01. rujan 2021.

Tomislav Anadolac: Tajna uspjeha ginova zagrebačke destilerije Duh u boci je - ručno pakiranje

Tomislav Anadolac i Hrvoje Bušić

   

Prva boca gina Old Pilot's London Dry zagrebačke destilerije Duh u boci ugledala svjetlo dana u srpnju 2018. godine, a već idućeg srpnja Duh u boci osvaja nagradu za najbolji gin na svijetu u kategoriji London Dry na jednom od najprestižnijih natjecanja u industriji – International Wine & Spirit Competition 2019 u Londonu. Meteorskim uspjehom Duh u boci izlazi iz anonimnosti i stupa na svjetsku pozornicu kao ozbiljan proizvođač jakih alkoholnih pića - njegovi su proizvodi izuzetno prepoznati jer se i dalje redovito vraćaju s velikih svjetskih natjecanja s nekim odličjem.

Suosnivač i suvlasnik Tomislav Anadolac ističe da su trenutačno uz Hrvatsku prisutni u Njemačkoj, Švicarskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Singapuru te da će rasti organski prema zahtjevima tržišta. Godišnji kapacitet destilerije je preko 100.000 boca, ali pakiranje boca, odnosno punjenje, etiketiranje, čepljenje i voskanje radi se isključivo ručno, bez pomoći strojeva. Time što svaka boca prolazi kroz ljudske ruke stvara se dodatna vrijednost, smatra Anadolac, a to je tržište odmah i prepoznalo.

Od zrakoplovnih kadeta do destilera

Svoju malu destileriju koja raste, Anadolac opisuje riječima autentična, precizna i uporna zato što se nastoji pratiti trendove, ali i ostati svojima. Možda je to teži put, kaže, ali je ishod na kraju puta uvijek plodonosniji. Za Duh u boci Anadolac kaže je modularna destilerija koja je skalabilna i brzo može reagirati na zahtjeve tržišta, a u tome im pomaže iStill tehnologija koju koriste u proizvodnji destilata. Radi se, objasnio je, o jednoj od najboljih tehnologija koja omogućava veliku točnost u proizvodnji i s kojom se mogu dobiti željeni okuse i mirisi destilata.

– Tvrtka je formalno nastala krajem 2017., no tome prethodi dosta vremena utrošenog na razvoj ideje, proizvoda, pristupa… Sve je započelo davnih dana kada sam se upoznao s Hrvojem Bušićem na Vojnoj akademiji u Zemuniku, gdje smo obojica bili kadeti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Danas naš gin nosi naziv Old Pilot's, jer su dani provedeni na Vojnoj akademiji obilježili naše prijateljstvo.

Hrvoje je još uvijek aktivan pilot, instruktor, dok je mene put bio odveo u nekim drugim smjerovima poput informatičke tehnologije i 'project' manadžementa.

Putujući dosta po svijetu, vraćali bismo se kući s nekim zanimljivim, ukusnim, jakim alkoholnim pićima kao što su viski, gin, rum ili tekila. Znajući da Hrvatska ima izrazito aromatično bilje, jer je dio Sredozemlja koji obiluje raznim mirisima i aromama, rodila ideja o proizvodnji premium jakih alkoholnih pića. Kako i neke svjetski poznate destilerije sirovinu pronalaze upravo u Hrvatskoj odlučili smo proizvoditi hrvatska vrhunska jaka alkoholnih pića koja će moći stati uz bok stranima poznatima diljem svijeta. Hrvoja smo poslali u Nizozemsku na školovanje za destilera i uložili vlastitu ušteđevinu u našu destileriju umjesto u veći stan, vikendicu ili novi automobil – opisuje Anadolac.

Hrvatska u boci gina

Destilerija Duh u boci nudi tako Old Pilot's London Dry Gin napravljen od sedam sastojaka iz raznih dijelova Hrvatske čime su, kaže Anadolac, mirisi i okusi Hrvatske ujedinjeni u bocu gina. Old Pilot's Barrel aged gin, dodaje, odležava u bačvama od hrvatskog hrasta koje je proizveo bačvar Golub iz Jastrebarskog, a koje mu daju jedinstvenu kombinaciju okusa drveta s hrvatskom borovicom.

– Nudimo i Old Pilot's ART edition gin kao izdanje našeg London Dry gina s kojom želimo pomoći hrvatskim umjetnicima. Ovo je kolekcionarska verzija našeg gina, a ideja je da svake godine sklopimo suradnju s nekim hrvatskim umjetnikom koji će interpretirati svoju viziju našeg Old Pilot's branda kroz izradu etikete. Viski je, pak, u fazi odležavanja i još nije spreman za tržište, ali koristeći tradicionalne recepture u kombinaciji s modernom tehnologijom, stvaramo nešto stvarno jedinstveno. Već imamo i vrlo pozitivne komentare o viskiju, čak i vrlo visoke ocjene od ljudi koji su cijenjeni u ovoj industriji. Postoji mogućnost izrade pića po želji kupca, a svakako nastojimo što više raditi s domaćim tvrtkama te nam je želja da naši tvrtke-partneri rastu zajedno s nama. Međutim, postoji tu i tužna strana ove lijepe priče. Nažalost, neke suradnje nismo mogli ostvariti s tvrtkama u Hrvatskoj jer ih nije bilo ili su imale poslovne zahtjeve koje mi nismo mogli podržati ili nisu imale proizvod i kvalitetu kakvu smo tražili ili smo morali kupiti velike količine robe, što tada nismo mogli. Neke hrvatske tvrtke nisu imale sluha za male količine već bi morali naručiti velike količine repromaterijala, što za razvojnu tvrtku nije opcija, pa smo suradnju morali potražiti van granica Hrvatske – tvrdi Anadolac.

Duh u boci osluškuje, znatiželjan je i spreman je ući u veće rizike te koristiti nove tehnologije kako bi ostao prepoznatljiv i jedinstvenih ideja na tržištu.

Anadolac izrazito cijeni i poštuje konkurenciju, uvijek je na raspolaganju za savjet, možda, veli, nekada čak i previše otkriva. Najvažnije mu je ipak da se dobro zabavljaju i kapitaliziraju znanja i iskustva skupljana zadnjih 15 do 20 godina njegove i Bušićeve karijere.

Dvije važne odluke

Iako su zbog koronakrize lani u ožujku ostvarili 90 posto manju prodaju, postojeće okolnosti su donijele puno dobrih stvari preko kojih su Anadolac i Bušić spoznali snage i slabosti destilerije. Uvelike je recimo, napominje, pomogla pri započinjanju proizvodnje viskija, jer da nije bilo krize, danas još uvijek ne bi proizvodili viski, jer ne bi imali vremena za to. Uvidjeli su i koliko su (ne)otporni na velike tržišne krize te što trebaju napraviti kako bi bili bolji i stabilniji.

– Tada smo donijeli dvije važne poslovne odluke za koje danas možemo reći da su bile ispravne. Uslijed nedostatka etilnog alkohola u Hrvatskoj, tijekom prvih dana krize javio se nedostatak dezinfekcijskih i antiseptičkih sredstava na tržištu pa smo svu svoju proizvodnju usmjerili prema proizvodnji antiseptika za ruke. Tako je nastao proizvod Old Pilot's hand blend sanitizer. Nadalje, padom prodaje na hrvatskom tržištu stavili smo težište na širenje prodaje na strana tržišta što je dovelo do pozitivnog pritoka novca te preživljavanja prvih mjeseca krize. Strah i neizvjesnost su glavni razlozi pada prodaje naših proizvoda, utječu također duljina trajanja turističke sezone te predblagdansko i blagdansko vrijeme. Potrošnja ovisi o impulsima s tržišta. No, brzom prilagodbom i odgovorom na zahtjeve tržišta možemo osigurati kontinuitet u poslovanju, a širenje i snažno pozicioniranje našeg branda na strana tržišta ostaje jedan od naših najvažnijih strateških ciljeva. U svakom slučaju planiramo još dugo biti na tržištu kao stvaratelji ove lijepe priče – uvjeren je Anadolac.

Bez problema s birokracijom

Tim Duh u boci čini četvorica zaposlenika koji su s mrežom partnera dostatni za trenutne zahtjeve poslovanja. Ove su godine ostvarili 60 posto veći prihod u odnosu na isto razdoblje lani. Plaće su im veće od prosjeka, prekovremeni rad je plaćen, kao i božićnice i godišnje nagrade. U ožujku i travnju prošle godine koristili su vladine poticaje za očuvanje radnih mjesta koji su pomogli da preostali novac preusmjere u nove investicije, navodi Anadolac. Tako su uložili u proširenje opreme za destiliranje kako bi mogli započeti s proizvodnjom viskija.

– Do sada smo sve prihode uložili u razvoj poslovanja, kupnju nove, bolje opreme, zaposlenike, poboljšanje poslovnih procesa. Shvatili smo da samo tako možemo zdravo rasti i biti spremni na sve izazove. Stoga imamo u pripremi tri nova proizvoda koja će ojačati našu prisutnost tamo gdje nas još nema. Pri širenju na strana tržišta susrećemo se sa raznim izazovima, poput različitih kultura i načina poslovanja pa do mogućih prijevara. Recimo, dobili smo poziv za sudjelovanje na tenderima nekih država koje bi naručile velike količine naših proizvoda. Na kraju se ustanovilo da su to prevaranti koji pokušavaju izvući što više novca prije kupnje do koje zapravo nikada ne dođe. No, kod osnivanja moram priznati da smo najmanje problema imali s birokracijom i zakonima. Ljudi u javnim ustanovama su uvijek ljubazni, susretljivi i spremni pomoći. Znam da zvuči čudno, ali kod nas je sve do sada super funkcioniralo. Kada poduzetništvo shvatite kao svakodnevno rješavanje razno-raznih prepreka, život postane puno jednostavniji, a poduzetništvo igra. Sve ostalo su nijanse. Ipak, bilo bi super kada bi naša vlada ukinula porez na zadržanu dobit, jer bi nam time ostalo više novca za investiranje, pa bi se time opet veća količina novca vraćala u sustav. Također, kada bi davanja na plaće zaposlenika bila niža, ostalo bi više novca za zapošljavanje ljudi ili za povećanje plaća, što bi opet indirektno vratilo veću količinu novca u sustav – predlaže Anadolac.