. O tome razmišljati i kao kupac i kao dobavljač. Dijeljenje pogače kruha na razuman, uravnotežen, način.

GRADITI ODNOS

Intenzivno komunicirati sa svima (što češće, jasno i glasno), umjesto „kupi – prodaj“ odnosa koji je još uvijek bio dominantan (malo ušminkan) na tržištu, graditi kvalitetno poslovno partnerstvo na temelju kvalitetnih socijalnih odnosa i znanja o ekonomski održivom i odgovornom poslovanju.

MJERE KRATKOROČNE, ALI..

Za kraj, opaska u duhu Petrice Kerempuha: Mjere koje je objavila Vlada su za sada takve jesu. Kratkoročne, i kao takve dobre i prihvatljive. I nadati se, da će korak po korak, kako će svi sazrijevati u ovako atipičnoj situaciji, biti bolji i odgovorniji, bolje razumijevati širu sliku sa što manje partikularnih interesa. Iz toga početi donositi konsenzusom neke kvalitetne i dugo očekivane strateške odluke na razini države i našeg društva. Implementirati, strpljivo i odgovorno provoditi, i krenuti nabolje, za što imamo ogromne potencijale i resurse.