14. listopad 2018.

Hrvoje Kačer: Tumačenje zakona: Zašto vinogorje Komarna ne može računati na daljnji razvoj

prof. dr. sc. Hrvoje Kačer
prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Svi hrvatski dužnosnici na riječima snažno podržavaju poduzetništvo, ali unatoč tomu u svim anketama prema kriteriju atraktivnosti za ulaganje jako loše stojimo. Nažalost, za to smo sami krivi. Pokazuje to i slučaj jednog od najmlađih i najpotentnijih hrvatskih vinogorja. U vinogorje Komarna u prethodnih je 15 godina sedam tvrtki uložilo više od 20 milijuna eura i zaposleno je (što stalno što sezonski) više stotina ljudi. Rezultat je danas znatno kvalitetnija vinska scena u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj, moderni podrumi, nova tehnologija, ekološka poljoprivreda, a sve zahvaljujući velikom entuzijazmu samih ulagača.

>>>Hrvoje Kačer: Jasno propisano da se plaćeni doprinosi za nesagrađeno moraju vratiti

Toliko izmjena i dopuna

U vinogorje Komarna tijekom 15 godina uloženo je više od 20 milijuna eura i zaposleno više stotina ljudi. Želeći proširiti posao, njegovi su ulagači tražili nešto banalno, da se prava iz ugovora s državom prenesu i na dvije nove tvrtke jer bi širili ponudu, ali…

Još 2004. godine vlada je donijela operativni plan podizanja višegodišnjih nasada i na tom je temelju nastalo navedeno vinogorje. U to vrijeme na snazi je bio zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2001. koji je doživio dvije tzv. novele (izmjene i dopune), nakon toga je donesen istoimeni zakon iz 2008., koji je također doživio dvije izmjene i dopune i jedan poseban naputak, slijedio je potpuno novi istoimeni zakon iz 2013. i opet dva naputka i jedna izmjena i dopuna, te na kraju (za sada) potpuno novi istoimeni zakon iz 2018. godine koji je objavljen 1. ožujka i stupio na snagu osam dana kasnije. Cijelo vrijeme tih birokratskih promjena ulagači u Komarni su ulagali, zaduživali se i uporno se obraćali vlastima da omoguće pravni okvir poticajan za ulaganje. Svaki od spomenutih zakona je inače imao, a ima i ovaj aktualni, dio ‘Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države‘. U tom dijelu je i članak 41., koji sadrži i sljedeće odredbe: (i) prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu se prenijeti iz ugovora o zakupu na pravnu osobu čiji je osnivač zakupnik, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, uza suglasnost Ministarstva; k) prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu se prenijeti iz ugovora o zakupu, uza suglasnost Ministarstva, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, na drugu pravnu osobu nastalu pripajanjem, spajanjem ili podjelom razdvajanjem prema zakonima kojima se uređuju trgovačka društva i zadruge.

Pa posao se razvija

Slijedom tih zakonskih odredbi i u Komarni su se ponadali da mogu riješiti svoje probleme, nadajući se da imaju legitimna očekivanja da im država neće odmoći, da će im pomoći. Umjesto toga, država im izravno odmaže, a da im pri tome nitko ne želi objasniti u čemu je tu opći interes, interes države. Nitko im ne priječi prodati svoje tvrtke, nitko ne može vinograde odnijeti, uglavnom su uložili vlastita, bankovna i ponešto europska sredstva, a država im ne želi udovoljiti u zahtjevima koji su više nego banalni. Odbija prenijeti prava iz važećeg ugovora na dvije tvrtke koje je osnovao taj isti nositelj ugovora, praktično prisiljava sve da provode skupe postupke na trgovačkim sudovima i posljedično prijenosa na drugu pravnu osobu nastalu pripajanjem, spajanjem ili podjelom razdvajanjem.

>>>Hrvoje Kačer: Slučaj Lastovo – Ako država ne štiti ni ‘svoje’, čemu se mogu nadati poduzetnici?

Svakome tko je ikada barem malo ušao u poduzetništvo zna da tijekom 14 godina poslovanja mora nastati potreba za nekom promjenom. Specijalizacija npr. znači potrebu razdvajanja proizvodnje grožđa od proizvodnje i/ili prodaje vina. Cijeli svijet je suglasan da modernizacija znači gradnju kušaonica vina što bliže vinogradima, ali i objekata u kojima će gosti moći prespavati.Dakle, razvijanje posla tražilo je novo definiranje prijašnjeg ugovora, ali tu nastupa kruto tumačenje pravnih normi od strane resornog ministarstva, pri čemu je najgore što je to gotovo uvijek tumačenje nepravnika, često agronoma, koji mogu biti najbolji u svojem poslu, ali oni nisu kvalificirani za tumačenje pravnih normi.

Kada se tim osobama spomene ciljno ili teleološko tumačenje, oni smatraju da je to nezakonito postupanje da bi se postigla nepripadajuća korist. Kada se pravnom nestručnjaku spomene npr. Rezolucija Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o temi ‘Aktualno stanje koncentracije poljoprivrednih zemljišta u EU: kako poljoprivrednicima olakšati pristup zemljištu?‘ (2016/2141(INI)) (2018/C 298/15), opet se nailazi na nerazumijevanje, a to je sastavni dio europske pravne stečevine koja i nas obvezuje.

>>>Hrvoje Kačer: Treba brisati institut raspolaganja neizbrisanom hipotekom

Koga briga za europsko pravo

Ta rezolucija ima točku 12, u kojoj stoji da kako bi se ostvarili ciljevi zajedničke poljoprivredne politike poziva države članice da ‘…s obzirom na to da je što veći stupanj njihova vlasništva nad zemljištem koje obrađuju u interesu održivog i pouzdanog razvoja njihovih poljoprivrednih gospodarstava, potiče države članice da promiču mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva i održive načine proizvodnje; u članku 13. podsjeća na to da veliki investicijski troškovi otežavaju kupnju i zakupljivanje poljoprivrednog zemljišta i šumskih područja malim i srednjim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i zadružnim poduzećima; a u članku 14. prepoznaje važnost malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava za život u ruralnim područjima te poziva države članice da uspostave pravni okvir kako bi se lakše rješavali njihovi problemi.