05. listopad 2019.

Turudić ipak nije naštetio ugledu suda: Najbrži sudac u sporom pravosuđu

Sasvim je očekivan pravorijek predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse o prebrzoj vožnji suca Ivana Turudića, koji, prema Sessi, nije naštetio ugledu suda. I to je točno, pogotovu u kontekstu sljedeće četiri presude:

Zbog pogreške Općinskog suda u Puli Medulin je ostao bez mogućnosti da ovrši tvrtku koja mu je dugovala više od pola milijuna kuna. Sada će, prema presudi Općinskog suda u Rijeci, odštetu zbog toga platiti država. Iznos je, u međuvremenu, od 2003. godine, narastao s kamatama na 1,9 milijuna kuna.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio je da je Vrhovni sud u istom slučaju – tužiteljevom zahtjevu koji se ticao ostavštine njegovog oca – donio dvije kontradiktorne odluke o dopuštenosti tužiteljevih revizija. Tu je Hrvatska dobro prošla, samo s 24 tisuće kuna, budući da je presuda konačna i nitko se na nju više ne može žaliti.

Neven Cambj, sudac splitskog Županijskog suda i član DSV-a, od Jutarnjeg lista dobio je 50.000 kuna na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu zbog autoriziranog intervjua sa saborskim zastupnikom Mosta Nikolom Grmojom, koji je izjavio: 'Državno sudbeno vijeće je izvor korupcije. Ne mogu nam korumpirani ljudi birati suce.' Grmoja pritom nije naveo ime nekog člana DSV-a, pa ni Cambjevo, a na sudu je potvrdio da je intervju autorizirao i da iza iznesenih tvrdnji stoji.

Sudac Općinskog suda u Koprivnici Alen Golob presudio je da Podravski list mora platiti 40.000 kuna Sanji Lacković, supruzi saborskog zastupnika i gradonačelnika Đurđevca Željka Lackovića, zbog naslova 'Kad je drugi nisu htjeli' uz Lackovićev citat kako mu je supruga 'konkurirala na dosta natječaja na području županije i nikad nije bila pozvana na razgovor'. Lacković je kasnije kao član DSV-a glasao za Golubov izbor za suca Županijskog suda u Bjelovaru. A za Podravski list bio je kasnije koban i naslov 'Gospođa knjižničarka'. Taj krimen sutkinja Draga Parag osudila je s 20.000 kuna.

Ima toga još. No vožnja od 132 km/h (na mjestu gdje je ograničenje 80 km/h) nije razlog za stegovni postupak, kao ni nezaustavljanje na poziv iz policijskog automobila, kao ni neodazivanje sudu u četiri navrata jer za to su, eto, krivi poštari. I sa svim time, sudačka 'tvrda noga' na gasu nije ništa u usporedbi s ovim primjerima. I ne samo da Turudić 'ne šteti ugledu suda', nego taj ugled dodatno pojačava. Naime, u nizu jadikovki o sporosti pravosuđa, sad smo dobili službeno potvrđenog – najbržeg suca u Hrvatskoj.