17. ožujak 2021.

Pet glavnih elemenata za otpornost u krizi

Piše: Zlatko Bazianec, voditelj Deloitteova hrvatskog ureda i partner u Deloitteovu Odjelu poslovnog savjetovanja

Kombinacija globalne zdravstvene pandemije, društvenih i političkih nemira i sve razornijih klimatskih događaja prisilila je kompanije na teške izbore, nove načine poslovanja i korjenite strateške promjene. I još tomu nije kraj. Organizacije koje planiraju i ulažu u predviđanje budućih poremećaja imaju veće izglede za uspjeh

Nakon 2020. oporavak koji podrazumijeva otpornost na nove krize postat će ključni element uspjeha za poduzeća, što pokazuje i Deloitteovo izvješće provedeno među 2260 direktora u 21 državi kojim je dokazano da više od 60 posto globalnih direktora smatra da bismo mogli svjedočiti povremenim ili redovitim poremećajima sličnog razmjera u budućnosti. Međutim, manje od trećine rukovoditelja uvjereno je da bi se njihove organizacije mogle brzo prilagoditi i odgovoriti na buduće prijetnje.

Nezapamćeni izazovi

Poduzeća se oduvijek suočavaju s poremećajima, ali u proteklih su 12 mjeseci svjedočila dosad nezapamćenim izazovima koji ne popuštaju. Kombinacija globalne zdravstvene pandemije, društvenih i političkih nemira i sve razornijih klimatskih događaja prisilila je organizacije na teške izbore, nove načine poslovanja i korjenite strateške promjene. I još tomu nije kraj. Put pred nama vjerojatno će biti još teže predvidjeti. Organizacije koje planiraju i ulažu u predviđanje budućih poremećaja imaju veće izglede za uspjeh, kao i one koje će realno sagledavati dugoročnije negativne utjecaje ove krize. Istraživanje je izdvojilo pet glavnih elemenata uspjeha: spremnost na promjene, prilagodljivost organizacije, dobru suradnju unutar organizacije, vjerodostojnost lidera i odgovornost prema zaposlenicima i društvu.

Ponekad rukovoditelji nisu svjesni svojih sposobnosti dok se ne nađu na kušnji. Na primjer, prije 2020. samo se 24 poto direktora smatralo u potpunosti spremnima za vodstvo tijekom mogućih poremećaja te je samo 21 posto njih bilo u potpunosti uvjereno da bi se njihove organizacije mogle brzo prilagoditi i preusmjeriti.

Otpornost u budućnosti

Međutim, usred pandemije te su brojke skočile na 34 posto, odnosno 30 posto, što upućuje na to da su događaji u 2020. nekim direktorima povećali razinu samouvjerenosti u pogledu otpornosti njihovih organizacija, ali i vlastite otpornosti. Ipak, 66 posto direktora ne osjeća se potpuno spremnima voditi i 70 posto njih nema potpuno povjerenje u sposobnost promjene smjera njihove organizacije i prilagodbe poremećajima.

Riječ je o zabrinjavajućem podatku s obzirom na to da su globalni direktori jasno izjavili kako poremećaji neće nestati: tri četvrtine direktora smatra da je razmjer klimatske krize sličan ili veći od razmjera pandemije bolesti COVID-19. Direktori smatraju da su klimatske promjene glavno društveno pitanje s kojim će se poduzeća susresti u sljedećem desetljeću (47 posto), nakon čega slijede zdravstvena pitanja i sprječavanje zaraze (42 posto) te nedostatak obrazovanja i osposobljavanja (39 posto).

Obilježja otpornosti

Otporne organizacije nisu nužno predvidjele događaje u 2020., ali izdržale su snažne pritiske jer su omogućile i promicale agilne strategije, poticale kulturu prilagodbe te uvodile djelotvornu uporabu naprednih tehnologija. Prema rezultatima ispitivanja, organizacije koje su namjerno ugradile sljedeće elemente u poslovanje i kulturu imaju veće izglede da prebrode poremećaje i pridonesu ostvarenju 'novog normalnog'. Riječ je o sljedećim obilježjima:

1. Spremnost

Uspješni direktori izrađuju planove za sve scenarije, kratkoročne i dugoročne. Više od 85 posto direktora čije su organizacije uspješno održale ravnotežu između kratkoročnih i dugoročnih prioriteta smatraju da su se vrlo učinkovito prilagodili događajima u 2020.; to isto misli manje od polovice organizacija koje ne smatraju da su održale ravnotežu između kratkoročnih i dugoročnih prioriteta.

2. Prilagodljivost

ukovoditelji prepoznaju važnost raznolikosti zaposlenika, osobito nakon godine kao što je 2020. Zbog toga je za budućnost organizacije, prema mišljenju direktora, fleksibilnost/prilagodljivost daleko najvažnija osobina zaposlenika. Skoro tri četvrtine ispitanika iz organizacija koje su uvele mjere za povećanje prilagodljivosti svoje radne snage, kao što su osposobljavanje ili prekvalifikacija, uvođenje programa preraspodjele zaposlenika ili fleksibilni uvjeti rada, izjavilo je da njihove organizacije uspješno potiču otpornu poslovnu kulturu u usporedbi sa samo polovicom organizacija koje nisu uspostavile takve programe.

3. Spremnost na suradnju

Direktori su istaknuli važnost suradnje unutar svoje organizacije, napomenuvši da ona ubrzava donošenje odluka, ublažuje rizik i rezultira višim stupnjem inovacije. Dvije trećine ispitanika koji su izjavili da su njihova društva uklonila prepreke unutar organizacije prije pandemije navelo je da su događajima u 2020. upravljali bolje nego druga društva iz sektora. Tehnologija je bila ključna za suradnju tijekom pandemije. Samo 22 posto ispitanih direktora izjavilo je da su njihove organizacije posjedovale tehnologije potrebne za rad na daljinu prije pandemije. Četrdeset dva posto ispitanika razvilo je i uvelo navedene tehnologije iz nužde tijekom godine.

4. Vjerodostojnost

Direktori razumiju izazov izgradnje odnosa povjerenja s ključnim dionicima, međutim, mnogi smatraju da nisu dorasli zadatku. Više od trećine ispitanika nije bilo uvjereno da su njihove organizacije zadržale povjerenje između rukovoditelja i zaposlenika. U kontekstu pandemije, fizičko, emocionalno i digitalno povjerenje bili su od osobite važnosti. Organizacije koje su kao prioritete postavile fizičku sigurnost svojih zaposlenika i klijenata, mentalno zdravlje i raspoloženje svojih zaposlenika te sigurnost svojih podataka uspješnije su prebrodile 2020. godinu nego one koje to nisu učinile.

5. Odgovornost

Većina direktora priznaje da odgovornost poslovnog svijeta premašuje poslovne rezultate. Osamdeset sedam posto direktora koji su izjavili da su uspješno uravnotežili sve potrebe svojih dionika smatra da bi se njihove organizacije mogle brzo prilagoditi i preusmjeriti kao odgovor na poremećaje. Ta je brojka skoro 50 postotnih bodova veća od razmjera direktora koji su istu stvar izjavili u organizacijama koje nisu uspješno uravnotežile potrebe svojih dionika.