U Hrvatskoj postoji visok prag tolerancije prema predrasudama i stereotipima o sudjelovanju žena na tržištu rada, uz još prevladavajući stav da su žene ‘stvorene‘ za kuću i obitelj, a manje od muškaraca za druge, posebno rukovodeće poslove, što je zapravo društveni oblik pritiska i izravne diskriminacije koja se ne mijenja godinama te se naziva i ‘staklenim stropom‘.
Istaknuo je to uz ostalo zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Goran Selanec na 3. konferenciji za razvoj žena u poslovanju koju je s ciljem osvještavanja problema na koje žene nailaze u poslovnom svijetu organizirala tvrtka za poslovno savjetovanje Filaks.Kazavši da se ‘stakleni strop‘ poput prepreke zapravo postavlja pred sve ambiciozne, angažirane i žene koje žele ‘iskočiti iz kutije stereotipa‘ u poslu, Selanec je dodao da je takvo stanje u hrvatskom poslovnom svijetu potvrdilo i nedavno istraživanje ureda pravobraniteljice na 500 poslovnih subjekata u Hrvatskoj, među kojima su bile i najveće i najuspješnije kompanije.
Na svim razinama rukovodećih pozicija žena je u prosjeku 35 posto, pri čemu ih je na višim razinama tek 23 posto, a na nižim nešto više ili 40 posto. Postojeći ‘stakleni strop‘ jednostavno, kako je kazao, ne dopušta ženama da dođu na više pozicije, a to potvrđuje i podacima da su od 928 članova uprava anketiranih poslovnih subjekata velika većina, 751 ili 81 posto njih muškarci, a tek 19 posto ili 177 žena.
Na čelu 91 posto uprava kao predsjednik je muškarac, a isti su postotci i na čelu nadzornih odbora. Iako su u nešto većem postotku na poziciji zamjenice predsjednika to još uvijek nije dovoljno da bi se moglo reći da u Hrvatskoj ne postoji izuzetno velika podzastupljenost žena u najvišim i najplaćenijim tijelima odlučivanja, a time i izravna diskriminacija, upozorio je Selanec.Problem je tim veći što su žene u Hrvatskoj dokazano obrazovanije, jer čine više od 60 posto svih diplomiranih u području poslovanja, a njihov je udio u broju onih s magisterijima i doktoratom 70 posto.
Za sve to objašnjenje nalazi u društvu, stereotipno postavljenom odgojno-obrazovnom sustavu, ali i nedovoljnoj angažiranosti samih žena, ženskih udruga, pa i sindikata na promjeni zakonske regulative i ostvarenju svojih prava. Iznio je i primjer Norveške kao rijetke zemlje u Europi koja je zakonski zabranila takvu diskriminaciju uvođenjem prije četiri godine sustava kvota tako da kompanije, društvene i državna tijela moraju imati 40 posto žena na vodećim pozicijama, a tko to ne učini briše ga se iz registra. To je, smatra Selanec, znatno pridonijelo rastu uspješnosti njihove ekonomije i društvenih djelatnosti.