Korona i biznis
27. srpanj 2020.

Edis Felić: Neki Agrokorovi dobavljači dočekali su pravdu, ali gorčina ostaje

Agrokor stari logo cibona   

Optužnice koje je podignuo DORH tvrdeći da su dobavljači Agrokoru izdavali lažne mjenice za nepostojeće poslove, koje je Agrokor naplaćivao s pomoću faktorinških kuća i tako se financirao, morale su, kao što smo i pisali u Lideru, pasti u vodu

Čak 12 od ukupno 13 optužnica protiv Agrokorovih velikih dobavljača odbacio je Općinski kazneni sud u Zagrebu, čime je DORH pretrpio veliki poraz pokušavajući odmotati klupko te velike afere. Kako je za medije izjavio odvjetnik bivšega predsjednika Uprave Saponije Filip Glavaš, Sud nije našao dokaz za DORH-ovu tvrdnju da je riječ o lažnim mjenicama. Da se ovakav epilog naslućivao i to baš zbog razloga koje je naveo Glavaš, pisali smo u Pravdi još sredinom rujna prošle godine.

Tužbu je lani podignulo zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo protiv 13 tvrtki i 29 njihovih čelnih ljudi zbog sumnje da su od 2010. do 2017. potpisali 3070 mjenica za nepostojeće usluge Agrokoru (i njegovim tvrtkama) i da su sklapali usluge o faktoringu kojima se mjenice otkupljuju. Uz Saponiju optužene su i tvrtke te čelni ljudi Tiska, Chromos Agra, Sokol Marića, Kraša… No svi oni sada mogu mirno spavati. Glavaš je medijima rekao da je Sud 'utvrdio kako te mjenice predstavljaju prave mjenice, znači nisu lažne, i kako sadrže sve bitne elemente i kao takve predstavljaju vjerodostojne vrijednosne papire koji su se mogli koristiti u pravnom prometu kao što su se i koristile'.

Što DORH nije mogao dokazati

Iako vjerujem da je doista riječ o lažnim mjenicama, prije deset mjeseci pisali smo o tome da se to neće moći dokazati iz jednostavnog razloga zato što je mjenica vrijednosni papir na kojem nije obavezno navesti što je predmet kupoprodaje. Na tu me činjenicu slučajno upozorio jedan sugovornik kada smo razgovarali o nekoj drugoj temi pa me je to zaintrigiralo. Naime, kako sam tada napisao, tvrtka A kupi jabuke od trgovačkog lanca B, međutim tvrtka A u tom trenutku nema novca za plaćanje jabuka pa trgovačkom lancu B izda mjenicu s rokom plaćanja od šezdeset dana. Ali na mjenici nije obvezno napisati da je riječ o kupoprodaji jabuka; zapravo, nije obvezno navesti o kakvom je poslu riječ. Mjenica je samo dokaz da tvrtka A duguje trgovačkom lancu B zbog obavljenog posla.

Upravo zbog toga što na mjenici ne piše o kakvom je poslu riječ, ni DORH nije mogao dokazati da nije bilo ugovorenog posla između Agrokora (ili njegovih tvrtki) i dobavljača. Doduše, i to smo naveli, za vrijeme izdavanja mjenica moglo se utvrditi da (iz našeg primjera) nije izdana nikakva faktura trgovačkog lanca B tvrtki A na kojoj bi se vidjelo o kojem je poslu riječ, ali smo zaključili da unatoč tomu ne može netko sa sigurnošću tvrditi da posla nije bilo jer se logično pretpostavlja da nitko neće, pa tako ni tvrtka A, izdati mjenicu nekomu ako od njega nije nešto kupio, osim u praktički nemogućem slučaju da A želi darovati novac B.

Zbog toga je i bilo logično da su odvjetnici dobavljača bili gotovo sigurni da će DORH-ova tužba pasti, a vjerujem da su i u samom DORH-u bili svjesni unaprijed izgubljene bitke. Postavlja se drugo pitanje – je li pravda ovime zadovoljena? Kao i prije kada sam pisao, rekao bih da u neku ruku jest, iako sam, ponavljam, uvjeren, kao uostalom (da si ne lažemo) i svi ostali akteri u ovom slučaju te javnost, da su te mjenice doista bile lažne.

Svi su sve znali

Naime, da je sud prihvatio fakt da su mjenice bile lažne (prihvatio je da su formalno-pravno bile ispravne), najdeblji kraj bi izvukli veliki dobavljači koji bi praktički jedini bili kažnjeni u cijeloj priči. A kako mi je rekao jedan poduzetnik čija je tvrtka Agrokoru bila veliki dobavljač, bilo je teško reći 'ne' zahtjevu Agrokora da im izdaju mjenicu za neobavljenu kupnju, u što ne treba sumnjati s obzirom na to da znamo kako se tada poslovalo. U cijeloj priči odgovornost ne mogu izbjeći ne samo u Agrokoru (čijim se bivšim čelnicima sprema optužnica) nego i banke i faktorinške tvrtke koje su također svjesno sudjelovale u ovome znajući pozadinu svega. Uostalom, to potvrđuju i riječi guvernera HNB-a Borisa Vujčića koji je kazao da su 'svi sve znali'. Zato i mislim da je odbijanjem tužbe na Sudu pravda ipak zadovoljena iako će ostati gorčina zbog svega što se događalo.

POST SCRIPTUM

Razlog zašto smatram da je pravda dijelom zadovoljena jest i zbog toga što su u ovom lancu potpisivanja i eskontiranja mjenica (Agrokor – dobavljači – faktoring) upravo veliki dobavljači bili uvjerljivo – najslabija karika. Bili su prisiljeni to raditi, doduše kao i faktorinške kuće koje su osnovale banke (i uključile ih u posao nakon što je bankama HNB ograničio mogućnost kreditiranja prezaduženog Agrokora), ali objektivno rečeno, banke su uvijek bile u boljem položaju od dobavljača.