Korona i biznis
31. ožujak 2020.

Hrvoje Kačer: Leasing - Prijete tisuće sudskih postupaka zbog izglednih otkazivanja ugovora

Lako je zamisliti mnoge zahtjeve za raskid ugovora i vraćanje vozila pred sjedišta davatelja leasinga zbog krize prouzročene koronavirusom i potresima. Rješenje bi moglo biti i u ponudi za prijevremeni otkup objekta leasinga u kojemu će se država odreći PDV-a

U svakodnevnoj poslovnoj praksi pojmom leasinga barata se kao da je to neki stari, općeprihvaćeni pojam, odnosno pravni institut o kojemu je više-manje sve jasno. Nažalost, to je jako daleko od istine. Predviđajući ogromne probleme u bliskoj budućnosti, posebno zbog velikoga nedavnog potresa u Zagrebu, u vezi s globalnim fenomenom koronavirusa i svim možebitnim posljedicama, pokušat ćemo pružiti neke osnovne informacije o leasingu, ali i konkretizirati probleme za koje smatramo da prijete te ponuditi neka rješenja za razmišljanje. Riječ je o tržištu od oko 100.000 pojedinačnih aktualnih (vrijedećih) ugovora o leasingu samo za osobna i gospodarska vozila.

Otpor osiguravatelja

Zakonodavac je materiju leasinga uredio posebnim ili specijalnim zakonom (Zakon o leasingu), ali za sve ono što nije uređeno tim zakonom (a to je jako mnogo toga, pored ostaloga i raskid i ništetnost) vrijedi Zakon o obveznim odnosima, što formalno potvrđuje i članak 53. Zakona o leasingu, prema kojemu se na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno (treba naglasiti da se ništa ne bi promijenilo i da nema ove odredbe, ona samo potvrđuje ono što bi postojalo i da te odredbe nema). Samo po sebi je loše što se ni nakon 30 godina samostalne države nismo domislili nekom domaćem izrazu za leasing, ali je još lošije što su i pravni okvir i praksa jako siromašni.

S mnogo se razloga pribojavamo da bi to moglo eskalirati u veliki problem čim se stvori tzv. kritična masa čimbenika, a to se u ovom tjednu u kojemu pišemo ovaj tekst upravo događa.

Uz globalnu pojavu koronavirusa koja će, izvjesno, generirati globalnu ekonomsku krizu, došao je i veliki, 140 godina nezabilježeni potres u Zagrebu, koji je teško oštetio i/ili čak i uništio brojna vozila (po naravi stvari među njima su i mnoga koja su predmet leasinga). Za očekivati je velike otpore kod osiguravatelja, ali i veliki broj primatelja leasinga koji će (s pravom) zaključiti da im leasing (više) ne treba ili da im treba s nekim daleko manje vrijednim vozilom. Izvjesno ugrožena turistička sezona već je uzrokovala masovna storniranja narudžbi rent a car agencija kod uvoznika automobila (u jednom nama poznatom slučaju stornirana je narudžba čak 500 vozila koja je poznati uvoznik kreditom već financirao, a morat će ih ponuditi po dampinškim cijenama kako ne bi, ako smijemo prognozirati, propao).

Opći uvjeti ispod zakona

Nije sporno da su se svi davatelji leasinga pobrinuli za izradu tzv. općih uvjeta poslovanja koji su prava primatelja sveli na (objektivno) nisku razinu, ali ako zbog tih općih uvjeta mirno spavaju uvjereni da su se pravno osigurali od svega, jako griješe. Ti uvjeti su prema svojoj pravnoj snazi ispod zakona (da i ne spominjemo Ustav Republike Hrvatske i europsku pravnu stečevinu), pa tako i Zakona o obveznim odnosima, koji, pored ostaloga, propisuje i raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, a okolnosti (za koje nije kriv nitko, znači ni davatelj, ali ni primatelj leasinga) koje su promijenjene su i potres i koronavirus, kao i njihove posljedice (izdvajamo samo gubitak radnog mjesta, gubitak poslova na zamrlom tržištu i sl.).

Lako je zamisliti brojne zahtjeve za raskid i jednostrani povrat vozila npr. ispred sjedišta davatelja leasinga te desetke tisuća sudskih postupaka, pored ostaloga i onih zbog izdavanja privremenih mjera zabrane prisilne naplate putem instrumenata osiguranja. Jedino dobro rješenje je pravodobna reakcija i države i davatelja koji će pred primatelje (ili većinu njih) staviti ponudu koju neće moći odbiti i istodobno biti ona strana koja se želi pridržavati ugovora (npr. kratkovažeća ponuda za prijevremeni otkup u kojemu će se država za primatelje koji nisu u sustavu PDV-a odreći PDV-a, koji je, objektivno, ogromna stavka, uz niz sofisticiranih rješenja za one koji jesu u sustavu PDV-a) i koja je prva, bez odgode, reagirala.

Pouke 'slučaja franak'

Ključno je pitanje, dakle, hoće li problem biti prepoznat na vrijeme i hoće li struka ponuditi za sve prihvatljiva rješenja. Duboko smo uvjereni da su, barem što se leasinga tiče, još uvijek 'sve karte na stolu' i samo o nama ovisi hoće li ih se iskoristiti. Na primjeru banaka i švicarskog franka godinama se kasnilo (prve tužbe su, uključujući i onu autora ovog teksta, pokrenute još 2007.) i još smo daleko od konačnoga sudskog epiloga, pitanje je samo jesu li oni koji odlučuju iz toga što naučili.

Zapravo, jasno je da je struka (pravna) potpuno spremna, da su poduzetnici (davatelji i primatelji leasinga) i te kako zainteresirani, neizvjesno je samo (nažalost) što će biti modus operandi države – ovaj iz postupanja državnog vrha i Nacionalnoga kriznog stožera, koji je jako dobar, temeljit i stručan i istodobno brz, ili ćemo još jednom pratiti ogledni primjer države kao loše gospodarice.