Korona i biznis
24. svibanj 2020.

Višnja Starešina: Novi val ustaša i partizana opet će braniti jednopartijsko višestranačje

Andrej Plenković   

Više od 250.000 novih iseljenika zapravo je eliminirano iz izbornog procesa jer nije dopušteno dopisno glasovanje. Političku nomenklaturu HDZ-SDP-a zabrinjavaju glasovi ovih koji su se vratili zbog krize. No na njih će pustiti snažan predizborni val ustaša i partizana. Da im se zgadi i izići na izbore

Za malo više od mjesec dana idemo na izbore za deseti saziv Hrvatskoga sabora. U globalnom kontekstu ti su izbori posebni jer se događaju u vrijeme pandemije koronavirusa. U lokalnome političkom kontekstu u ovih trideset godina višestranačja nije bilo Sabora koji bi bio intelektualno skromniji od prethodnoga, devetog saziva. A i prije nego što vidimo konačan popis stranaka, partija i koalicija koje će se natjecati za mjesta naših zastupnika u sljedećem sazivu te njihove konačne izborne liste, jasno je da u proteklih trideset godina izbor nije bio suženiji i zatvoreniji nego danas.

Posljedica je to političkog inženjeringa koji se primjenjuje već tri desetljeća, modela svojevrsnoga jednopartijskog višestranačja u kojem se brižno kontrolira da nitko novi i nitko stran političkom establišmentu ne uđe u prostor političkog upravljanja u kojem se politika svodi na stranačku matematiku za održavanje vlasti, u kojem je normalno da zastupnici šetaju iz stranke u stranku, da predizborni programi nikoga ne obvezuju.

Duboka država ne da promjene

Kao rezultat imamo političare kojima prosječni poduzetnik ne bi povjerio da mu pričuvaju tvrtku na tjedan dana ljeti, kad skokne na kupanje, i politiku percipiranu kao nemoralnu, prijezira vrijednu djelatnost. I tu se, zapravo, krije zamka cijelog modela: u Hrvatskoj, koja još nije prošla svoju društvenu i gospodarsku postkomunističku tranziciju, život i egzistencije ljudi doslovno ovise o politici. A ti naši politički predstavnici kojima ne biste povjerili tvrtku na kratkotrajno čuvanje barem formalno upravljaju sa sedamdeset posto hrvatskoga gospodarstva, koje je manje ili više izravno povezano s državom, sa zdravstvom, sudstvom, kulturom, obrazovanjem, znanošću…

Baš zato što u nas politika upravlja svime, interesne skupine ili, ako hoćete, stare strukture duboke države koje upravljaju politikom i proizvode kandidate za političku arenu žele nas uvjeriti da je politika nevažna, da to nije za ozbiljne, obrazovane, ostvarene ljude, nego samo za njihove političke proizvode. Ako se pak netko i drzne proturječiti i pokuša zakoračiti u taj monopol vlasti, raspoređen u različite stranke, cilj je ismijati ga, poniziti i izbaciti. Da drugima ne bi palo na pamet. U okvirima tog modela počinje i kampanja za sljedeće izbore. Bombardiraju nas površinskim i manje bitnim kalkulacijama da bi sakrili ono najbitnije.

Eto, tako zasad znamo da se Plenkoviću i HDZ-u topi prednost pred Bernardićem i SDP-om stečena na upravljanju koronakrizom. Da je nastoji nadoknaditi retorički zahvaćajući virtualni prostor Škorina Domovinskog pokreta, ma što bio taj prostor. Znamo da je Škoro za ljubav Plenkoviću i mogućoj budućoj koaliciji raskinuo vezu s Mostom kojeg su se prethodno unaprijed odrekli ne samo Plenković već i Bernardić, a i mnogi mostovci. Jer, kao, s njim se ne može. Sa svima drugima se može. Znamo da će Bernardićev SDP u izbore sa širokom lijevom koalicijom da se osigura prolaz starim saveznicima poput Anke Mrak-Taritaš, koja više nema s kime u Sabor. Da će ga na lijevom krilu ojačati bivši predsjednik države Ivo Josipović, koji u izborni obračun unosi revitaliziranu ustašku guju, dok im bivši šef Milanović s Pantovčaka redovito raspiruje ustaško-partizansku tematiku, a s krajnje ljevice stižu ujedinjeni antife i anarhisti s još većom gujom od Josipovićeve. Tu još mora uskočiti netko za dom spreman. Barem zbog dramaturgije. Da se ispriječi guji.

Problem s povratnicima iz Irske

Gadi li vam se takav izbor? E, pa to i jest cilj. Nakon što je potpuno zatvoren krug onih koji se mogu birati, valja obeshrabriti i one koji biraju da bi se članovi i simpatizeri stranaka i partija mogli birati međusobno i preslagivati prema potrebama.

A sada ono bitno: više od 250.000 pripadnika nove hrvatske dijaspore, iseljene proteklih godina u Njemačku, Irsku, Austriju, najvitalniji dio stanovništva, zapravo je eliminiran iz izbornog procesa jer nije dopušteno dopisno glasovanje. Političku nomenklaturu HDZ-SDP-a zabrinjavaju glasovi ovih 50.000 koji su se vratili zbog koronakrize. No zato će na njih, kao i na onih sljedećih 250.000 koji se spremaju otići, pustiti snažan predizborni val ustaša i partizana. Da im se zgadi i izići na izbore.
Zato su ovi izbori važni iako na njima i nema pravog izbora. Ali sve se više vidi da je dokidanje toga stranačko-partijskog bratstva preduvjet drukčijeg upravljanja državom, pa i preživljavanja u krizi koja nam slijedi. I koliko bi bilo važno da se za upravljanje državom ipak zainteresiraju ozbiljni ljudi s ozbiljnim životopisima.