Ili ga volite ili ga mrzite (češće ovo drugo). Neki su nakon njegova odlaska odahnuli i udahnuli punim plućima, drugi su se uhvatili za glavu jer nije ostao nitko tko zna i želi raditi.
Što god tko mislio o bivšem ministru financija i bivšem SDP-ovcu Slavku Liniću, činjenica je da nikada nije bježao od donošenja odluka i odgovornosti, nije se bojao javnosti i nije mu bio problem biti u prvim redovima noseći glavu na pladnju. Čak i kada se niste slagali s ponekom ili većinom stvari koje je radio, mora mu se priznati da je iza svakoga poteza stajalo argumentirano objašnjenje, katkad i analiza. Ni danas nema dlake na jeziku, posebno kada je riječ o bivšemu šefu. Iako ga se nekoliko puta u intervjuu dotaknuo, nije imao potrebe autorizirati razgovor niti ublaživati oštricu. To se u novinarstvu rijetko doživljava. Na upit bi li se aktivirao u politici više od razine nezavisnoga saborskog zastupnika odgovara kako je operativac, ne salonski političar, a u SDP-u koji ne prihvaća kritike ni drukčije mišljenje nema više što tražiti. Za razgovor smo ga ulovili u vrijeme rasprave o proračunu za 2015., koji premijer Zoran Milanović, kaže, nije bio u stanju suvislo predstaviti.
● Mislite da je u posljednjoj godini mandata itko očekivao nešto doista konkretno?
- Baš zato što je izborna godina, u njoj se pokušava sumirati što je učinjeno i što će se još učiniti jer je to godina u kojoj se najkonkretnije govori o Vladinu radu. To je godina u kojoj se morate najbolje predstaviti biračima, a koliko je premijeru doista stalo do toga, pokazao je načinom na koji je predstavio temeljni dokument za 2015.– s prijezirom.
● S obzirom na to da je proračun slagao vaš bivši suradnik i nasljednik, jeste li očekivali više?
- Tri sam godine uporno gurao da se Vlada dokazuje na javnim investicijama, ali kao ona koja zna upravljati trgovačkim društvima. Zato sam inzistirao da ministri moraju konkretizirati u što će uložiti HEP, hoćemo li početi s obnovom željezničke infrastrukture, gurali smo ulaganje Ine u obje rafinerije. To su bili razlozi što smo u vrijeme dok sam bio ministar računali s višim gospodarskim rastom. Ali Vlada nije dokazala da zna upravljati imovinom. Nažalost, proračun za 2015. pokazuje da se potpuno napuštaju javne investicije i da skromni rast očekuje od izvoza i investicija privatnog sektora. Tako je pokazala da i u posljednjoj godini mandata odustaje od borbe.
● Nikada nisam razumjela logiku političara da odustaju od reformi zbog straha od gubitka vlasti. Vlast će izgubiti upravo zbog nerada.
- U Ministarstvu financija pokazao sam da znam, hoću i mogu provesti reforme. Jesam li bio najnepopularniji političar? Nisam. Rekao bih da je u pitanju ponajviše neznanje i lijenost. Pokojni Račan bio je političar od glave do pete, ni dana nije proveo u realnom sektoru, pa ipak se nije bojao reformi. Mislite da je bilo lagano gurati tvrtke u stečaj? Nije, ali upravo je zato ključna uloga prvog čovjeka, on je taj koji daje poticaj ili, kao u Milanovićevu slučaju, zaustavlja reforme. Zato poruka i Milanoviću i Karamarku: pustite stručne ljude, tada problem nisu ni reforme ni investicije. Ja sam živio i radio u oba sustava. Za usporedbu, u socijalizmu je svaki načelnik općine u njoj želio barem jednu tvornicu. Danas svatko želi samo auto, tajnice, putovanja i urede. Zabrinjavajuće.
>>>Cijeli razgovor možete pročitati u novom broju Lidera.