12. ožujak 2017.

Koncept osobnog brandiranja pao je u vodu jer je razina neizvjesnosti u svijetu rada drastično porasla

Tražite li nov posao, internet je prepun preporuka kako se potencijalnom poslodavcu prezentirati u što boljem svjetlu. Međutim, danas više nije dovoljno lijepo se predstaviti. Potrebno je brendirati samoga sebe.

Oni koji su odlučni u pronalasku boljeg posla, osim snažnog životopisa i jakih preporuka, moraju ozbiljno poraditi na sebi. Upakirati se poput Coca Cole, biti brzi i inventivni poput Googlea ili Amazona. Barem tako sugerira - internet.

Ilana Gershon, profesorica antropologije na Sveučilištu u Indiani brendiranje osobe gleda s velikom dozom skepse. Rezultat je to njezinog jednogodišnjeg istraživanja ljudi koji su u Silicijskoj dolini tražili posao, s kojima je razgovarala i pokušavala odgonetnuti koliko je dojam koji ostavljamo doista bitan za postizanje cilja, dobivanje boljeg posla.

>>>Izbavljenje prekarijata: 2,8 milijuna mladih Europljana dobilo posao na neodređeno

U suprotnosti svemu čemu nas uče agenti za zapošljavanje, životni treneri i ostali ekonomski "propovjednici", pokušaj da sebe prezentirate kao da ste brend, uopće ne pomaže da dobijete posao.

Takav pristup pomaže da prihvatimo tržište rada kao mjesto u kojemu postoji čitav niz prijetnji radniku kojega se promatra kao proizvod, a ne kao čovjeka.

U razgovoru sa menadžerima koji su zaduženi za ljudske potencijale i ljude koji traže posao, Gershon je otkrila da je brendiranje sebe tek instrument kojim se tražitelji posla ohrabruju, stvarajući dojam kako imaju stvar pod kontrolom.

Koncept brendiranja vlastitih mogućnosti i usluga koje možete pružiti, koji se razvijao zadnjih 30 godina, pao je u vodu, jer je razina neizvjesnosti u svijetu rada drastično porasla.

Broj članova sindikata (barem u SAD-u) drastično se smanjio. Porastao je prosječan broj radnih sati u jednom tjednu. Odrasli zaposleni na puno radno vrijeme rade 47 sati tjedno. Milenijalci u prvih 10 radnih godina, nakon završenog fakulteta, promijene najmanje 4 radna mjesta. Poslodavci danas traže da se više radi, a nude znatno manje garancije da će radno mjesto njihovi zaposlenici, dugoročno, i sačuvati.

Danas, zaposlenici sebe doživljavaju kao male poduzetnike. Odnos između poslodavca i zaposlenika sve više izgleda kao ugovor između dvaju tvrtki.

Rezultat je to promjene u načinu na koji radnici danas vide sebe. Prijašnjih godina, radnici su smatrali kako iznajmljuju poslodavcu svoje znanje i vrijeme, a ostatak dana su posvećivali isključivo svojim privatnim interesima.

Danas, zaposlenici sebe doživljavaju kao male poduzetnike. Odnos između poslodavca i zaposlenika sve više izgleda kao ugovor između dvaju tvrtki.

Idealan primjer je Uber, u kojemu su svi zaposlenici ujedno i vlasnici obrta ili tvrtki. U Uberu rade nezavisni slobodni poduzetnici (ili se barem tako čini).

Antropologinja upozorava kako je riječ samo o prividu slobodnog poduzetništva. Ističe kako je više riječ o modelu u kojemu, bez sindikalne zaštite, bez kolektivnih ugovora, bez ugovora na neodređeno i sve zaštite koju takvi ugovori o radu donose, zapravo riječ o postupnoj eliminaciji života izvan rada.

- Zaposlenici su ljudi koji imaju privatne živote i određene potrebe. Nisu uvijek dostupni. Imaju svoje živote izvan radnog vremena- kaže Gershon.

>>>MojPosao: Tjedna ili dvotjedna isplata plaće znači manje gladnih

Kada se pretvorite u brend, onda postajete odgovorni za taj brend i prema poslodavcu, a to zahtijeva stalnu prisutnost. Fotografija učiteljice koja nakon posla pije koktel s prijateljicama, može ju stajati posla, a post koji je u suprotnosti s brendom koji zastupate, može imati dalekosežne posljedice za daljnji napredak u karijeri.

Vizualizacija sebe na ovaj način, potpuno poistovjećivanje s vrstom posla s kojom se bavite, pogubno djeluje na međuljudsku solidarnost. Brendovi se natječu, oni se ne udružuju u zahtjevima za većom plaćom, boljim radnim vremenom ili boljom zdravstvenom zaštitom.

-Možda bi puno korisnije bilo da se na ljude ne gleda kao na vlasništvo ili privatnu tvrtku, već da se na zaposlenike gleda kao na prave majstore onoga što rade, čime se bave. Tako bi ljudi u istoj struci razmišljali o strukturalnim promjenama koje zajednički prolaze - dodala je.

Gershon poručuje kako valja napustiti razmišljanje prema kojemu se moramo razlikovati od ostalih pripadnika čopora, već početi razmatrati one stvari koje radnike ujedinjavaju.