Peter Köppl, predsjednik Udruge lobista Austrije, stigao je u Hrvatsku kako bi prenio austrijska iskustva u regulaciji lobističke djelatnosti.
Zakon o transparentnosti i lobiranju u Austriji je stupio na snagu u siječnju 2013. kao reakcija na politički skandal. Daleko je od savršenog, no bolje da ga imaju, nego da ga nemaju.
● Dok su političari pljeskali za Zakon, mnogi stručnjaci su kritizirali rješenje kao polovično. Što vi mislite o Zakonu, gdje su njegove slabosti?
-Svakako je dobro što smo regulirali djelatnost lobiranja. Međutim, austrijski zakon ima mnogo slabosti i rupe i treba ga hitno poboljšati. Mnogo je rupa u zakonu iz političkih razloga. Primjerice, Zakon kaže da se odvjetnici moraju registrirati kada lobiraju za svog klijenta. Međutim, odvjetnička komora tumači zakon kao opće izuzeće od registracije. Druga mana je jezik koji se koristi u zakonu, a koji omogućuje različite interpretacije. Primjerice, jedna tvrtka protumači da se mora registrirati za lobiranje, dok druga tvrtka tumači kao da se nije dužna registrirati. Zašto je to tako? Zato što se registracija temelji na procjeni samog društva, odnosno je li tvrtka više ili manje od pet posto svog radnog vremena u godini, posvećena lobiranju. Ako je više od pet posto, onda se mora registrirati.
● Što se promijenilo otkada je Zakon stupio na snagu? Je li se smanjila korupcija, povećala transparentnost? Kako to danas izgleda u Austriji i što konkretno to znači za poslovne organizacije, komore, investitore i, na kraju, političke strukture?
-Da budem iskren, nije se mnogo toga promijenilo u svakodnevnom poslovanju, a što se tiče korupcije i je li se ona smanjila, to morate pitati Vladu. Registar lobista koji je na internetu, omogućuje veću transparentnost nego što je to bilo prije nego je registar postojao. Ako je korupcija svedena samo mogao biti odgovoreno od strane vlasti.Web-based lobiranje registrirati sebi daje više transparentnosti nego što je bilo bez registar. No, sudeći prema dionicima kao što su mediji ili nevladine organizacije, ta nova transparentnost nije ni zadovoljavajuća ni dovoljna.
● Može li se reći da je Austrija preuzela međunarodnu pionirsku ulogu u tom području? Prije svega, mislim u EU. Kakva su iskustva u drugim zemljama EU-a?
-U određenoj mjeri, to je istina. Nekoliko zemalja EU, poput Njemačke ili Španjolske, promišlja o implementaciji određenih propisa za regulaciju, druge pak već imaju barem neki propis o lobiranju. Primjerice, Velika Britanije, Francuska, Poljska i Italija.
● Koliko je danas austrijsko lobističko tržište? Koja industrija najviše izdvaja na lobiranje i koja austrijska tvrtka najviše izdvaja na lobiranje u EU?
-Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer ne postoje službene brojke o budžetima za lobiranje. No možemo reći da u Austriji postoji oko dvije tisuće lobista, od čega je dvije trećine njih zaposleno u velikim komorama, kako što su gospodarske komore, komore rada, sindikalne ili u trgovinskim udruženjima.
● Prije nekoliko godina slika lobista je bila prilično loša. Kakva je danas u Austriji u odnosu na imidž u Bruxellesu, europskom lobističkom centru?
-U Austriji je lobiranje krenulo iz lošeg imidža u još gori. Međutim, imidž lobista u Bruxellesu je daleko bolji. Svakako su prihvaćeniji i prati ih dobra reputacija.
● Hrvatsko društvo lobista je od 2008. usmjereno prema tome da lobistički posao učini transparentnijim. Naime, lobiranje je u Hrvatskoj još uvijek nije zakonski regulirano, no hrvatski nacrt zakona napokon čeka puštanje u javnu raspravu. Kako pristupiti zakonu, što biste vi savjetovali?
- Svakako nemojte čekati lobistički ili politički skandal kako bi se u Hrvatskoj lobiranje reguliralo. Surađujte s ključnim donositeljima odluka u uspostavi pragmatičnog i učinkovitog zakonodavnog okvira. Pojednostavljeno, kratko i jasno; najbolji način bi bio da jednostavno usvojite Europski registar transparentnosti (lobista).