25. svibanj 2021.

Zakon o strancima - Nemate nadovjeru? Zaboravite na strane radnike

Za dolazak na rad u Hrvatsku strani radnici, među ostalim, moraju predočiti potvrdu o nekažnjavanju, što je u redu. HUP se uspio izboriti da se ovjera ne mora prevesti na hrvatski ako je izdana u internacionalnom obliku i na engleskom jeziku. Ali ostala je obveza nadovjere potvrde, što u mnogim slučajevima sve znatno komplicira

Zakon o strancima u primjeni je od prvog dana tekuće godine i ima niz promjena u odnosu na raniji istoimeni zakon. Jedna od tih promjena je novi uvjet – da strani radnik (državljanin treće države) nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo (u žargonu to je uvjerenje o nekažnjavanju). U praksi taj novi uvjet znači i nove administrativne postupke – zapreke koje ranije nisu postojale. Riječ je kao prvo o prijevodu potvrde o nekažnjavanju na hrvatski jezik od sudskog tumača i, kao drugo, o tzv. nadovjeri ili apostilu navedene potvrde. Na poticaj Hrvatske udruge poslodavaca izdan je interni naputak prema kojemu nema potrebe za prijevodom ako je potvrda izdana u internacionalnom (dakle uobičajenom, globalno prihvaćenom) obliku i na engleskom jeziku, kao i ako je izdana na jeziku koji je hrvatskom jeziku srodan i na latiničnom pismu (npr. BiH, Srbija, Crna Gora...).

S obzirom na to da se u mnogim državama svijeta iz kojih dolaze strani radnici na rad u Hrvatsku uobičajilo izdavati takve potvrde za inozemstvo tako da su napisane na engleskom jeziku i u prihvatljivom obliku, prvi uvjet razmjerno je lako ispuniti, neovisno o tome dolazi li strani radnik iz Srbije ili iz Tajlanda.

Primjer nemoguće misije

HUP je u svojem obraćanju mjerodavnim tijelima (Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike) vrlo detaljno pojasnio problem i o poduzetom obavijestio svoje članove, čime je postao dostupan mnogima, pa tako i nama. Opisan je primjer jednoga trgovačkog društva koje djeluje u turizmu i kao takvo je aktivno u 11 država na tri kontinenta. Mnogi poslodavci, među kojima i oni veliki, obraćaju se tom društvu radi poboljšanja razine svojih usluga turistima, pri čemu su najčešći zahtjevi za animatorima, maserima, glavnim kuharima itd. Prema važećem Zakonu o strancima za dozvolu rada za stranca iz Tajlanda potrebno je ishoditi potvrdu o nekažnjavanju od policije u Bangkoku (glavni grad Tajlanda), gdje je i ministarstvo vanjskih poslova u kojemu se potvrda ovjerava.

Republika Hrvatska nema veleposlanstvo u Kraljevini Tajland i te poslove za područje Kraljevine Tajland obavlja hrvatsko veleposlanstvo u Indoneziji (Jakarta). Između Jakarte i Bangkoka tri su sata leta zrakoplovom, a budući da je Bangkok u potpunom lockoutu od 26. travnja objektivno nema mogućnosti ni za odlazak u hrvatsko veleposlanstvo.

Moguće je drukčije

Zato je potrebno iskoristiti zaobilazni put: nakon što je u Bangkoku kod policije ishođena potvrda o nekažnjavanju, nakon što je u tamošnjem ministarstvu vanjskih poslova ta potvrda ovjerena i nakon što je potvrdu službeni prevoditelj preveo s tajlandskog na hrvatski potrebno je otići u Budimpeštu, gdje se nalazi veleposlanstvo Kraljevine Tajland (Mađarska je zatvorena za strance koji imaju obvezu karantene u trajanju od 10 dana). Tek nakon toga slijedi odlazak u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH.

Naravno, nameće se pitanje zašto nam je uopće potrebna nadovjera ili apostil. Riječ je o obvezi koja proizlazi iz Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu, a bitno je znati i da je još 1961. potpisan međunarodni ugovor – Haška konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961. koja je na snazi u Republici Hrvatskoj od 1993. Ta konvencija (koja ima nadzakonsku snagu za države koje su je prihvatile) ima članak 3. st. 1. i 2., koji glasi: 'Ako postoji potreba legalizacije javnih isprava – ovjera vjerodostojnosti potpisa, svojstva, pečata, žiga na javnim ispravama, umjesto legalizacije isprave može se staviti apostil. Međutim, formalnost navedena u prethodnom stavku ne može se zahtijevati ako je ona zakonima, propisima ili običajima koji su na snazi u državi u kojoj se isprava predočava ili sporazumom između dvije ili više država ukinuta, pojednostavnjena ili ako je takva isprava oslobođena legalizacije.'

Šteta je golema

Stoga je HUP potpuno u pravu kada tvrdi da je Hrvatska bila i ostala slobodna otkloniti obvezu apostiliranja, to je bila samo mogućnost, a ne i obveza. Nažalost, tu mogućnost nismo iskoristili na način da u Zakonu o strancima propišemo da apostiliranje nije potrebno, ali smo problem napravili na razinama nižim od zakonodavca, na klasičnoj birokratskoj razini koja već sporim radom praktično odbija neki zahtjev kojemu je brzina rješavanja neophodna. Zato je bitno da se ta loša praksa odmah prekine i da se, ako ne trajno tada barem dok traje pandemija COVID-19, ne traži apostiliranje potvrda o nekažnjavanju.

U primjeru kojim se bavimo očito je da su tzv. niže razine odlučile zanemariti kontekst u kojemu strani radnici u RH već davno nisu većinski iz susjednih država, gdje već davno imamo mnogo radnika stranaca Kineza, Filipinaca, Tajlanđana itd. Oni koji su možda protiv zahtjeva HUP-a neka izvole javno istupiti i dokazati da nam nije problem ugroziti BDP jer tisuće stranaca neće doći raditi u RH ili će doći nakon dugog čekanja u kojemu je vjerojatno njihov potencijalni poslodavac i propao jer nije (bez radnika) uspio ispuniti ugovor.