14. travanj 2021.

Liderstvo - Žive li kompanije i njihovi vođe uistinu ono što proklamiraju?

Piše - Sanja Brkić, izvršna partnerica

Mnogo toga što smo uzimali zdravo za gotovo tijekom pandemije nestalo je treptajem oka. Sugurno je da se stvari moraju drastično promijeniti. Oni koji žele napraviti istinsku promjenu u svojim sredinama moraju početi razmišljati na drugi način: kreirati radne sredine utemeljene na kvaliteti i povjerenju, kreativne i poticajne, spremne na izazove

Svijet je suočen s velikom krizom liderstva, na svim razinama, kako u politici tako i u gospodarstvu. U više od dvadeset godina koliko se bavim zapošljavanjem visokog menadžmenta diljem Europe, susrela sam mnoge koji su bili na putu da budu novi lideri. Tema liderstva vrlo je složena i intrigantna, ne samo u postupcima odabira ljudi koji će voditi kompanije, već u povezivanju njihovih karakteristika s ciljevima i vizijama kompanija. Zanimljivo je istraživati koja se kvaliteta nalazi iza zgodnih slogana na web-stranicama kompanija te žive li one uistinu ono što proklamiraju. Na primjer, kad kompanije navode da su ljudi njihova najveća vrijednost, je li tome uistinu tako? Za dublji uvid vrijedno je promatrati različite stilove menadžmenta ili liderstva. A pritom govorimo o dva potpuno različita pojma.

Ja znam najbolje

Svijet je prepun menadžera. Onih koji odrađuju svakodnevne zadatke, miču figure po ploči, određuju drugima što da rade i fokusiraju se samo na ostvarenje zadanih ciljeva. U karijeri sam srela mnoštvo takvih menadžera. Oni bi često zapošljavali najbolje kandidate na tržištu za neko područje, a zatim im ne bi dali da rade ono što najbolje znaju. Tražili bi da ih se informira o svakom potezu, da sve odluke odobri vlasnik, CEO ili tko god im je bio nadređen. Takvi bi menadžeri na kraju ipak odlučili da oni znaju bolje od stručnjaka koje su zaposlili i odradili bi nešto po svome. Neizbježni rezultat je da iznimno stručni i vrijedni ljudi vremenom odustaju, prestanu se truditi, ne rade svoj posao sa strašću, ne daju sve od sebe i ne preuzimaju odgovornost. Oni najbolji odlaze iz takvih nestimulativnih sredina. Takav menadžment stvara sljedbenike, a ne nove lidere.

Međutim, jedan od glavnih zadataka lidera je upravo stvarati nove lidere. Toga se neki menadžeri boje, ali pravi lideri ne. Mnogi menadžeri sve podređuju svojim osobnim ciljevima i ne ustručavaju se odabrati slabije rješenje za kompaniju ako je ono za njih bolje. To uključuje strah od zapošljavanja najboljih kandidata − da ne bi ugrozili svoju poziciju. Česta je odlika takvih kompanija da zapošljavaju ljude samo 'iznutra'. Pozitivno je nagrađivati lojalnost, ali samo ako se biraju najbolji kandidati i ako je to u interesu kompanije, a ne samo menadžera.

Zapošljavanje najboljih stručnjaka izvana nosi rizik da oni razmišljaju na drugačiji način, da vide stvari drugačijim očima. Možda i da propitkuju prethodne načine poslovanja. Najčešće je zapošljavanje iznutra upravo put koji takvom menadžmentu pruža sigurnost da nitko neće 'talasati', da će se sve raditi kao i do sada. Baš onako kako njima odgovara.

Upravljanje primjerom

Lideri trebaju biti iznimno transparentni, živjeti u skladu sa svojim osobnim vrijednostima u kompaniji i izvan nje. Posebno u vremenima kad je sve pod povećalom javnosti. Ne postoje 'privatne vrijednosti' i 'poslovne vrijednosti', ne postoji razdvojen poslovni i privatni život. Naravno da postoji vrijeme za jedno i drugo, ali zapravo je sve to isprepleteno. Pravi lider ne može biti jedna osoba na poslu, a druga izvan njega.

Lideri današnjice moraju znati kreirati zdravu, poticajnu sredinu u kojoj će svi davati svoj maksimum i to bez straha. Ne zato što ih netko prisiljava na to, već zato što su inspirirani liderstvom, primjerom. Utjecaj lidera ne prenosi se samo na zaposlenike u organizaciji, već i na kupce, dobavljače, partnere i posredno njihove obitelji. Lideri mladim ljudima mogu i moraju biti kompas vrijednosti i stajališta koji se u njima možda tek razvijaju. Mladi su naši lideri budućnosti i zato moraju učiti od najboljih.

Danas lideri osim poslovnih uspjeha, rezultata i profita moraju voditi računa o mnogo složenijim pitanjima, počevši od toga odakle nabavljaju sirovine do klimatskih promjena, onečišćivanja okoliša, gospodarenja otpadom, poštovanja raznolikosti i uključivosti. To su velika pitanja koja traže velike lidere.

Pobjeđuje prva liga

Pravi lideri biraju najbolje ljude u svoj tim, ne boje se kvalitetnih. Ne možeš u nogometni tim staviti igrače iz druge lige i igrati Ligu prvaka očekujući da ćeš pobijediti. Pravi lideri su svjesni i ne boje se priznati da ne znaju sve te da ima onih koji neke stvari znaju bolje od njih. Od lidera se i ne očekuje da zna sve, već da se okruži 'najboljima od najboljih'. Tako da lideri mogu raditi ono što znaju najbolje – inspirativno voditi druge.

Iznimno razvijene komunikacijske vještine danas su važnije nego ikad, a pogotovo kad treba objaviti loše vijesti. Jedan naš visokopozicionirani političar je pred javnost izlazio samo kad je imao dobre vijesti, za priopćavanje loših bili su zaduženi ministri. To je možda mudar komunikacijski spin, ali nije liderstvo. Treba hrabro stati pred svoj tim pa i pred javnost ako to situacija zahtijeva i otvoreno govoriti o problemu.

Jedan je od rijetkih i ključnih trenutaka kad netko iz menadžera izraste u lidera kad počne sagledavati širu sliku. Kad razumije da se nije riječ više samo o njemu osobno, pa čak ni samo o njegovu timu, proizvodu ili kompaniji. Kad razumije da se treba voditi nekim većim ciljem, za opće dobro. Kad se nekad žrtvuju neki manji, kratkoročni, osobni ili kompanijski ciljevi, za nešto što je veće od nas. Naravno da to ne znači da ćemo odustati od ciljeva kompanije i zaštite njezinih interesa. Dapače.

Hrabrost za teške odluke

Biti lider znači donositi teške odluke i to raditi vjerojatno svaki dan. Nekad treba ljude otpustiti, tvornice zatvoriti, otkazati ugovore dobavljačima, svima smanjiti plaće ili nešto što sigurno nije lako. I teške se odluke mogu provesti na dobar, inspirativan način. A o tome odlučuje lider.

Zdravlje je postalo velika i važna tema u pandemiji. Lideri moraju vlastitim primjerom pokazati i da paze na sebe. Biti u vrhunskoj fizičkoj i mentalnoj formi i to osigurati svojim zaposlenicima. Posebno je mentalno zdravlje u ovim uvjetima jako ugroženo i treba mu posvetiti mnogo pozornosti.

COVID-19 upozorio nas je na neizvjesnost budućnosti. Mnogo toga što smo uzimali zdravo za gotovo nestalo je treptajem oka. Sigurno je da se stvari moraju drastično promijeniti. Oni koji žele ne samo opstati već i napraviti istinsku promjenu u svojim sredinama moraju početi razmišljati na drugi način. Kreirati radne sredine utemeljene na kvaliteti i međusobnom povjerenju, kreativne i poticajne, te spremne na sve izazove. Promjene se moraju događati u hodu, bez velikih disrupcija. Ne bismo se trebali zavaravati da je COVID-19 zadnji izazov takve vrste ili da će se nakon prestanka krize sve vratiti na staro.

Vidjeti širu sliku

U novom se načinu razmišljanja i poslovanja sve više traži win-win. Gdje ako netko pobijedi ne znači da netko drugi mora izgubiti. Traži se intenzivna suradnja s raznim dionicima, a ponekad i s konkurencijom, jer zajedno smo jači.

Kada je nedavno u Francuskoj najavljen novi lockdown, Burger King Francuska objavio je zanimljiv oglas s glavnom porukom: 'Kupujte u McDonald'su!'. Burger King je u svojem oglasu pozvao ljude da osim u McDonald'su, jedu i u KFC-u, Dominos Pizzi i drugim lancima, to jest kod bilo kojeg od njihovih konkurenata. Zašto? Inspirativno vodstvo tim je potezom pokazalo visoku razinu svijesti o trenutku. Kada više nije riječ samo o meni (bilo kojoj jedinci), mojoj obitelji, mom proizvodu ili mojoj kompaniji. U pitanju je opstanak ne jedne pojedinačne kompanije već cijele industrije. Burger King je iskoristio ovu priliku da zaplješće svojim konkurentima priznajući im kvalitetu: 'Najbolje je naručiti Whopper iz Burger Kinga, ali ni McDonald's nije loš izbor'.

Tim oglasom potiče ljude da žive koliko-toliko normalan život, uza sve mjere predostrožnosti, da naručuju hranu za van, kupuju u drive-inu. To će pomoći kupcima da se osjećaju bolje, da budu mentalno jači, stvore privid koliko-toliko normalnog života. S druge strane svaka narudžba pomaže tisućama zaposlenih u industriji hrane i pića te ugostiteljstvu da zadrže svoja radna mjesta. To je liderstvo koje uviđa svoju pravu ulogu: da, možda žrtvujemo sebe, za opće dobro. Da, možda će netko otići u McDonald's umjesto u Burger King. Međutim, cilj te poruke je vidjeti širu sliku, a ne samo svoj interes.

Na mnogo kolosijeka

Lider mora duboko promišljati budućnost i imati viziju. Biti vizionar s obje noge na zemlji. Biti pravi vođa, a ne zauzimati uvijek sva svjetla reflektora. Biti pristupačan, a držati određenu distancu od zaposlenika. Mora očuvati sigurnost i zdravlje zaposlenika, a istodobno nastaviti raditi, proizvoditi, distribuirati i sve drugo kako bi osigurao održivost kompanije. Istodobno postizati rezultate danas, a inovirati za neizvjesnu budućnost. Ne znati što će biti sutra, a planirati par godina unaprijed. Ne gubiti iz vida svoj primarni cilj, a imati više planova i scenarija. Ponašati se kao da ćemo živjeti 100 godina u miru, a biti spreman za rat (figurativno) sutra. Biti u punoj ratnoj spremi danas, a biti spreman stati sutra bude li novog zatvaranja te za to imati alternativu.

Lider živi na mnogo kolosijeka istodobno. Stalno je pod pritiskom raznolikih očekivanja, jer nemaju svi njegovi dionici iste ciljeve. Treba biti nevjerojatno jak, za sebe i sve ostale, a pokazati i slabost, ljudskost i visoku razinu empatije. Treba živjeti autentično i u skladu s vlastitim vrijednostima na svim frontovima, ni na koji način ne kompromitirajući kompaniju, poziciju i sebe osobno. Ne pokleknuti pod teretom svega. U svemu tome zadržati hladnu glavu i ne dopustiti da ego prevlada. Pokazati visoku razinu samopouzdanja, a ostati skroman. Na žalost u svijetu, a ni u Hrvatskoj nema mnogo pravih lidera. Zbog toga je njihova odgovornost još veća, a put teži. Oni koji zaista žive sve liderske izazove znaju koliko je to važno i neće posustati zato jer je teško. Ne zbog sebe, već zbog nečeg većeg od samih sebe – drugih ljudi i svijeta u cjelini.