11. lipanj 2021.

HUP-ov Industry Day: Oni koji ne naprave skok u industriju 4.0, neće ih biti

Kakav industrijski skok Hrvatska treba, odnosno što je potrebno poduzeti da bi se uklonile slabosti industrije i iskoristila šansa generacije za industrijski zaokret prema porastu inovativnosti i širokoj primjeni industrije 4.0., bile su teme na panel raspravi koja se održala u sklopu Industry Daya Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Kristian Krpan, član izvršnog odbora HUP-a, istaknuo je da smo četiri puta manje produktivni od Njemačke, zbog čega imamo i manje plaće i ne možemo još pričati o skraćivanju radnog tjedna. Moramo povećati produktivnost i stvoriti dodatnu vrijednost. A da bismo napravili transformaciju, moramo imati i kadrove.

Krpan je također istaknuo problem da 30 posto strukovnih znanja otpada na trogodišnje obrazovanje. Smatra da djecu trebamo napraviti konkurentnijima na tržištu rada.

Nedostatak radne snage

Zoran Gligorić, predsjednik HUP- Udruge elektroindustrije, odgovorio je na pitanje imamo li ljude koji bi mogli provesti digitalizaciju i uvesti nas u industriju 4.0.

– Tržište rada i obrazovni sustav su dvije velike diskrepancije kod nas. Odgojno obrazovni sustav nikada nije odgovarao onome što nama na tržištu rada treba, a tržište rada ne odgovara onomu što poslodavci zahtjevaju – istaknuo je Gligorić.

– Strukovne škole nam traju tri godine, a ti mladi ljudi nemaju praksu jer ju obavljaju u svojim školskim radionicama. One ne mogu biti kompetentne za osposobljavanje poput kompanija u kojima mogu naučiti procese rada. Važno je vidjeti procese rada, kako neka organizacija radi te upoznati kulturu rada – dodao je Gligorić.

Na pitanje bi li uvoz radne snage riješio dio tog problema, Gligorić je istaknuo da smo i dalje zemlja tranzita, ali da će obrazovana radna snaga morati pokrepati rupe jer na tržištu radne snage jednostavno – nema.

Sergio Galošić, član Izvršnog odbora HUP- Udruge metalne industrije, s druge strane smatra da s privlačenjem radne snage ne možemo konkurirati Austriji i Njemačkoj, nego se moramo fokusirati da vratimo naše zaposlenike u Hrvatsku.

Kako podići produktivnost Hrvatskih tvrtki?

Na panelu se raspravljalo o problemu neefikasnosti velikih tvrtki. One, naime, brže mogu napraviti digitalnu transformaciju te povući male poduzetnike sa sobom.

image

Sergio Galošić - Klimaoprema

foto Dražen Lapić
--- Nije potrebno sve digitalizirati, već onaj segment koji će dodati neku dodatnu vrijednost, jer ako digitalizacijom zagušite proizvodni proces, niste napravili puno – istaknuo je Galošić te objasnio što je sve potrebno za povećanje produktivnosti tvrtki.

– Produktivnost je koliko jedan radnik zaradi, dakle, prihod po radniku. Da bismo povećali produktivnost, moramo ili smanjiti trošak radnika ili dignuti prihod, a za to moramo imati bolji proizvod i ulagati u istraživanje i razvoj. Pozitivan primjer toga je Mate Rimac koji je uz pomoć istraživanja i razvoja proizveo visoko kvalitetan proizvod – naveo je Galošić.

Moramo, dakle, ulagati u nove vještine koje do jučer nisu postojale, držati učenike što duže u školi i dati im što bolje znanje. Uvoz radne snage stoga nije rješenje, smatra Galošić.

– Dajmo da ta težnja prema izvrsnosti bude sve viša i viša. Tu država ima vrlo jake i jasne alate, primjerice poreznu politiku. Mi kao društvo moramo rasti – zaključio je Galošić.

Destimulirajući faktori

U cijeloj toj priči mora se paziti i na ekološki otisak koji ostavljamo u tom procesu. Izvanredna profesorica sa zagrebačkog Geotehnološkog fakulteta, Aleksandra Anić Vučinić, u raspravi se dotaknula teme rasta naknadi za gospodarenje otpadom te istaknula da se ono mora osvijestiti na državnoj razini.

– Za posebne kategorije otpada smo napravili iskorake na razini Europe, ali su naknade bile odrezane bez diverzifikacije složenosti procesa. Moramo osvijestiti da zaštita okolišta i sustav gospodarenja otpadom košta i to radimo zbog budućih generacija. Nekad ćemo platiti i više ako želimo potaknuti ekološku proizvodnju – navela je profesorica.

Jelena Festini Ugrina iz Fortenova grupe govorila je o destimulirajućim faktorima koji poslodavce odvlače od digitalizacije i prelaska na industriju 4.0. Faktor koji igra veliku ulogu je strah da se tvrtka za povećavanje produktivnosti mora obvezati i na povećanje broja zaposlenih, što je rizik koji ih u početku demotivira za ulaganje u digitalizaciju i razvoj.

Kada ćemo postati društvo 4.0?

Na kraju panela, govornici su dali svoje mišljenje o tome kada ćemo postati društvo 4.0. Gligorić kaže za 15 godina, a Festini Ugrina samo je naglasila da drugi već govore o industriji 5.0. Profesorica Anić Vučinić smatra da već gazimo u društvo 4.0, a s njom se složio i Krpan.

– Zakoračili smo u industriju 4.0 u segmentu potrošnje, ali ne i u segmentu stvaranja dodane vrijednosti. Industrija 4.0 izuzetno je opasna kategorija. Oni koji ne naprave taj skok, njihova budućnost je neupitna – nema je – zaključio je Krpan, a s njim se složio i Galošić.

– Nećemo ući ni u industriju 3.0, ni u industriju 4.0 jer ćemo biti primorani preskočiti ih da bismo uskočili na vlak. A svi oni koji to ne naprave, neće ih biti – rekao je Galošić te istaknuo da se bojimo da će zbog robotizacije i automatizacije nestati radna mjesta, a znamo da su one višestruko povećale rada mjesta, ali u novim područjima.

Budući da se otvaraju nova znanja, mi moramo biti spremni s našim obrazovnim sustavom. Galošićev zaključak je da bismo imali kadar koji bi mogao pratiti tvrtke koje će biti u industriji 4.0, moramo mijenjati i transformirati naše srednje škole i fakultete. To je ukratko i zaključak cijelog panela dostupnog na YouTube snimci.